TORCIDINA koreografija sa trobojnicom i grbom legendarne 4. gardijske brigade, iako formalno prije utakmice, ostaje najimpresivniji dio uzvratnog ogleda Hajduka i Budućnosti.

> Hajduk - Budućnost 1:0

> Pudar: Očekivao sam golijadu

> Saša Petrović: Očekujem pobjedu 3:0 za "zelenim stolom"

> Hrgović: Ambijent na Poljudu bio je nevjerojatan

Tenzije oko susreta, koje su imale puno više veze sa nenogometnim razlozima, su sputale članove obje momčadi a naročito mlade i zelene napadače Hajduka. Ostaje nejasno kako je Budućnost sa isključivom usmjerenošću na odbarnu vlastitog gola mislila zabiti barem jedan zgoditak za prolaz dalje, ako je uopće s tom mišlju i došla u Split.

U Hajduku nije onoliko koliko se očekuje pokazao ni dijamant iz "Galatija" Florian Cernat jer ovo je bila utakmica kao stvorena za njega. Na gustu i često rukometni zonsku postavljenu obranu Budućnosti su njegove podvaljene lopta mogle učiniti čudo, ali se zato morao ispuniti i drugi preduvjet: raspoloženi napadači, jer a jedan upravo takav Cernatov pas Kalinić nije uspio iskoristiti. Na njegovu i žalost navijača Hajduka, gol nakon poklonjenog slobodnjaka Rumunju nije priznat.

Pobjedu donio igrač koji nije prošao pripreme

Ono što možda najbolje opisuje "muke po Hajduku" je podatak da utakmicu nismo odlučili ni razvikani rumunjski playmaker a još manje zvjezdani i nedokazani napadački dvojac nego igrač koji uopće nije prošao pripreme. Dario Damjanović se prikrao od ruba 16-erca i padom u stilu Thierrya Henrya poentirao za pobjedu.

Budućnost je, kada po strani ostavimo uspomene iz jugo-lige i repove nakon prve utakmice, momčad limitiranih mogućnosti, a samo kronična neefikasnost i nepreciznost Rukavine, Kalinića i Bartolovića je spriječila da Hajduk ostvari rekordnu pobjedu. Međutim, i prije nekoliko godina smo gledali mučenje sa Hakom nakon čega je uslijedio herojski dvoboj sa Romom, pa zašto tako ne bi bilo i ovaj put, protiv Atletica ili Sampdorije, naročito kada se priključe Verpakovskis, Tudor i Sablić

Zvonko Alač
Foto: V.G.