index.hr index.hr

Eksperiment kojem se Čačić ne bi trebao vraćati

Zvonko Alač
07:41, 24. ožujka 2016.
Sponzor
rubrike
Eksperiment kojem se Čačić ne bi trebao vraćati

Foto: Hina

HRVATSKA je u prijateljskoj utakmici pobijedila Izrael 2:0. "Izbornik" Čačić zaintrigirao je igranjem s tri središnja braniča u sustavu 3-5-2. Tako postavljen zadnji red isplati se samo ako je s druge strane momčad koja igra s dva "čista" napadača, a takve se danas broje na "prste jedne ruke". Jer ako se inzistira na takvom rasporedu igrača, onda se čak tri stopera bore sa samo jednim protivničkim napadačem ili ako im pridružimo bekove, petorica sa suparničkom trojicom.

Skromni Izrael s par brzih akcija pokazao zamke i probleme za 3-5-2 Hrvatsku

Jedna od tih rijetkih momčadi koje igraju s dva napadača, protiv Izraela je bila Hrvatska. Ali Hrvatska je dokazala i da nije uvježbala igru s tri stopera, pri čemu je jedan od njih lošim postavljanjem i puštanjem njegovog igrača podsjetio na najgore dane u klubovima. 

Igranje s tri središnja braniča otvara veliki prostor suparniku kada probije bok, jer tako na svakoj strani ima po jednog igrača više. To je ogroman višak i prednost za svaku momčad, a posebno bi protiv Hrvatske bilo za ekipu daleko jaču od skromnog Izraela, koji je s par brzih akcija pokazao kakve zamke i probleme krije taktika za koju se u prvom poluvremenu odlučio Čačić. 
 
Neuigrana obrana i 34-godišnji desni bočni koji bi u ovom sustavu trebao igrati kao da mu je desetak godina manje
 
Ova Hrvatska ima drugu značajnu manjkavost za sustav 3-5-2, jer u njemu se od bočnih igrača traži iznimna "moć ponavljanja" i stalna dvosmjerna igra, dakle moraju biti spremniji i brži od ostalih igrača na terenu. Čačićev desni bočni, koji je u prvom poluvremenu protiv Tal Ben Haima Drugog onako loše surađivao sa spomenutim desnim stoperom, za mjesec dana puni 34 godine i kao što već dulje ponavljamo, vrijeme je da ga zamijeni onaj koji je predodređen za njegovog nasljednika i to ne samo kada kapetanski desni bočni, preplaćen na to mjesto zbog velikih zasluga iz prošlosti i koji za reprezentaciju igra dok želi, mora s terena zbog ozljede. 
 
Kapetan zadnju priliku generacije da napravi rezultat na velikom natjecanju svodi na svoju oproštajku
 
Kao i svaki sustav, tako i onaj 3-5-2, ima dobrih i loših strana. Na bokovima se možda najbolje pokazuju njegove vrline i mane, ili ako ćemo biti precizni i iskreni, njegovi "Perišići i Srne". S obzirom da se igranje u reprezentaciji Hrvatske zaslužnicima smatra njihovim pravom, a izbornicima obvezom pozvati ih, tako i Srna nedavno poručuje da se "nakon Eura oprašta od reprezentacije". Nismo sigurni shvaća li da tako privatizira reprezentaciju. Doduše ne na isti način kao Zdravko Mamić, ali ima li zaslužni kapetan pravo tako važno natjecanje kao što je EP, svesti na svoju oproštajnu zabavu, iako je, i to nije nikakva tajna, zbog neumitnosti godina postao jedna od njenih najslabijih karika, dok na zauzimanje njegovog mjesta čeka odličan igrač? 
 
Ima li netko, pa makar bio legenda hrvatske reprezentacije i nogometa, pravo tako smanjivati izglede za vrhunskim rezultatom možda najjačoj generaciji Hrvatske od samostalnosti, kojoj je k tome Europsko prvenstvo ovog ljeta zadnje veliko natjecanje na vrhuncu igračke moći, jer u vrijeme SP-a za dvije godine Subašić će imati gotovo 34, Modrić 33, Mandžukić i Ćorluka 32, a Rakitić 30 godina?
 
Imaju "Bobana, Prosinečkog i Asanovića", trebaju "Soldu"
 
Taktika isprobana na ovoj utakmici, koju se smatra anakronom, reliktom prošlosti, te usporedba ove generacije, pune kreativaca s mitskom "brončanom", najboljom Hrvatskom u povijesti, povlače paralele između reprezentacije 1998. i 2015. Jer i Ćiro je na SP-u igrao u sustavu 3-5-2 i s momčadi za koju se papagajski ponavlja kako je treća na svijetu postala igrajući nevjerojatno hrabro i ofenzivno; s dva napadača i tri playmakera - Bobanom, Asanovićem i Prosinečkim.
 
To nije istina, jer neglamurozni i ključni akteri najvažnijih utakmica Hrvatske na SP-u '98, protiv Rumunjske, Njemačke i Francuske bili su Kruno Jurčić i Zvonimir Soldo, a potonji je neopjevani junak mitskog trijumfa nad Nijemcima, kada je uskočio umjesto žonglera "Velikog žutog" i bio osigurač Bobanu i Asanoviću. Prosinečki je nakon skupine u prvom sastavu zaigrao samo na utakmici za treće mjesto protiv Nizozemske, ali i tada umjesto drugog napadača.
 
Izrael stisnuo Hrvatsku na sredini
 
Vezni asovi brončane generacije bolje su igrali za reprezentaciju nego za klubove, dok je danas obrnut slučaj; Rakitić i Modrić nezamjenjivi su u Barceloni i Realu, ali kako je pokazao i susret sa Izraelom, nedostaju im "Soldo" ili "Niko Kovač" (s početka Bilićevog staža), odnosno klasni defenzivni vezni, koji čita igru protivnika i presijeca je, ali je sposoban odigrati prema naprijed, te je spona između obrane i veze. Bez takvog igrača Hrvatska će se teško nametnuti u borbi za veliki rezultat, jer ga, kao što smo se uvjerili, bez radnika za prljave poslove ne napravila ni ona '98, usprkos tome što je bila puna umjetnika.
 
Ovo je bila prijateljska utakmica, u drugom poluvremenu razvodnjena brojnim zamjenama i promjenama taktike, ali treba istaknuti da je Hrvatska u tom dijelu utakmice imala 35 posto posjeda lopte protiv nejakog protivnika koji ju je stisnuo na sredini i tako dokazao koliko joj nedostaje igrač koji će povezati linije i držati uzde. Brozović je i danas bio odličan, ali on nije taj tip igrača, kao što to nije ni Badelj. Jer koliko god imala klasnih igrača, Hrvatska je tanka na poziciji o kojoj je ovdje riječ, zatim onoj desnog bočnog i naravno, izborničkoj.
 
"Šuker i Bokšić"
 
Poput Ćirine i ova, Čačićeva Hrvatska, završne pripreme za svoje veliko natjecanje počela je s dva napadača, ali čini se da su oni "Šuker i Bokšić", odnosno da puno bolje zvuče, nego što na terenu u paru izgledaju i djeluju, jer dva klasična "centarfora", što su Mandžukić i Kalinić, nisu kompatibilni i čini se da bi Mandžukiću bilo bolje pridružiti Kramarića, koji se izvlači prema sredini terena ili na krila i zna stvoriti višak driblingom. Uostalom, Hrvatska je najveće uspjehe postigla i na velikim natjecanjima igrala ne s dva sidruna, nego kada je zbog više sile (Bokšićeve bolesti i ozljede) u napadu uz Šukera bio pokretljiviji Vlaović, dakle "Kramarić" Ćirine generacije.
 
"Stanić i Jarni"
 
I dok se od Srne očekuje da danas ponovi ulogu sličnu onoj ofenzivnog beka, koju je za Šahtar igrao sjajno, ali prije osam godina, na drugom, lijevom krilu briljirao je Ivan Perišić, već dvije godine daleko najbolji hrvatski nogometaš. Moćan, savršene tehnike i pregleda igre, brzine i ubrzanja, udarca, driblinga i pasa. Ali, ako ćemo usporedbu s generacijom '98, inspiriranu Čačićevim izletom u prošlost, zaključiti napomenom da su Ćiri bekove igrala dva prekvalificirana napadača (naravno, Jarni je taj preobražaj izvršio daleko ranije od Stanića) i dalje ostaje pitanje: Što Perišić u ovom sustavu može u fazi obrane protiv daleko jačih suparnika?
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara