HAJDUK je protiv Rijeke uvjerljivo slavio, a još jedna dobra vijest za hajdukovce je ta da je momčad Valdasa Dambrauskasa u Jadranskom derbiju imala jasan sustav igre, što u proljetnom dijelu prvenstva nije baš često bio slučaj. Dambrauskas se odlučio na romb koji je naspram nešto dublje postavljene Rijeke funkcionirao odlično.

Bekovi su bili u asimetriji, Mikanović visoko, a Melnjak niže kao dodatna opcija u izgradnji napada. Upravo je taj segment igre na Rujevici doživio izrazit napredak u odnosu na neka prijašnja kola. Hajdukovci su prilikom kiksa u Koprivnici ispalili čak 86 dugih lopti, dok ih je na Rujevici bilo tridesetak manje, uz natpolovičnu preciznost. 

Načelna desetka Krovinović imao je veliku slobodu kretanja, a najčešće ju je koristio za spuštanje nisko u lijevi halfspace, gdje je činio trokut s Elezom i Melnjakom. Grgić i Čolina napadali su prostor kao osmice, a vrlo dobro su se pozicionirali Livaja i Kalinić kao udarne igle Bijelih.

Nova rješenja na visokoj osmici kao uspješan Valdasov eksperiment

Dvostruki strijelac često je odlazio široko na lijevu stranu, dok je Kalinić nešto centralnije također uspješno vezivao  braniče. Jedan od najboljih pojedinaca susreta bio je David Čolina. Inače lijevi bek ponovno se sjajno snašao u ulozi veznjaka s izrazito ofenzivnim tendencijama, a prema mjestu prosječnog dodira s loptom, bio je najistureniji igrač Hajduka uz Kalinića.

Hajdukov romb je u tim situacijama ponekad nalikovao na 3-5-2 formaciju. Melnjak bi izgledao kao bočni stoper u obrambenoj liniji, a Sahiti je npr. protiv Lokomotive bio veoma široko, simetrično s Mikanovićem na drugoj strani.

Mlakar, Sahiti, Čolina ili možda četvrto rješenje? 

Mlakar, Sahiti i Čolina tako su pokazali naznake da se mogu snaći u za sebe novim ulogama, kao što je i Hajduk konačno pokazao naznake igre u jasnom sustavu. Poslije (pre)dugog traganja za sustavom i mnogih rotacija koje su došle između ostalog i kao posljedica brojnih izostanaka, Hajdukov kadar na više pozicija još nema jasno određenu hijerarhiju. 

Jedna od njih je i lijeva osmica u Dambrauskasovom rombu, stoga će biti zanimljivo vidjeti hoće li u utakmici s imperativom pobjede protiv Istre startati Čolina, Mlakar ili Sahiti. Slovenac i Kosovar djeluju kao manje izgledni izbori. 

Osim što Mlakara muči blaža ozljeda, njegova velika kvaliteta je povratna trka, a ta njegova i Sahitijeva karakteristika Hajduku u utakmici u kojoj se očekuje dominacija i neće biti toliko potrebna. To ostavlja Čolinu, ali usprkos razočaravajućoj sezoni, ne treba zaboraviti ni Stipu Biuka. 

Tinejdžerova najveća kvaliteta je dribling, koji bi mogao doći do izražaja protiv postavljene obrane. Najvjerojatnije se Valdas premišlja između mladog dvojca. Sutra bismo na Poljudu protiv gostiju iz Pule mogli gledati Čolinu kako nastoji uspješno nastaviti svoju transformaciju iz beka u osmicu ili Biuka kojem su potrebne minute kako bi ojačao poljuljani renome klupskog dragulja.