KOŠARKAŠKI klub Kvarner je po drugi put ove sezone smijenio trenera, no umjesto da se pozabavi dubljim problemima unutar kluba, uprava je ponovno posegnula za najjednostavnijim rješenjem. Nakon što je Ante Nazor postao bivši već poslije tri kola, ista sudbina zadesila je i njegova nasljednika, Aleksandra Šćepanovića. Opatijac je klupu morao napustiti samo dva kola prije kraja sezone, nakon tri uzastopna poraza, a sada je odlučio progovoriti o razlozima odlaska i stanju u riječkom prvoligašu, piše Novi list.

Odlazak za dobrobit kluba

"Bilo je teško, izgubili smo nekoliko utakmica i jednostavno nismo dobro izgledali. Kako kažu, očajna vremena zahtijevaju očajničke mjere. Ako je to nešto što će pomoći Kvarneru, koji je meni iznad svega, iznad svih igrača, direktora, trenera i predsjednika, rekao sam da ću otići. Malo kasno u sezoni jer nikada nisam vidio da je trener smijenjen dva kola prije kraja", započeo je Aleksandar Šćepanović, pod čijim je vodstvom Kvarner ostvario 11 pobjeda i 17 poraza.

Na pitanje je li sam ponudio ostavku, odgovara potvrdno. "Jesam, ali bio sam spreman ostati. Rekao sam da ću otići za dobrobit Kvarnera, ako u klubu smatraju da će to pomoći, ali i da ću maksimalno odraditi do kraja ovu sezonu. Vrijeme će pokazati je li to bilo pametno za klub. Sam sebi zamjeram što sam se išao previše prilagođavati situaciji koja se događa u klubu i puno puta sam išao protiv sebe. Trebao sam raditi po svome", kazao je Šćepanović.

"Puno toga mi se nije svidjelo, ali nisam htio da ispadne da sam došao nakon desetak godina i da se pravim pametan. Neke stvari koje drugdje prolaze, kod nas ne prolaze. Nakon utakmice 7. kola s Dubrovnikom, imali smo omjer 1-6 i najiskrenije sam mislio da nećemo imati četiri pobjede do kraja sezone. Uspjeli smo se nekako izdignuti i izvući u neku sigurniju zonu. Žao mi je što nije bolje, ali moglo je biti puno gore", dodao je.

"Svi smo taoci hrvatskih igrača"

Šćepanović je kao jedan od ključnih problema istaknuo status domaćih igrača u ligi. "Svi smo taoci hrvatskih igrača, koji su preplaćeni za kvalitetu koju prikazuju na terenu. Oni diktiraju što, kako i kada, a mi jednostavno sviramo note koje nam daju. Ne možeš ozbiljno raditi i izvući se iz ove močvare jer je liga napravljena za mediokritetne hrvatske igrače. Izgubljen je ogroman broj mladih igrača", oštar je bio bivši trener Kvarnera.

Dodao je kako se u takvom okruženju teško probati nešto novo. "Ne želi se probati nešto novo i malo drugačije jer to neće funkcionirati. Bilo je nekih detalja gdje sam uvodio sitne promjene i odmah sam naišao na otpor", objasnio je.

Promašena selekcija i loša kemija

Kao najočitiji problem od početka sezone istaknula se selekcija igrača, unatoč tome što je riječ o jednoj od najskupljih momčadi u povijesti kluba. "Selekcija je ogroman problem. Uvijek se u košarci kaže da je 80 posto napravljeno u predsezoni, deset posto su dobre pripreme i deset posto je kemija. Iako bih rekao da je kemija u ovih 80 posto kada nađeš karaktere. Teško je bilo od prvoga dana", rekao je Šćepanović.

"Možemo mi maštati i biti euforični pa govoriti da bismo trebali biti u top pet zbog toga što je potrošeno puno novaca. Ja na terenu ne vidim novce nego vidim s kim radim. A to nije bilo za nešto više. Ja sam doveden da se pokušamo izvući iz ovih problema i mislim da sam doprinio tome. Naravno da je želja bila napraviti više od trenutnih rezultata, ali s ovime što sam imao u ekipi od početka je bila velika muka", priznao je.

Loša kemija u momčadi, koja je bila daleko od one iz prethodnih sezona, očitovala se i u promjeni kapetana nakon nekoliko mjeseci. "Radije ću raditi s malo slabijim igračem koji ima bolji karakter, nego s kvalitetnijim lošega karaktera. Naravno, neću uzeti neku 'trubu'. Ali ako netko šteti ekipi, a ovo sada je bilo jako specifično i jako teško", kazao je, dodavši da ništa ne može funkcionirati ako odnosi u vrhu kluba nisu posloženi. "Ako nismo spremni zajedno izdržati teška vremena, a ona će doći, onda ništa nema smisla."

Prazne tribine i sumorna budućnost

Šćepanović je upozorio i na širu sliku apatije koja okružuje riječku košarku. "Žalosno je da se slavi sto godina riječke košarke, na proslavi je bilo 400 ljudi, legendi ovog sporta, a onda isti taj dan na utakmicu protiv Dinama u Centar Zamet dođe njih 20. I to onih istih koji dolaze i inače. Što se zamjerilo tim ljudima da više ne dolaze na utakmice Kvarnera? To je žalosno i zato nam je košarka u toj apatiji", rekao je.

"Zašto djeca ne dolaze? I to je ogroman problem. Nitko ne dolazi. Kažu da je Rijeka specifičan grad, a radi li se na tome da ljudi dođu? Je li način da to radimo kroz najveći budžet u povijesti kluba i preplaćivanje igrača? Ja osobno mislim da to nije način", smatra Šćepanović.

Na pitanje kako vidi budućnost kluba ako se stvari ne promijene, odgovorio je pesimistično. "Ako se ovako nastavi, ne vidim lijepu budućnost. Svi su klubovi jako blizu i svi su u istim problema. Bi li sezona bila uspješna da Kvarner ima dvije pobjede više i uđe u play-off? Meni bi bila uspješna da je dvorana puna, da imamo riječke igrače, mlade igrače i da znamo koji nam je sljedeći korak", zaključio je, osvrnuvši se i na nerealne ambicije: "Ideja je bila Europa. Vidimo gdje su ekipe koje su igrale Europu. Dinamo i Alkar se bore za ostanak."

Na kraju, na pitanje što bi promijenio da je došao ranije i imao pravo glasa, Šćepanović je dao znakovit odgovor: "Mijenjao bih sebe i ne bih prihvatio ponudu."