KADA JE Igor Tudor debitirao kao trener Marseillea u utakmici protiv Reimsa u 1. kolu francuske Ligue 1, vjerojatno nije očekivao tretman koji je dobio. Prije početka utakmice je službeni spiker nabrajao igrače koji će istrčati na teren, a na kraju je došao i do Tudora. Zviždanje, hukanje i salve uvreda su popratile Tudorovu sliku na semaforu.

Prenaporne fizičke pripreme, noćni treninzi, verbalne razmirice s ključnim igračima. Sve su te situacije procurile u francuske medije i dovele do navedene reakcije. Unatoč tome, Tudor je momčad odveo do pobjede od 4:1. Nakon završenog 6. kola Marseille i dalje ne zna za poraz te ima jednak broj bodova kao PSG. Navijači su se primirili, no ne samo zbog rezultata, već i zbog Tudorove filozofije koja se podudara s njihovim temperamentom.

Kostur ekipe je ostao

Marseille u prijelaznom roku nije plijenio pozornost javnosti s dovođenjem nekih velikih imena, ali su kupovali pametno. Doveden je čitav niz igrača koji svojim sposobnostima mogu odgovoriti Tudorovim zahtjevima, a da klub nije potrošio previše novca, dok se odlazak donedavno ključnog igrača, Boubacara Kamare, ni ne osjeti.

Najbolji primjer te kupovine je Jonathan Clauss. Jedan od najboljih bekova lige se spominjao u kontekstu Chelseaja i cifre od barem 20 milijuna eura, da bi ga na kraju Marseille doveo za 7.5 milijuna. Drugi primjer je pak ponovljeno trgovanje s Arsenalom.

Nakon što su prošle sezone posudili stopera Williama Salibu i veznjaka Mattea Guendouzija, koji su bili među najboljima u ligi na svojim pozicijama, ove godine su otkupili ugovor Guendouziju za 11 milijuna eura, dok su posudili Arsenalovog lijevog beka, Nuna Tavaresa. Trenutno je jedini branič sa zabijena 3 gola.

Uz otkupe još nekolicine igrača koji su već bili u klubu na posudbi, pokojom novom kupovinom i besplatnim dovođenjem Alexisa Sancheza koji pokušava oživiti karijeru, Marseille je za ukupno 75 milijuna eura kompletirao momčad.

Tudor je tako u ruke dobio momčad koja se poznaje i čiji je kostur ostao nepromijenjen, uz pokojeg igrača koji može biti nadogradnja na postojeće. U toj momčadi čak devet igrača ima iskustva igranja ili treniranja u nekom klubu engleske Premier lige. Jača fizička priprema takvim igračima nije nepoznata, a Tudoru već dokazano to najviše i odgovara.

Logičan slijed događaja

U talijanskoj ligi prošle sezone niti jedna momčad nije držala tako visoki tempo defenzivne igre kao Tudorova Verona. Protivnicima su dopuštali u prosjeku samo 8.28 dodavanja po utakmici prije negoli bi krenuli u presing i oduzimanje lopte.

Verona je imala u ligi više duela, startova na loptu, pokušaja presijecanja dodavanja negoli ijedna druga momčad. Tudorova postavka obrane čovjek na čovjeka u visokom presingu je stvarala velike probleme svim momčadima talijanske lige.

Međutim, koliko god je taj princip omogućio Veroni da kapitalizira na greškama protivnika i postane 5. najbolji napad lige, toliko bi otvarao prostora protivniku kada bi bio neuspješan. Zbog toga je Verona u top 13 klubova Italije primila drugi najveći broj pogodaka.

Tadašnji trener Marseillea, Jorge Sampaoli, radio je slične stvari kao Tudor. Marseille je svojim protivnicima dopuštao u prosjeku nešto više dodavanja po utakmici prije defenzivne akcije, ali filozofija je bila slična. I dok je možda nekima angažman Tudora djelovao kao iznenađenje, Marseille je ustvari zaposlio čovjeka čiji je nogomet jako sličan onome koji su njegovali. Ako ne i radikalniji.

U mnogočemu prosječni, no u nekim stvarima izuzetni

Pogled na osnovne ofenzivne brojke Marseillea ne otkriva što čini tu ekipu posebnom. Po posjedu, udarcima na gol, točnim dodavanjima ili uspješnom driblingu, ova se ekipa ne nalazi u top 5 francuske lige. Iako su 4. najbolji napad lige, na 9. su mjestu po broju akcija koje završe udarcem na gol.

Ono što se izdvaja je njihov postotak udaraca unutar 16 metara od 69%, što je najviše u ligi te samo Lens i PSG u prosjeku dođu bliže protivničkom golu prilikom udarca negoli Marseille. Razlog tome nije kombinatorika gdje sitnim dodavanjima momčad pokušava ušetati u protivnički gol, nego već spomenuti Tudorov luđački obrambeni tempo i direktna igra s loptom.

U svih dosadašnjih šest utakmica Tudor je postavio momčad u formaciju 3-4-2-1, u kojoj je tražio visoki presing te igranje obrane čovjek na čovjeka. Sistem je to koji traži i vjeru u trenera i disciplinu, zbog čega je teško vjerovati da u svlačionici Marseillea i dalje postoje trzavice. Dapače, čak je Nuno Tavares rekao da je, unatoč vojničkom stavu, Tudor izrazito otvoren za raspravu s igračima.

Marseille je s tim sustavom došao jako blizu one brojke koju je Tudor imao u Veroni. Naime, protivnicima dopuštaju samo 8.99 dodavanja prije defenzivne akcije pa tako samo Lyon dopušta manje dodavanja protivnicima u ligi.

Istovremeno, Marseille je momčad koja je izvršila najviše uspješnih akcija presinga u ligi, dok su i pri vrhu po broju oduzetih i presječenih lopti općenito. Specifična je stvar što se pri vrhu u tim kategorijama najčešće nalaze momčadi koje nemaju preveliki posjed, no Marseille je uz Lyon jedina momčad koja drži posjed od barem 55%, a da ima i toliki volumen uspješnih defenzivnih akcija.

Brzo, okomito, s mnogo lažnih kretanja

Po osvojenoj lopti, Marseille kreće izrazito direktno i okomito na protivnički gol s barem pet igrača. Pored napadačke trojke, priključuju se i oba krilna beka, a često i netko od srednjih veznih. Ono što Marseille majstorski radi je privid fokusa napada na jednoj strani samo da bi prebacio loptu na drugu.

U gotovo svim utakmicama do sada su znali poslati čak pet igrača okomito na desnu stativu, da bi u tim situacijama Nuno Tavares išao na lijevu gdje bi redovito bio sam jer bi se protivnik išao brojčano nadmetati desno. Tavares je tako zabio već tri pogotka ove sezone, a posebno specifičan je bio pogodak protiv Bresta, kada su takvu akciju složili čak i iz kornera. No, to je tek jedna od akcija.

Iako ovosezonski uzorak nije velik, vidi se i po brojkama igrača koliko je uspješna Tudorova taktika. Payet je u top 1% ofenzivaca po progresivnim dodavanjima, Guendouzi u top 1% veznjaka po progresivnim nošenjima lopte, Tavares je blizu toga da postane bek s najviše udaraca na gol, dok je Clauss pri vrhu po broju akcija za udarac među bekovima.

I dok tu ima definitivno još igrača za izdvojiti, fascinantno je što je Tudor izvukao iz Alexisa Sancheza. Igrač koji je prošle sezone u Serie A nastupio od prve minute tek sedam puta, ove je sezone u Marseilleu već došao do toga da zabija gol svakih 100 minuta.

Ono što je još fascinantnije je njegov voljni moment. Tako Alexis trenutno radi češće presing u protivničkoj trećini negoli je to radio u svojih zadnjih šest sezona. Tudoru nije trebalo dugo da njegovu etiku usporedi s onom Cristiana Ronalda.

Hod na žici

I dok je rezultat koji Tudor postiže neupitno odličan, njegova igra je svojevrsno kockanje koje mu se već moglo obiti u glavu. U utakmici protiv Nantesa u kojoj je slavio s 2:1 te u utakmici protiv Bresta koja je završila 1:1, protivnik je pronalazio prostor na bokovima zbog visoko postavljene obrane i pokojeg neuspješnog presinga.

Trenutno Marseille ima najbolju obranu lige s tek tri primljena pogotka, ali su njihovi protivnici do sada protiv njih ukupno promašili čak osam velikih prilika. U utakmicama gdje će protivnik imati više brzine na bokovima i kvalitetnije igrače u završnici, Marseille bi mogao nastradati s takvim stilom igre.

Dvije takve utakmice ubrzo slijede u Ligi prvaka, protiv Tottenhama i Eintracht Frankfurta. I dok je svojim najvećim kritičarima, vlastitim navijačima, već zatvorio usta predstavama u nacionalnoj ligi, slijedi test na europskoj sceni, gdje će se vidjeti i jesu li mu igrači spremni igrati tim tempom svakih nekoliko dana. Ako to uspije, i one zadnje sumnje će biti otklonjene.