ŠTO JE KOREKTNO i pošteno? U sportu je sve u korektnosti i poštenju. Od djetinjstva smo svjesni nepravednosti i povlaštenog položaja u natjecanjima. Isti osjećaj za ispravno i pošteno postoji sve do profesionalnog sporta. Nije pošteno brusiti lopticu za kriket. Nije pošteno boksati s nepropisnim rukavicama. Nije pošteno namjerno se pogrešno svrstati u paraolimpijskoj klasifikaciji. Nije pošteno namještati rezultat zbog klađenja. Nije pošteno dopingirati se u sportu. Svoje sportove klasificiramo kako bismo se suprotstavili sebi ravnima i kako bi ljudi bili sigurni. Boksači u teškoj kategoriji nikad se ne bore protiv kolega iz muha kategorije. Od puberteta se različiti spolovi u većini sportova uglavnom natječu odvojeno. To su davno prihvaćene norme, piše The Guardian.

Treba razlikovati rod i spol

Laurel Hubbard (43) želi postati prva transrodna olimpijka nakon što je izabrana za novozelandsku reprezentaciju u dizanju utega. Pretvarajući se u jednu od velikih priča u Tokiju, ovo usmjerava pozornost na to imaju li transrodne žene nepravednu prednost nad biološkim ženama. Kombiniranjem roda i spola brišemo razlog zbog kojih uopće postoje sportske kategorije za žene - kako bi se naglasila prednost muškaraca u performansama.

Bez posebne ženske kategorije ne bi bilo žena u olimpijskim finalima. Čak ni u utrci na 100 metara, jednoj od disciplina s najmanjim razlikama, otprilike 10.000 muškaraca širom svijeta ima osobne rekorde brže od aktualne olimpijske prvakinje Elaine Thompson-Herah (10.70 sekundi). I nije to pitanje samo u atletici. Najmanje su razlike u rezultatima među spolovima u trčanju, veslanju i plivanju (11 do 13 posto), ali povećavaju se na 16 do 22 posto u biciklizmu na stazi te na 29 do 34 posto kada su u pitanju bowling, kriket i dizanje utega.

Testosteron nije adekvatan kriterij

Razlika u snazi udaraca između muškaraca i žena su nevjerojatna 162 posto. No, Međunarodni olimpijski odbor (MOO) omogućio je svojim smjernicama iz 2015. godine da se sportašice poput Hubbard natječu u ženskim kategorijama, pod uvjetom da njihova ukupna razina testosterona u serumu bude ispod 10 nanomola po litri tijekom najmanje 12 mjeseci. Zbog očiglednih razloga transrodni muškarci se ne suočavaju s ograničenjima u muškoj konkurenciji.

Međutim, istraživanja sve više pokazuju da ove smjernice za testosteron ne jamče pošteno natjecanje, kojemu se MOO nadao. Ross Tucker, sportski znanstvenik i stručnjak za testosteronsku prednost u sportu, sažeto rezimira: "Snižavanje testosterona gotovo je potpuno neučinkovito u uklanjanju bioloških razlika između muškaraca i žena." Jednostavno nema dokaza da smanjenje testosterona oduzima prednost u mišićnoj masi, snazi, vitkoj tjelesnoj masi, veličini mišića ili gustoći kostiju.

Unatoč ovim novim dokazima dr. Emme Hilton i Tommyja Lundberga, MOO je odgodio nove odluke nakon Olimpijskih igara u Tokiju i prepustio pojedinim sportskim federacijama da same odluče o svojim transrodnim politikama. Neki su bili hrabri, drugi su napisali svoje politike s transrodnim lobističkim skupinama, bez savjetovanja sa ženskim organizacijama ili sportskim znanstvenicima. Oni koji propituju narativ optuženi su za transfobiju, kao što se to pokazalo u slučaju Martine Navratilove i Nicole Adams.

Muški pubertet je najveća prednost

Najčešći argument u korist uključivosti je da se u sportu sve svodi na prirodne prednosti i da je transrodna žena samo još jedan čimbenik na tom popisu koji uključuje veličinu stopala 49 i dvostruko pokretljive gležnjeve Michaela Phelpsa. Problem s ovim argumentom je taj što se ne natječemo prema veličini stopala, ali štitimo integritet ženskog sporta, jer je prednost stečena muškim pubertetom tako sveobuhvatna u pogledu brzine, snage i toliko toga drugog. Phelpsova stopala donijela su mu prednost kao plivaču, a muški mu je pubertet dao puno veću prednost. Na Olimpijskim igrama u Pekingu pobijedio je na 200 metara slobodnim stilom u vremenu 1:42.96, oborivši svjetski rekord. Federica Pellegrini oborila je svjetski rekord u ženskoj konkurenciji na toj dionici s vremenom 1:54.82, koje je ne bi dovelo ni do muškog polufinala. Nije je usporavala internalizirana mizoginija.

Serena Williams rekla je Davidu Lettermanu kako bi prošla u meču protiv Andyja Murraya: "Izgubila bih 6:0, 6:0, za možda 10 minuta". Muški pubertet i androgeni daju prednost u drugačijoj stratosferi.

Neki tvrde da je ova rasprava irelevantna jer transrodne žene ne osvajaju baš sve, što je istina. Jednostavno objašnjenje je da sportaši koji su prošli rodnu tranziciju uglavnom nisu bili dovoljno dobri. Kao što Tucker kaže, najbolja ženska biciklistica pobijedit će 99% muškaraca, ali najbolji muškarci su 10 do 15 posto bolji. Bez obzira na to pobjeđuju li transrodne žene ili ne - pobjeđuje li Hubbard ili ne - legitimno je propitivati pravila koja im dopuštaju natjecanje, s obzirom na zadržanu prednost. S obzirom na sigurnosna pitanja u borbama, sudarima i nekim ekipnim sportovima. S obzirom na skrivene hendikepe, neke žene i djevojke procijenit će da sport sada nije za njih. I one ne toliko skrivene - Kuinini Nini Manumua, 21-godišnjakinja s Tonge otišla bi na svoje prve Olimpijske igre da Hubbard nije izabrana.

Američka biciklistica Veronica Ivy (prethodno poznata kao Rachel McKinnon) kaže da su transrodne žene ipak žene i da bi se trebalo moći identificirati u ženskoj kategoriji na svim razinama. Ovaj argument je dobio na popularnosti. U tom slučaju, zašto se uopće baviti sa spolnim kategorijama u sportu? Pomiješajmo ih sve zajedno i pratimo kako biološki muškarci pobjeđuju.

Ova su vrata s razlogom bila zaključana

Znanost još uvijek nije rekla sve u ovom slučaju. Treba malo zastati i razmisliti. Transrodne žene trebale bi moći živjeti svoj sportski život punim plućima i bit će sjajno kada istraživanja pronađu način da bez ikakvih prednosti sudjeluju u ženskom sportu. Do tada, ostavimo se ideje o rodu i vratimo se kategorijama temeljenim na spolu, dakle treba nam ženska kategorija i otvorena kategorija, koja će okupiti transrodne muškarce koji su uzimali testosteron, transrodne žene i muškarce.

Ali prije svega, mora postojati spoznaja da ne možete uvijek imati sve. Kao što žene i transrodni muškarci ne mogu dominirati u muškom sportu i muškarci ne mogu sudjelovati u ženskom sportu, transrodne žene ne bi trebale otvarati vrata koja su bila zaključana s razlogom. To nije pošteno, zaključuje The Guardian.