Sudbina Slavena Bilića: Kako je umiljati Nane postao omraženi Slaven
Foto: Srećko Niketić, Drago Sopta, Ronald Gorsic/Cropix
NAKON odlaska Zlatka Kranjčara u ljeto 2006. godine, nakon netom završenog Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, hrvatsku javnost zanimalo je tko će postati novi izbornik Vatrenih. Na vratima Rusanove kampirao je, tada najizgledniji kandidat, Srećko Katanec, ali potentni predsjednik HNS-a, Vlatko Marković odlučio je pružiti priliku Slavenu Biliću. Već u prvoj utakmici vidjelo se da nije pogriješio.
Bilić je vješto izbjegao greške koje je radio Kranjčar. Ljubovao je s medijima, postavio je Modrića, Eduarda i Ćorluku u prvu momčad, vratio Mikija Rapajića, a prva velika vijest stigla je iz Livorna kada smo tukli svjetske prvake Talijane 2:0. Iako su to bili svjetski prvaci samo po nazivu reprezentacije, momčad koja je poharala Njemačkom izostala je u susretu protiv Hrvatske, javnost je bila presretna.
Jedina negativna vijest tada je bila vezana za čudno pozicioniranje hrvatskih navijača tijekom utakmice. Bilo kako bilo, Nane je startao slavodobitno.
Slaven Bilić - idol nacije, drugi najbolji izbornik 2007. godine, donator, roker, sinonim za uspjeh
Nakon Livorna, Bilića je čekala hladna Moskva i odmjeravanje snaga s Rusijom Gussa Hiddinka. Dok su se pojedini igrači tresli u Fontani, Niko Kranjčar i društvo tresli su vratnice u Moskvi, dominiralo se, ali sreće nije bilo. Moramo napomenuti da je u "slučaju Fontana" Bilić pokazao autoritet istjeravši Balabana, Srnu i Olića iz reprezentacije te je tako dobio dodatne bodove u javnosti.
Miroljubiva nula s Rusijom i gaženje nemoćne Andore u Maksimiru bili su samo uvertira za glavni test tadašnjih kvalifikacija za EP u Austriji i Švicarskoj, a riječ je naravno o Engleskoj. Jednom Eduardo i jednom "maksimirska krtica" otpremili su McClarena i engleske zvjezdice iz Zagreba sa suzom u oku. Hrvatska se budila, a Slaven Bilić postao je idol nacije, najpoželjniji neženja, novinari su ga dizali u nebesa s pitanjem - gdje si bio do sada?
Pad Engleske i buđenje bahate Hrvatske
Mjesec dana nakon Engleske Eduardo nas je spašavao u Izraelu, ali to je bilo nebitno jer je mlada i jaka hrvatska reprezentacija bila već jednom nogom na EP-u. Redom su na krilima Eduarda padali Makedonija, Estonija, Andora sve do poraza u Makedoniji. Međutim, kako okriviti izbornika ili igrače za poraz kada se nogomet igrao u kaljuži.
Uostalom, tada smo već osigurali nastup na EP i preostalo nam je samo putovanje u London na noge osvetoljubivim Englezima. Da stvari neće ići onako kako su si Englezi zamislili, pokazali su ranim golovima Kranjčar i Olić, ali ipak Petrić je bio onaj koji je zakucao čavao u lijes engleskog nogometa. Hrvatska odlazi na EP s prvog mjesta, a Englezi ostaju "štrikati" kod kuće.
Europsko prvenstvo, skalp Nijemaca i početak kraja - Turska
Dana 8. lipnja 2008. godine, Slaven Bilić upisao je prvi nastup na EP, ali kao izbornik. I to je učinio uspješno. S minimalnih 1:0 pala je Austrija, igra je bila na zavidnoj razini, a nacija se već okrenula Nijemcima.
Da se nešto veliko događa u Austriji i Švicarskoj potvrdili su Darijo Srna i Ivica Olić matiravši veliku Njemačku. Elf je tako stao uz bok Italiji, Engleskoj, reprezentacijama kojima su Bilić Boysi skinuli skalp. Nakon velike pobjede Poljska je šaptom pala, a sljedeći protivnik bila je Turska.
Toga dana Hrvatska je na 120. minuta zastala. U 119. minuti Ivan Klasnić, kojeg je Bilić naknadno ubacio u igru, zabija Turcima, a nekoliko sekundi nakon toga Semih poravnava rezultat na opće čuđenje nekoliko milijuna Hrvata. Šokirani ispadamo nakon ruleta penala, a prilikom povratka u Hrvatsku javljaju se prvi kritičari zbog Bilićeva načina vođenja igre protiv Turske.
Brutalna osveta Engleske: Hrvati, sada vi i vaš roker Bilić gledajte SP preko televizije
Uz poruku javnosti glavu gore, Hrvatska kreće u kvalifikacije za SP u Južnoj Africi. Sudbina nas je ponovno spojila s Englezima, a jedina reprezentacija koja nam je bila glavna prepreka barem za dodatne kvalifikacije bila je Ukrajina.
Otvaranje kvalifikacija prošlo je mirno, Kazahstan je u Zagrebu "popio" tri komada, uostalom sve oči su bile uprte na susret protiv Engleske. Bolje da nisu bile. Potop Bilićeve momčadi protiv Engleske, s prvim porazom na Maksimiru u službenim utakmicama, označili su da nešto ne štima u reprezentaciji. Nula protiv Ukrajine samo je pojačala sve glasnije kritike javnosti upućene prema Biliću, međutim on je u očima Hrvata još uvijek bio miljenik. Bjelorusija, Andora uspješno su apsolvirane, no sa sve slabijom igrom okrećemo se uzvratu u Londonu.
Poput šamara odzvanjalo je pet dobivenih golova na Wemblyju. Tada je bilo očito da će Hrvatska preskočiti SP, prvenstveno zbog remija na Maksimiru protiv Ukrajine, a čuli su se i prvi povici "Biliću odlazi".
Javnost je, unatoč preskakanju važnog natjecanja, zajedno sa čelnim ljudima iz HNS-a, (čitaj Mamićem) odlučila pokloniti Slavenu Biliću još jedan mandat. Vatreno ludilo trebalo je stati na noge u kvalifikacijama za EP 2012. godine.
To je natjecanje koje ne smijemo propustiti, govorio je Marković. Sve nam je išlo u prilog. Najlakša skupina u povijesti hrvatskog nogometa, igrači svi redom igraju za svoje klubove, stoga je bilo lako za zaključiti kako izostajanje s prvenstva nije opcija.
Imali smo sve na pladnju: Najlakša grupa u povijesti, vrhunski igrači, raspored utakmica...
Kvalifikacije smo otvorili uspješno, pobjedom u Rigi nad Latvijom. U Maksimiru smo dočekali Grčku čiji oklop nismo uspjeli razbiti, remi je bio dozvoljena opcija, ništa nije izgubljeno, ponavljao je Nane. Međutim, dok je on uvjeravao javnost da je sve u redu, zvižduci na tribinama bili su sve glasniji.
Mušterije Izraelci dijelili su sudbinu s Maltom, a isto se očekivali da će se dogoditi i Gruziji. Temur Ketsbaia ponovno se pokazao kobnim. Martsvaladze golom u 71. minuti i konačnim porazom Hrvatske, počelo je smjenjivanje Bilića.
U Splitu Bilić je već bio otpisan nakon ranog vodstva Gruzije, ali Mandžukić i Kalinić spašavaju izbornika od izgona i progona. Izlet u La Valletu po bodove protiv Malte pokazao se uspješnim, a pobjedom protiv Izraela na Maksimiru osigurali smo dodatne kvalifikacije. Sada je valjalo sačuvati prvo mjesto u skupini za direktan plasman na EP.
Prije Grčke Bilić je "trubio" da poraz nije opcija, ali u slučaju da ga doživimo ne bi bio smak svijeta. Nogometni stručnjaci, treneri, ljubitelji nogometa, astronomi i filantropi ostali su zatečeni tom izjavom.
U Ateni je htio nulu, momčad mu je igrala za nulu, a Grci su mu zabili dva komada. Samaras i Gekas ostavili su hrvatske zvjezdice posramljene. Europsko prvenstvo, odjednom, nikada nije bilo dalje. Dodatne kvalifikacije su tu, ali tamo nas čekaju momčadi poput Bosne i Hercegovine, Crne Gore... Kvalitetniji jesmo, ali s igrom iz 2007. godine.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati