LEGENDARNI hrvatski borac Branko Cikatić preminuo je u 65. godini. Vijest je potvrdio njegov prijatelj i suborac, predsjednik Saveza tajlandskog boksa Mario Franić.

Dugo se borio za život, a problemi su započeli u svibnju 2018. godine.

Sepsa, bolnička bakterija, plućna embolija, a zatim i Parkinsonova bolest zadesile su hrvatskog tigra. On je u svibnju 2018. godine završio u bolnici i mjesecima nije stao na noge.

Problemi su započeli u svibnju 2018.

Primljen je tada na hitni odjel splitske bolnice zbog bolova u potkoljenicama, u kojima su mu se od udaraca za vrijeme karijere stvorili krvni ugrušci.

Liječen je potom na odjelu za kardiologiju, ali jedan tromb mu je kroz krvotok došao u pluća i prouzročio plućnu emboliju.

U splitskoj bolnici za život se borio tri mjeseca. Selili su ga s odjela na odjel, nakon čega je prebačen u kninsku bolnicu. Ondje je proveo dva mjeseca i stanje mu se stabiliziralo, međutim daleko je to bilo od potpunog ozdravljenja.

Javnost nije bila informirana što je s njim sve dok njegova kći nije poslala apel i tada je cijela priča bila jasna.

Liječio se potom u Zagrebu, a krajem 2019. u boljem stanju dovezen je doma u Solin, gdje se obitelj brinula o njemu.

Nažalost, najvažniju bitku je izgubio.

Prvi je osvajač K-1 Grand Prixa, glumio je i u Hollywoodu

Cikatić je rođen 3. listopada 1954. u Splitu i bio je prvi pobjednik K-1 Grand Prix turnira u Japanu 20. travnja 1993. Tada je s 38 godina nokautima pobijedio u sve tri borbe, a u završnici je dobio slavnog Ernesta Hoosta.

Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i danas najstariji borac kojemu je to uspjelo.

Njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. mu je dodijelio nagradu Zlatna rukavica te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, ispred Chucka Norrisa i Jean-Claudea Van Dammea.

U svoje vrijeme bio je jedan od najboljih svjetskih boraca uopće, apsolutna legenda kickboksa. posebno u Japanu, gdje je ostvario najveće uspjehe.

Šokirao je borilački svijet pobjedom na prvom K1 World Grand Prix, na kojem je kao 38-godišnjak 1993. u jednoj večeri nokautirao tri protivnika, među kojima i legendarnog Ernesta Hoosta u finalu.

Rekli su mu da je preslab za nogomet

Borilačkim sportovima počeo se baviti s 12 godina nakon što je kao pionir ondašnje Sloge izgubio od vršnjaka iz Hajduka 10:0 i shvatio da nogomet nije za njega, pogotovo jer su mu govorili da je fizički preslab.

To se promijenilo kad je počeo trenirati taekwondo, pa judo i boks, sve dok se nije potpuno pronašao u kickboksu.

Uslijedile su europske i svjetske titule u tajlandskom boksu i kickboksu, u kojima je ostvario čak 87 pobjeda u 98 profesionalnih borbi.Nekoliko godina nakon osvajanja K1 prekinuo je karijeru jer ga tijelo više nije slušalo.

Tada se okušao i u Hollywoodu kao glumac u filmu "Neboder" s Anne Nicole Smith. Imao je ugovor da snimi još dva filma, ali je odustao jer "holivudski način života nije za sportaša".

Zatim se pokušao vratiti kao MMA borac, okušao se i u PRIDE-u, ali doživio je tri poraza i definitivno se oprostio od borbi.

Nakon toga okrenuo se biznisu i osnovao zaštitarsku tvrtku Tigar Cikatić, no to mu je samo donijelo probleme, među kojima i optužbe za teške kriminalne radnje, poput naručivanja likvidacije Mirka Filipovića. Iako je Cro Copu otvorio vrata Japana i pomogao mu da se probije u svijet velikana borilačkog sporta, godinama su bili u vrlo lošim odnosima, prvenstveno jer je bio okružen krivim ljudima koji su potencirali njihov sukob.

Prije nego što se razbolio u svibnju 2018., radio je s tvrtkom koja se bavi alarmima i videonadzorom, te je pomagao mladim borcima poput Antonija Plazibata, koji je 2017. osvojio K1 Grand Prix, baš kao Cikatić 24 godine ranije.

Cikatićeva profesionalna karijera

1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu

1995. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju

1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju

1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu

1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu

1989. prvak po WKA u kickboksu

1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu

1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu

1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu