KHL SISAK trenutno je jedna od najljepših sportskih priča u Hrvatskoj. Na ledu hokejaši igraju sezonu iz snova, a kad se zaviri iza kulisa u način na koji klub funkcionira, priča postaje impresivnija. Nakon što su prošle godine, kako kažu, imali najuspješniju sezonu u modernoj povijesti kluba, u kojoj su osvojili naslov prvaka Hrvatske i zauzeli sredinu tablice u premijernoj sezoni Alpske lige, ove godine Sišćani su napravili novi iskorak.

Ponovno su u finalu Prvenstva Hrvatske koje ih čeka nakon završetka u Alpskoj ligi, gdje trenutno sudjeluju u polufinalnoj seriji doigravanja protiv talijanskog Merana. Upravo večeras Siščani su mogli doći do vodstva 3:1 u seriji koja se igra na četiri dobivene utakmice. Nakon drame produžetaka Talijani su bili uspješniji i poravnali seriju na 2:2, no unatoč tome zagarantiran je spektakl u Ledenoj dvorani Zibel, već u subotu 4. travnja, kada je na rasporedu peta utakmica u seriji.

Predsjednik Siska za Index otkrio detalje o radu kluba

Predsjednik kluba Marko Kajgana za Index je objasnio detalje ove posebne priče koja sa sobom donosi rasprodane tribine, euforiju i rezultatski iskorak. Glavni naglasak stavlja na činjenicu da su svi u klubu volonteri, osim trenera i igrača koji donose najvažniji prihod s terena. 

"To je možda i najvažniji faktor. Kad radiš srcem, a ne za novac, onda je to posebno. Okupili smo mladu ekipu, i u kabini i oko kluba. Ključ je ljubav prema klubu i rad koji se temelji na toj ljubavi, bez ikakvog osobnog interesa, osim sreće koju to donosi klubu, gradu i zajednici", napominje nam Kajgana u uvodu i naglašava:

"Uključeni su ljudi do 35 godina, naravno uz starije u upravi, ali volonteri koji brinu o društvenim mrežama, medijima i događanjima na utakmicama su mladi ljudi koji izdvajaju puno svog vremena da bi se nešto napravilo."

Koliko ljudi volontira u organizaciji utakmica, u svakodnevnom radu?

Kad je u pitanju veći event, play-off ili važnija utakmica, govorimo o 15 do 20 ljudi koji volontiraju. U svakodnevnom radu, da se baš svaki dan netko bavi klubom, to je otprilike pet, šest ljudi. Na dan utakmice imate dvoje, troje ljudi na blagajnama, dvoje u fan shopu, dolje par redara. Svi su oni članovi kluba.

Koliko je takav način funkcioniranja održiv?

Teško je, prošle godine nas je bilo manje i bilo je manje evenata koje smo organizirali. U skoroj budućnosti moramo razmišljati kako nabaviti još novca kako bi ljudi imali nekakve naknade. To je ponekad ogroman posao kad netko odvoji toliko vremena. Ja imam sreću da idem kod oca u firmu, koja nam je i sponzor, pa kad zagusti mogu otići ranije i raditi u klubu.

Vratimo se na događanja na ledu. Približite nam Alpsku ligu u nogometnom kontekstu. S čime je možete usporediti?

Ako gledamo čiste brojke, to je otprilike razina SHNL-a. Mi smo 22. liga svijeta po poretku. Kada gledate usporedno brojeve, to je tu negdje, možda mrvicu jače od HNL-a u nogometnom smislu. Mi smo po posjećenosti već u rangu dosta SHNL klubova, rekao bih top 6-7 SHNL klubova.

Ono što SHNL ima jest jako velika televizijska popularnost. Vaše se utakmice ponekad prenose na Sportskoj televiziji, kakvi su budući planovi po tom pitanju?

Guramo s te strane, dobili smo neka zelena svjetla i do ljeta. Krajem ove sezone ući ćemo u ozbiljnije pregovore. Ne bih još izlazio u javnost s detaljima dok sve ne bude sigurno. Ali da, razgovaramo s jačim TV operaterima da od iduće sezone imamo ozbiljniju pokrivenost.

Kako ste nakon povijesne prošle sezone uspjeli napraviti novi iskorak?

Prošla godina bila je izazovna jer smo ušli u Alpsku ligu ne znajući što nas očekuje. Kako sezona ide dalje, sve je lakše, ali uvijek postoje organizacijski izazovi oko eventa, utakmica, koordinacije s ligom, igračima i rosterom. Mislim da smo to iznijeli kako treba.

Prošle godine cilj je bio samo završiti sezonu, dok je ove godine cilj bio play-off. Prije prošle sezone pričalo se da barem ne budemo gori od Celja (koje ove sezone ne nastupa u Alpskoj ligi, op. a.), a na kraju smo to daleko nadmašili. Ove godine, da kucnem u drvo, nemam prigovora ni na sportski, ni na organizacijski, ni na financijski dio. Sve je posloženo kako treba.

Dogurali ste do doigravanja, a sada ste u izglednoj situaciji da stignete i do finala.

Puno znači, pogotovo trenerima i igračima. Neki naši stranci već su igrali tu razinu, ali naši dečki, s obzirom na to da imamo drugu najmlađu ekipu u ligi, nemaju veliko iskustvo u takvim natjecanjima, tako da im ovo puno znači i zalog je za budućnost.

U nekim aspektima smo čak i iznad očekivanja. Iskreno ću reći, možda i sad možemo otići do kraja, ali sada se možemo nadati da možemo biti ozbiljan konkurent svima, svake godine za naslov.

Jeste li očekivali da ćete već u drugoj sezoni biti toliko konkurentni?

Mogli smo očekivati da ćemo biti konkurentni, pogotovo u drugoj sezoni, ali ne baš ovako. Cijelu sezonu smo bili između prvog i trećeg mjesta u regularnom dijelu, a master rundu završili četvrti. Plan je bio da budemo konkurentni oko petog, šestog, sedmog mjesta, a ispalo je puno više od toga.

Računali smo da će nakon prve sezone naši dečki sazreti, psihički se bolje pripremiti, a imali smo i manje putovanja nego na početku. Prošle godine smo napravili oko 4000 kilometara autobusom, što je ogromna brojka.

Koliko je teško jednom klubu iz grada veličine Siska igrati ozbiljnu međunarodnu ligu? Uz vas su četiri kluba iz Austrije, čak sedam iz Italije, vi ste jedini hrvatski predstavnik uz jednog slovenskog.

Ne bih rekao da je teško. Ni u Italiji ni u Austriji to nisu veliki gradovi, osim Salzburga; Merano je isto manji grad, kao i ostala mjesta u koja idemo. To su skijališta ili manji gradovi sa starim klizalištima. Kad se organizacijski i financijski posložiš, kad znaš u čemu si i imaš podršku grada, sponzora, volontera i navijača, nije problem.

Kakav status imate u ligi, među Talijanima, Austrijancima? Prije početka polufinalne serije s Talijanima donesena je odluka da se utakmica odgodi nešto više od 24 sata prije početka, na zahtjev Merana zbog bolesti igrača. U službenom priopćenju navodite da je "KHL Sisak iznio svoje argumente i da nije sudjelovao u donošenju konačne odluke".

Moje skromno mišljenje je da nas još uvijek ne respektiraju, osim na ledu. Na ledu nas stvarno respektiraju, vidim po natpisima i svemu, ali kao klub još nemamo toliki utjecaj. Slučaj s Meranom malo je ispao čudan i "bolestan", ali tu nisam imao utjecaja.

Uvijek izlazimo u susret najvećim klubovima. S Zell am Seeom imamo odličan odnos, s Red Bullom isto, sad i s Asiagom. To su klubovi kojima moraš malo izaći u susret, da se osjećaju privilegirano, a onda je i tebi lakše u toj ligi.

Kako izgleda organizacija kluba na, na primjer, mjesečnoj bazi?

Prvo su tu putovanja i utakmice, domaće i gostujuće. Zatim isplata plaća i naknada, plaćanje autobusa, prijenosa utakmica, snimanja… To se uglavnom vrti oko 15. u mjesecu. Mi po ugovoru sa Zajednicom sportova Grada Siska dobivamo sredstva oko 15. u mjesecu. Prethodno šaljemo zahtjev za sredstva, početkom ili krajem prethodnog mjeseca.

Od 1. 1. do 31. 12. imamo određena sredstva koja smijemo trošiti na točno definirane stvari, sve je transparentno i svi troškovi su pokriveni ugovorima, ne može se muljati i krasti. Oko tog datuma se isplaćuju i naknade trenerima u školi hokeja, u omladinskom pogonu, to su manji ugovori o djelu.

Onda planirate utakmice: prijava policiji, zaštitarima, dogovor oko prijenosa. Marketing je prisutan svaki dan. Planiraju se putovanja, dečki iz Zagreba putuju busom u Zagreb, treba uskladiti termine treninga. U cijelu priču uklapa se i kondicijski trener, fizioterapeut… To su mjesečni zadaci koji se redovito ponavljaju, a uvijek iskoči i nešto neplanirano.

Vi ste osobno operativan i aktivan predsjednik.

Klub je postavljen tako da nas dosta sudjeluje, svatko ima svoj posao, ali ja sam, recimo, osoba koja je u svemu pomalo. Volim znati sve što se događa u klubu, ne zato da nekoga nadgledam ili pametujem, nego da u slučaju problema mogu odmah reagirati i vratiti stvari na svoje mjesto. Svaki se dan može nešto dogoditi. Ja s klubom legnem i s klubom se budim. Nemam još djece, ali klub mi je kao dijete i dio obitelji.

Što vam predstavlja najveći izazov u vođenju kluba?

Najizazovniji je i dalje financijski dio, to je uvijek tako. Ali imam naznake da će svake godine biti sve lakše i lakše. Prošle godine je bilo stvarno teško, ove godine je već lakše, ne mogu se požaliti. Imamo stvarno dobru suradnju sa svim sponzorima, gradom, županijom.

Iduće godine bi trebalo biti još bolje, ali moramo unaprijediti neke stvari: teretanu, video alate koje nam je trener Josh Siembid predložio, sve to košta. Na skali od 1 do 10, prošle godine je bilo 6-7, sad je već 4-5, nadam se da će iduće godine biti 2-3 i da ćemo biti bez tereta.

Dobre igre na terenu vam sigurno puno pomažu.

Naravno, svi mi znamo nas Hrvate. Kad pobjeđuješ, tribine su pune, kad krene lošije, bude slabije. Ali kod nas to nije slučaj u tom klasičnom smislu. Prvu utakmicu protiv Merana u subotu smo izgubili, ali to nije ostavilo nikakvu lošu sliku kod publike.

I način na koji smo izgubili igra ulogu. Kad smo izgubili od Zella doma u regularnom dijelu - vodili smo 3:0, dobili dva gola u zadnjoj minuti druge trećine, pa su oni preokrenuli u produžetku - ni tada nas publika nije napustila.

Ove godine stvarno nismo imali utakmicu da nas je netko pomeo. Nemamo crne rupe kao prošle godine. Prošle sezone su nas i ozljede pogodile, pa je bilo razumljivo da imaš crne dane, ali i tada je publika dolazila. U Sisku publika dolazi i kad gubiš i kad pobjeđuješ.

Kad ste prvi put primijetili boom publike i atmosfere?

Sisak je oduvijek hokejaški grad. I bez dvorane se dolazilo na utakmice i podržavalo klub koji je, unatoč skromnoj infrastrukturi i financijama, preživljavao na dobroj volji ljudi, entuzijazmu i zajednici. 

Najveći boom je ipak došao s novom dvoranom. Prvo s nastupima u IHL-u, koji su bili malo slabije popraćeni, ali onda su došle utakmice koje su digle interes - Zvezda u IHL play-offu i Zagreb u finalu 21./22. i 22./23., kad se odlučivalo u Sisku. Tada je u dvorani bilo po 1000, 1300, pa i 1500 ljudi.

To je bilo zadnje pravo podjednako prvenstvo, gdje su obje ekipe bile ravnopravne i naslov je mogao otići na bilo koju stranu; tada je otišao na Zagreb. S jedne strane mi je žao, ali s druge mi je drago da se dogodio taj poraz. Nekad ti treba šamar da vidiš kako bez rada i truda ne možeš, da se ne uspavaš.

Osjeti se taj boom i na marketinškoj razini. Nedavno ste uveli online prodaju ulaznica.

Puno nam je pomoglo. Olakšalo je rad blagajne, ubrzalo ulaz, olakšalo praćenje prodaje. Ja sam iz obiteljske firme naučio da sve mora biti čisto i jasno. Kad dođem u klub, imam ispis: koliko je ulaznica prodano, po kojoj cijeni, koliko je prodano online, koliko na blagajni, koliko na benzinskim pumpama.

Mirnije spavam kad je red i u klubu i u životu. Online prodaja nam je i pokazatelj koliko ljudi očekujemo, koliko se moramo pripremiti s osiguranjem, fan zonom i svim popratnim sadržajima. Manje su gužve, sve ide brže, imamo skenere, zaseban ulaz za sezonske, blagajna manje radi. Jedna od boljih odluka ove sezone.

Vaša obiteljska firma je jako važna za financije kluba. Kako je došlo do toga da se uključite u klub?

Otac me prije pet godina nagovorio. Ja sam dotad više dolazio na utakmice, ali nisam znao što se točno događa oko kluba. Bila je već gotova dvorana, ali nije bilo toliko ljudi na tribinama, i ja sam polako izgubio svoj trag s hokejom.

Jednog dana sam sjedio doma i gledao Formulu, bila je zadnja ili predzadnja utrka sezone. Otac je rekao: "Idemo na hokej." Ja sam odgovorio: "Ma ne da mi se, gledam Formulu." A on je inzistirao: "Došli su dečki iz Zagreba, imamo OK momčad, čuo sam da smo dobri, 'ajmo gledat." I tako smo otišli taj dan na Zibel, i od tog dana više nije bilo nazad.

Mislite li i da je atmosfera u Zibelu jedan od razloga zašto je klub postao toliko privlačan, i ljudima izvana koji do tada nisu pratili hokej?

Svakako izvana. To smo mi Hrvati, Balkanci, volimo sport. Pogledajte npr. situaciju u BiH nakon pobjede protiv Italije. Kao da nema problema u državi. Kao da je te večeri sve bilo obrisano, sada nitko neće razmišljati o problemima nego o nogometu, Zmajevi idu za Ameriku.

Tako je to kod nas. Pogotovo jer gledate sport koji je fizički naporan, težak, ima puno udaraca, svi znamo koliko to publika voli. Kod nas je naboj, vidim da je svima problem igrati u Sisku. Prije nekoliko godina je puna dvorana dečkima bila teret, dok su bili mlađi, no ove i prošle sezone to im je samo dodatan poguranac. Drago mi je da je Zibel utvrda Vitezova.

Naglasili ste više puta da želite razvijati vlastite igrače, imati domaću bazu. Kako privlačite igrače u klub?

Domaći angažman je vrlo jednostavan, svi se poznajemo, nismo velika hokejaška nacija. Svake godine želimo ostaviti kostur momčadi. Znamo i klince koji ubuduće dolaze, to u Hrvatskoj nije problem. Veći je problem što neki igrači studiraju i imaju svoje obveze.

Hokej u Hrvatskoj nije izdašna stvar i ne može se živjeti od njega bez problema. Filip Kašparek je na kontroli leta, Martin Šimunković je na stomatologiji, Tin Alić je na PMF-u, matematika. To su ozbiljni fakulteti, morate biti u tome 100 posto. 

Što se tiče stranih igrača, sada smo se probili na kartu Europe, poznatiji smo. Prošle godine bilo je more upita za dolazak u naš klub, pa biramo. Agenti nas zovu i predstavljaju svoje igrače, a mi onda gledamo što nam odgovara. Nekad se i mi moramo javiti, imamo svoje kontakte. Prošle godine javilo nam se između 150 i 200 igrača, najteži dio je kroz analizu odabrati ih.