BIVŠI predsjednik nogometnog kluba Chelsea, Ken Bates, preminuo je jutros u Monaku u dobi od 94 godine. Umro je mirno, okružen suprugom i obitelji, zbog čega u klubu danas vlada žalost, objavio je Chelsea FC.Klub je u priopćenju izrazio sućut:

"S velikom tugom objavljujemo vijest o smrti Kena Batesa, bivšeg vlasnika i predsjednika nogometnog kluba Chelsea. Klub izražava najiskreniju sućut Kenovoj supruzi Suzannah, ostatku njegove obitelji i prijateljima. Kenova odlučnost u borbi za Chelsea u teškim vremenima i vodstvo koje je momčad dovelo do osvajanja trofeja nikada neće biti zaboravljeni."

Dva desetljeća na čelu kluba

Bates je bio treći najdugovječniji predsjednik u povijesti Chelseaja, a tu je dužnost obnašao 22 godine u jednom od ključnih razdoblja za klub. Često ga se opisivalo kao živopisnog, otvorenog i kontroverznog čovjeka, a njegov stil, stavovi i potezi izazivali su podijeljena mišljenja, čak i među navijačima. Ipak, na vrhu popisa njegovih najvećih postignuća nedvojbeno je osiguravanje opstanka Stamford Bridgea kao Chelseajevog doma.

Za vrijeme Batesovog mandata Bluesi su se prvo vratili u prvu ligu, a zatim su dvaput osvojili FA kup te po jednom Kup pobjednika kupova, Liga kup, UEFA Superkup i Community Shield. U dva su navrata osvojili i Full Members' Cup, natjecanje u čijem je osnivanju i sam sudjelovao.

Spasitelj kluba na rubu bankrota

Bates, rođen u zapadnom Londonu, odrastao je u skromnim uvjetima i s vremenom postao milijunaš. Prije dolaska u Chelsea bio je uključen u upravljanje dvama nogometnim klubovima na sjeveru Engleske, Oldham Athleticom i Wigan Athleticom.

Tijekom većeg dijela 1970-ih Chelsea se suočavao s bankrotom, a ta je prijetnja postala najizglednija u proljeće 1982. godine. Banka je odbila produljiti klubu znatno prekoračenje po računu i tražila je odluku koji od dva nepodmirena čeka treba odbiti - jedan za dugovanja Engleskom nogometnom savezu, a drugi za plaće igrača, koji tada nisu bili isplaćeni.

Tadašnji financijski direktor kluba pozvao je Batesa da ispregovara kupnju posrnule tvrtke, čime je okončana vladavina obitelji Mears, osnivača Chelseaja. Platio je simboličnu jednu funtu, ali je preuzeo i dugove od oko dva milijuna funti. Neposredna budućnost Plavaca time je bila osigurana, no pred Batesom je bio ogroman zadatak.

Borba na terenu i za Stamford Bridge

Na terenu, momčad se ubrzo našla u borbi za ostanak u tadašnjoj Drugoj diviziji. Ispadanje u treći rang natjecanja vjerojatno bi značilo kraj za Chelsea. Klub je jedva preživio, a ključno je bilo što je Bates zadržao povjerenje u menadžera Johna Neala, kojeg je naslijedio pri dolasku.

Iako nije bio u mogućnosti trošiti goleme iznose, Bates je osigurao više novca za transfere nego što je klub imao na raspolaganju godinama prije, a Neal i njegov pomoćnik Ian McNeill taj su novac iskoristili na briljantan način. Chelsea je izborio povratak u prvu ligu, a potom je brzo postao jedna od šest najboljih momčadi u najvišem rangu.

Izvan terena, Bates je postao poznat po svojim borbenim stavovima, a njegova kolumna u klupskom magazinu postala je obavezno štivo. Spremnno je branio navijače kada je smatrao da im je nanesena nepravda, ali je istovremeno poduzimao i mjere protiv neprimjerenog ponašanja. Uz to, neprestano je radio na poboljšanju financijskog stanja kluba.

Ponovno ispadanje u Drugu diviziju pokazalo se kao kratkotrajan problem, no krajem 1980-ih i početkom 1990-ih klub se suočavao s čestim promjenama menadžera i golemim teretom neizvjesnosti oko Stamford Bridgea.

Vlasništvo nad stadionom prešlo je u ruke građevinskih poduzetnika, no Batesov borbeni duh i tvrdoglavost bili su presudni u dugoj i iscrpljujućoj pravnoj bitci da Chelsea zadrži svoj dom. Na kraju je postigao dogovor kojim je osigurao puno vlasništvo nad Stamford Bridgeom i pokrenuo inicijativu Chelsea Pitch Owners kako bi vlasništvo nad terenom podijelio s navijačima.

Projekt Chelsea Village i trofejne godine

Početak ere Premier lige obilježio je Bates kao jedna od središnjih figura, osobito u pregovorima oko ugovora o televizijskim pravima. Nakon što je za menadžera imenovao Glenna Hoddlea, klub se našao na prekretnici.

Pridružio se novi investitor Matthew Harding, koji je s Batesom i Hoddleom zaključio da su nužna ulaganja u momčad kako klub ne bi zaostao za novom nogometnom elitom. Ubrzo je stigla zvijezda Serie A Ruud Gullit, a za njim i Mark Hughes te niz drugih kvalitetnih inozemnih igrača, budući da je Chelsea među prvima iskoristio nova pravila o transferima.

Harding je osigurao novac za početak obnove Stamford Bridgea, što je postalo još važnije nakon tragedije na Hillsboroughu i postupnog ukidanja stajaćih tribina. Bates je prikupio dodatna sredstva putem zajma i izlaskom na burzu kako bi ubrzao svoj projekt Chelsea Village, s ciljem da stadion postane kompleks koji živi cijeli tjedan.

Osim novih tribina, plan je uključivao hotel, restorane, stanove, podzemnu garažu i fitness centar. Bates je također imao istaknutu ulogu u ranim fazama rekonstrukcije stadiona Wembley.

Najuspješnije razdoblje Batesove ere započelo je sredinom 1990-ih. Zola, Di Matteo, Desailly i Petrescu samo su neka od slavnih imena koja su nosila dres Chelseaja, dok je trofeje kao kapetan podizao Dennis Wise.

Klub se kvalificirao u Ligu prvaka i stigao do četvrtfinala, a Plavci su 2000. godine izjednačili britanski rekordni transfer dovođenjem Jimmyja Floyda Hasselbainka za 15 milijuna funti. Plasmani među prvih šest momčadi lige postali su uobičajeni, a u momčadi su se afirmirali domaći igrač John Terry i novopridošli Frank Lampard.

Odlazak i nasljeđe

No, nad Chelsea, kao i nad druge klubove Premier lige u to vrijeme, nadvili su se novi financijski problemi. Iako je plasman u Ligu prvaka na kraju sezone 2002./03. privremeno ublažio zabrinutost, Bates je tog ljeta prodao svoj udio u klubu i projektu Chelsea Village Romanu Abramoviču, koji je potom otkupio sve dionice i preuzeo potpunu kontrolu.

Bates je ostao na mjestu predsjednika kluba još osam mjeseci prije nego što je podnio ostavku. Kasnije je kupio i neko vrijeme vodio Leeds United, a u poznim godinama povremeno je pratio utakmice iz direktorske lože na Stamford Bridgeu.

U drugoj polovici 20. stoljeća predsjednici nogometnih klubova postali su istaknute ličnosti, a rijetko tko kao Ken Bates. Bio je borac i ponosio se time, a pobjede koje je izborio pomogle su oblikovati Chelsea kakav danas poznajemo. Bates je bio poslovni čovjek koji je neupitno volio gledati nogomet jednako kao i voditi klubove, a njegovo poglavlje u povijesti Chelseaja dugo je, važno i nadasve zanimljivo.