SVI SU SE nakačili na njih. Osim hipstera i pomodnjaka, na Ajaxov vlak uskaču svi koji, pojednostavljeno rečeno, vole nogomet. Ajax nas sve oduševljava pa kada igra u nokaut-fazi Lige prvaka, nema "neutralnih ljubitelja nogometa".

Od druženja u pretkolu s Kukešijem i Škendijom do pobjeda kod Reala i Juventusa za polufinale Lige prvaka

Tako će biti i u polufinalu u koji se čudesno plasirala momčad koja pretprošlog ljeta nije mogla proći Nicu u pretkolu Lige prvaka ni Rosenborg u pretkolu Europa lige, dok se prošlog potucala po drugoj kvalifikacijskoj rundi LP-a s Dinamom, ali i Kukešijem, Škendijom te Karabagom.

Ajax je prošao pakao i čistilište pretkola i gotovo godinu dana kasnije došao do polufinala Lige prvaka. Već je ovaj podvig dovoljan i opravdan razlog da do jučer ismijavani bivši velikan, koji je posljednji nizozemski naslov osvojio prije pet, a kup prije devet godina, postane globalni hit i senzacija.

Ovaj Ajax zaslužio je status svačijeg omiljenog kluba te usporedbe s Cruyffovom i Van Gaalovom generacijom

Ali ovaj Ajax je status svačijeg omiljenog kluba te usporedbe s Cruyffovom i Van Gaalovom generacijom zaslužio sjajnim igrama, savršenim miksom nevjerojatno talentiranih klinaca i iskusnih rutinera, te prije svega pristupom i stavom. Ajax se ove sezone u Ligi prvaka igra te, što je još važnije, u Münchenu, Madridu i Torinu postavlja i nastupa kao gazda Bayernu, Realu i Juventusu. Nema respekta ni straha, samo neograničenu vjeru u vlastiti potencijal i kvalitetu. Za sve to zasluženo je nagrađen povijesnim trijumfima i uspjehom te time što ga slavi cijeli nogometni svijet.

Ali u tom općem divljenju Ajaxu, Tadićevim rolicama, Ziyechovim bjegovima, Neresovim probojima, De Ligtovom bedemu i De Jongovom perfektnom nogometnom mozgu, neprimijećeno ostaje da taj Ajax, u koji smo se s razlogom svi zaljubili, ove sezone u Ligi prvaka nije imao dostojnog suparnika. Onog koji bi znao odgovoriti na Ajaxovu igru kojom lomi protivnike i onog koji bi kaznio Ajaxove mane. Kojih, naravno, ima, usprkos sjajnim igrama i pobjedama. 

U općem divljenju Ajaxu neprimijećeno ostaje očito

Jesenas je u skupini LP-a protiv Bayerna u obje utakmice s favoriziranim njemačkim prvakom uzeo po bod. Ali to je bilo tijekom najveće krize Kovačeve momčadi. To ni približno nije odjeknulo kao ono što je Ajax napravio u prvoj nokaut-rundi. Real mu se provukao u Amsterdamu, gdje je pobijedio 2:1. Ali slijedila je Ajaxova spektakularna kaznena ekspedicija u Madrid i pobjeda 4:1, što je pokrenulo lavinu bespogovornog, nekritičkog i ni najmanje analitičnog obožavanja Ajaxa.

Nitko se nije usudio biti partibrejker, a i daleko ljepše je zvučala bajka da je "mali Ajax usred Madrida srušio velikog Reala, trostrukog uzastopnog europskog prvaka", od realnog opisa stanja stvari:

Čim su izvučeni parovi osmine finala bilo je jasno da je Ajax, a ne Real, favorit ovog para. I to daleko više zbog groznih igara Reala ove sezone nego spektakularnih predstava Ajaxa. Ovaj Real nema veze s momčadi koja je posljednjih godina vladala Europom i da Sevilla ne kiksa, a Valencia se kasno budi, imao bi jako velikih problema preko La Lige uopće izboriti nastup u Ligi prvaka sljedeće sezone. 

Uživali smo dok je Ajax razbijao Real na Bernabeuu, ali to je bilo očekivano i logično, a ne senzacija ili čudo

Gladnom, mladom, hrabrom i poletnom Ajaxu je potpuno demoralizirani, potonuli, stari i siti Real došao u savršenom trenutku, u jeku svoje najveće krize u posljednjih deset godina, s razbijenom momčadi i trenerom koji je svakog dana očekivao smjenu. Smiješno su zato zvučale brojne medijske najave njihovih dvoboja, ali i Realovih budućih nakon što očekivano prođe Ajax, kako je "Liga prvaka velika prilika Realu da spasi sezonu". Tko je gledao barem dvije utakmice Lopeteguijeve, Solarijeve ili Zidaneove momčadi, jasno mu je da je njoj ove sezone u natjecanju kojim je do jučer vladala maksimum prolazak skupine.

Uživali smo dok je Ajax razbijao Real na Bernabeuu, ali to je bilo očekivano i logično. Nikakva senzacija ili čudo. Jedino što je tu moglo biti čudno (da ne znamo u kakvom je Real ove sezone stanju) to je da na uzvratu nije postojala Realova vezna linija. Modrić, Casemiro i Kroos, i to ne otprije deset godina, nego od prošle sezone, inače bi pojeli Ajaxovu. Ali u općem rasulu koje je vladalo i vlada u Realu, na revanšu osmine finala prostor između dva kaznena prostora na Bernabeuu bio je šetalište Ajaxovih poletaraca, čime je bio otvoren put prema pobjedi 4:1, četvrtfinalu i Juventusu.

Juventus ima daleko boljeg trenera i organiziraniju igru od Reala, ali i on je napravio veliku uslugu Ajaxu

A Juventus je momčad s daleko boljim trenerom i organiziranijom igrom nego što je to slučaj s aktualnim Realom. Ali Allegri i Pjanić, ključni ljudi Juventusa, napravili su veliku uslugu Ajaxu. Nakon što je Real prošao jer je u raspadu, Juventus mu se ponudio velikim pogreškama svog trenera i glavnih igrača. Juventus je bio potpuno nemoćan protiv Ajaxovog visokog tempa i presinga. Ali ne samo protiv te ključne odlike njegove igre. 

I ovdje smo guštali gledajući kako se Ajax poigrava s još jednim velikanom u njegovom domu. Ali pri tome nismo mogli ne primijetiti da je svaki Ajaxov napad izgledao kao kontra. Jer bez obzira na to koliko je trajao ili odakle bio pokrenut, svaki Ajaxov igrač s loptom oko sebe je imao po nekoliko metara slobodnog prostora. I opet, kao i u Madridu, išli su kroz sredinu, koja je još jednom bila pista za neometane juriše Ajaxove lake konjice. 

Rupetine u sredini Reala i Juventusa bile su šetalište za Ajaxove jurišnike: Njihov svaki napad u Madridu i Torinu izgledao je kao kontra

Trener Allegrijeve klase sigurno je primijetio da njegova veza s kreativnim, ali sporim Pjanićem, te razbijačima Canom i Matuidijem funkcionira protiv nedorasle konkurencije u Serie A ili slabijih suparnika u LP-u, ali i da protiv momčadi koja pritišće poput Ajaxa nema šanse iznijeti loptu. Problem je što je to samo notirao, a ništa nije napravio da to sanira. Nije imao rezervnog plana ili druge metode.

Siroti Ronaldo je i odsječen, s ovako lošom poslugom, napravio senzaciju s dva gola u dvije utakmice protiv Ajaxa. Kao što se pokazalo, to nije bila jedina mana Juventusove ekipe. Jednako neučinkovita bila je i u fazi obrane. 

Što će napraviti Guardiola ili Pochettino? Ajax se može zakočiti odlučnim blokom na sredini, nakon čega je lakše iskoristiti njegovu veliku manu

Juventus je uzvrat počeo dobro, napao Ajax njegovim oružjem i zasluženo poveo, nakon čega je nastavio pritiskati goste koji su samo u tim trenucima izgledali izgubljeno. Ali taj visoki presing i agresija kojom je Ajax stjeran u krilo svom golmanu ispuhali su se već nakon izjednačujućeg gola. Nakon toga slijedio je madridski scenarij i logičan kraj. 

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se protiv ovakve Ajaxove igre postaviti Guardiola ili Pochettino te posebno Fernandinho i Gundogan ili Sissoko i Winks. I to protiv Lassea Schonea. Ajax se može zakočiti odlučnim blokom na sredini, nakon čega je lakše iskoristiti njegovu veliku manu - propuštanje previše prilika i nedostatak golgetera.