IGRALA se 49. minuta. Na bijelu točku loptu je namjestio Leo Messi, jedan od najboljih igrača svih vremena, onaj koji će u toj sezoni 2011./2012. postići 73 gola u 60 utakmica, a u cijeloj 2012. godini doći do nestvarne, rekordne i bolesne cifre od 91 postignutog gola za Barcelonu i reprezentaciju Argentine. Messi je do tog trenutka, te minute u kojoj je Camp Nou utihnuo, skupio 12 izvedenih penala u sezoni pri čemu je samo dva promašio.

Messi je te noći igrao svoj osmi meč protiv Chelseaja, njegovog najtežeg protivnika, onog kojem ni u toliko utakmica nije uspio zabiti gol. A šesti put u tih osam utakmica nasuprot njega kao golman Chelseaja s kacigom na glavi stajao je Petr Čech.

>>> OD 21 SAT FINALE EUROPA LIGE ARSENAL - CHELSEA Pratite razvoj događaja uoči utakmice odluke 

Messijeva noćna mora

Gore, na semaforu koji je tako sporo prolazio Plavcima, a tako brzo Kataloncima, stajalo je 2:1 za domaćina. Barci je trebao gol za rezultat koji otvara vrata finala. Gol protiv ekipe koja će u Premiershipu završiti šesta iza Newcastlea, protiv ekipe koja je nedavno promijenila trenera i koja ima, usudimo se reći, najgoru ekipu od kako je Roman Abramovič zavladao Stamford Bridgeom. 

Ta ekipa, usput da kažemo, imala je igrača manje u tom trenutku. Taj igrač manje zvao se John Terry i utakmicu je počeo s kapetanskom trakom na ruci. A nije Terry jedini stoper bez kojeg je Chelsea ostao u tom meču. Gary Cahill je također napustio teren, ali razlog njegovog napuštanja bila je povreda. Tako su stoperski par u ekipi koja je životom branila svoj gol činila dva desna beka - Branislav Ivanović i Jose Bosingwa. Na desnom beku kilometre je nabijao veznjak Ramires.

U toj 49. minuti Chelsea je trebao konačno puknuti poput kokica, kad već nije pukao pri deficitu od 2:0 i hendikepu da ostane s igračem manje i bez dva štopera koji su počeli utakmicu. U toj 49. minuti kad je loptu na kreč postavio "veći zeleni", valjda onaj koji bi predstavljao i Zemlju, a ne samo Barcelonu, u izvođenju penala u imaginarnom meču protiv neke druge planete, jedina osoba u koju su se pouzdali navijači Chelsea bio je Čech.

A on je u tim trenucima, kada on, Didier Drogba, John Terry i Frank Lampard imaju posljednju šansu da se dokopaju finala i konačno naplate stare dugove, bio miran poput starog profesora matematike i mudar poput grčkog filozofa.

"Znao sam da Messi nikada nije postigao gol protiv nas i svi su stalno podsjećali mene i njega na to. A to je bio dodatni pritisak. Moj cilj je bio da se ne krećem, jer ako primijeti da se krećem, poslat će loptu u drugu stranu. Na kraju, zbog toga što se nisam kretao, mislim da je odlučio šutirati snažno i visoko. I pogodio je prečku", opisao je Čech taj povijesni trenutak, svoje razmišljanje u njemu i epilog koji se dogodio. Messi ponovo nije zabio, Chelsea je ostao živ.

Nevjerojatni pohod Bluesa k tituli

Nakon tog promašaja Bluesi su još više vjerovali. Bez obzira na to što je pred njima ostalo 40 minuta pakla. 

Može se satima i danima pričati o tom meču. Generalno, ta sezona u kojoj je Chelsea osvojio Ligu prvaka vjerojatno je neponovljiva. Naravno da smo gledali uzbudljivije sezone, ova koja sada traje je uzbudljivija, ali vjerojatno nikada do sada nismo vidjeli da jedan tim na Chelseajev način osvoji trofej. Da neko odigra toliko mečeva u podređenom položaju, da bude izložen otvorenoj paljbi protivnika, a da na kraju osvoji Ligu prvaka. Pa samo u tom dvomeču Barcelone i Chelseaja, koji je okončan onim epskim šprintom Fernanda Torresa u posljednjim trenucima uzvrata na Camp Nou kada je pogodio za 2:2 i time potvrdio Chelseajev plasman u finale s ukupnih 3:2, golman Chelseaja Čech susreo se s 11 udaraca u okvir njegovog gola i preko 20 udaraca koji su završili izvan okvira njegovog gola. 

Tad je Chelsea jedva prošao i grupnu fazu kada je tek u posljednjem, 6. kolu grupe pobjedom nad Valencijom izborio osminu finala. A tamo ga je na konopcima nosio Napoli koji je u prvom meču slavio 3:1 kada su Plavci čak i dobro prošli. Nakon tog meča, sjetit ćete se, Andre Villas-Boas dobio je otkaz, a zamijenio ga je Roberto Di Matteo, čovjek koji je u trenerskoj karijeri ranije vodio samo Milton Keynes Dons u trećem razredu engleskog nogometa i West Bromwich Albion u Premiershipu. Ipak, Chelsea je s njim uspio nakon produžetaka nokautirati Napoli rezultatom 4:1, a onda je izbacio i Benficu i Barcu, da bi u finalu u Münchenu izašao na megdan "domaćem" Bayernu koji je igrao na svojoj Allianz Areni.

Chelsea je na toj areni, za njih većoj od svih arena, konačno osvojio prvi trofej Lige prvaka. Češka hobotnica je i u tom meču, uz Drogbu, igrala glavnu ulogu. Ponovno je Čech briljirao, bio miran kada je sve gorjelo, mudar kada su nervi pucali. Inteligentan, kakav i je, vukao je maksimalno promišljene i logične poteze. Njegov pohod na Ligu prvaka bio je njegovo životno djelo, odrađeno u sezoni koja je prijetila da bude totalni fijasko. 

Čechovo životno djelo

Naime, Čech je u 15 sezona Premiershipa kao golman Chelseaja i Arsenala u samo dvije sezone skupio po manje od 20 nastupa - ove sezone i posljednje sezone u dresu Chelseaja (2014./2015.). A računajući tih 13 sezona s minimalno 20 nastupa, najgori učinak po broju skupljenih mečeva bez primljenog gola imao je upravo u sezoni 2011./2012. kada je skupio samo 10 takvih mečeva. 

Također, to je bila sezona u kojoj je prosječno po meču skupljao najmanje bodova kao golman Chelseaja i u kojoj je primio najviše golova kao golman Chelseaja. I šlag na sve podatke, Čech uopće neće biti upamćen kao golman koji je specijalist za penale. Po tome je prosječan i ne spada među 10 najboljih golmana u povijesti Premiershipa ni po postotku obranjenih penala, ni po broju obranjenih penala unatoč tome što je skupio 443 nastupa u Premiershipu.

Sve ovo je nevjerojatno kada u obzir uzmete sve što je Čech radio tog proljeća u Ligi prvaka 2012. godine. Za razliku od brodoloma u prvenstvu u toj sezoni i generalno učinka u obranjenim penalima tijekom cijele karijere, Čech je tog proljeća branio penale bolje nego itko drugi, skupljao obrane bolje nego itko drugi i sve to činio tako staloženo i hrabro kao da je osjećao da je to sezona koja se na kraju ipak mora obojiti plavom bojom.

A jeste to osjećao. Pred finale Lige prvaka suigračima je govorio da je sve predodređeno da oni osvoje trofej.

"Sve je bilo plavo, stadion je bio plav, svi znakovi su bili plavi, akreditacije i program za utakmicu bili su plavi... Suigračima sam govorio: 'Momci, sve je plavo, ne moramo ni gledati jer ćemo pobijediti.'", govorio je Čech kolegama.

Ne moramo ni igrati, osvojit ćemo

Njegovo uvjerenje imalo je utjecaja, o čemu je govorio i Terry koji zbog crvenog kartona nije mogao nastupiti protiv Bayerna. Terry, koji je u onom kobnom finalu Lige prvaka prije četiri godine u Moskvi propustio realizirati penal u petoj seriji za pobjedu i time nagraditi i Čecha za onaj obranjeni penal Cristianu Ronaldu nekoliko trenutaka ranije.

"Čech prati detalje. Kada smo došli u Moskvu, sve je bilo u znaku crvene boje i njemu se to nije sviđalo od prvog dana. Kada smo stigli u München, sve je bilo plavo i vidjeli smo da je on sretan zbog toga", prisjećao se Terry.

I prije same serije penala u Münchenu, Čech je spašavao Chelsea. Krucijalna je bila obrana penala koji je u produžecima izveo Arjen Robben. I tada, kao i onda kada je pucao Messi, Čech je bio jedina nada Plavcima. I tada, kao i u grotlu Camp Noua, vodio se čistom logikom. Kao da brani iza škole.

"Razmišljao sam: 'Oh, sad moram obraniti jer smo tako blizu.' Kada je uzeo loptu, rekao sam sebi: 'Ok, vjerojatno je umoran kao i svi ostali. I pritisak je ogroman.' I razmišljao sam da, ako izvodiš penal u finalu Lige prvaka, trebaš izvesti pravi penal sa snagom. I šutirat će ili po sredini ili u (golmanovu) lijevu stranu Jer, on je ljevak, kao što sam i ja. I da ja želim šutirati snažno, šutirao bih radije tako, nego u drugu stranu. To je bilo u mojim mislima. Na sreću, tako je on i učinio", objasnio je Čech.

Fenomenalno čitanje protivnika nastavio je i u seriji penala, a jedino nije znao što će učiniti kada je šutirao Manuel Neuer, jer njega nije mogao analizirati pošto nije ranije gledao kako izvodi penale. Svim ostalim, kao Messiju i Robbenu, Čech je pročitao stranu, a obranio je Ivici Oliću i Bastianu Schweinsteigeru.

Protiv Chelseaja osvojio jedina tri trofeja s Arsenalom

Bio je to i ostao Čechov i Chelseajev najveći trofej, a skupa su ih osvojili čak 15 - četiri Premiershipa, četiri FA kupa, tri EFL kupa, dva Community Shielda, jednu Europska liga i jednu čarobnu Liga prvaka. U onoj sezoni kada je brojao posljednje minute u dresu Plavaca, kada ga je Jose Mourinho poslao na klupu kako bi na gol stao Thibaut Courtois, a on to krajnje profesionalno prihvatio, skupio je sedam nastupa i čak pet puta završio meč bez primljenog gola. Važnije od svega, u tih sedam mečeva Chelsea je upisao sedam pobjeda. Tako je uveliko ugradio svoje ime u tom pohodu na titulu 2015. godine, osvojenoj 10 godina nakon one prve u kojoj je kao debitant u Premiershipu u 35 mečeva primio samo 13 golova i skupio nevjerojatna 24 meča bez primljenog gola.

Čechov učinak iz te sezone 2004./2005. ostao je rekordan, kao što je rekordan i njegov broj od 202 "clean sheeta", meča bez primljenog gola, u ukupno 443 nastupa u Premiershipu za Chelsea i Arsenal.

Sa svojih 37 godina na ramenima, Čech će večeras u Bakuu, u Azerbejdžanu na Olimpijskom stadionu u 21:00 sati po našem računanju vremena, nakon što Gianluca Rocchi odsvira početak utakmice, zajedno sa svojim klubom Arsenalom krenuti da sruši - Chelsea. Neće to biti prvi put da Čech u borbi za Arsenalov trofej - s tim da se Arsenal sada bori i za plasman u Ligu prvaka - igra protiv bivšeg kluba i velike ljubavi Chelseaja. Uostalom, sva tri trofeja koja je osvojio u Arsenalu (FA kup i dva Community Shielda) skupio je upravo nakon pobjeda nad Chelseajem. Neće, dakle, Čech tragati ni za svojim prvim trofejom u karijeri ni za prvim u Arsenalu. On će igrati svoj posljednji meč u karijeri.

Čovjek koji je u djetinjstvu okušao sreću i u hokeju na ledu vrlo rano je pokazao da će biti vrhunski golman. Nakon što je s 19 godina u dresu Sparte iz Praga skupio rekordne 903 minute bez primljenog gola, privukao je pažnju najvećih klubova i već tada je zapeo za oko Arsenu Wengeru i Arsenalu. Ipak, zbog nemogućnosti da dobije radnu dozvolu, jer nije imao dovoljno nastupa za reprezentaciju, prešao je u Rennes gdje je nakon dvije provedene sezone stigla ponuda iz Chelseaja. U kojem je, a što je već ispisano i ispričano, proveo najljepši dio svog života.

Kaciga koju ćemo pamtiti

Boravak u Chelseaju obilježila mu je i ona kobna ozljeda iz listopada 2006. godine kada ga je Stephen Hunt u prvoj minuti meča udario koljenom u glavu. Zamalo je Čech tada izgubio život, a ta povreda lubanje natjerala je Čecha da do kraja karijere na glavi nosi kacigu koja će postati njegov zaštitni znak, kacigu koja će ga ionako posebnog po sjajnim golmanskim karakteristikama učiniti unikatnim.

Impresivnu karijeru koju je imao igrajući u klubovima Čech je nadopunio i s nekoliko velikih rezultata u dresu Češke s kojom je kao U-21 reprezentativac bio prvak Europe i to nakon što je bio heroj u pobjedi nad Francuskom koja mu je u četiri serije uspjela postići samo jedan gol iz penala. Drugi veliki rezultat na velikim natjecanjima zabilježen je 2012. godine kada je Češka stigla do četvrtfinala Eura. Jasno, Čech je po završetku reprezentativne karijere prije tri godine otišao kao igrač s najviše nastupa za svoju zemlju, ukupno 124.

Bilo kakvu karijeru nije lako okončati, ali profesionalac kakav je Čech znat će to prihvatiti, posebno kada se sjeti što je sve osvojio i koliko je rekorda postavio. Lakše će mu biti i kada pogleda što o njemu govore njegovi bivši treneri koji imaju samo pozitivne komentare o njemu. Unai Emery je na konferenciji za medije rekao da o Čechu može pričati danima i da bi to bile samo pozitivne stvari. Rekao je da ga poznaje samo jednu sezonu, ali da je to bilo dovoljno da shvati koliko je veliki čovjek i igrač. I zaista, Čechova karijera, kao i život izvan terena, primjer su svima. Radi se o čovjeku koji pored maternjeg češkog, govori i engleski, njemački, francuski i španjolski jezik, a Emery je istaknuo kako je Čech ove sezone nakon meča protiv BATE Borisova pokazao da razumije i ruski jezik.

"Bekovima (Nacho Monreal i Hector Bellerin) se obraćam na španskom, Laurentu Koscielnyju na francuskom, a Peru Mertesackeru na engleskom, jer ga govori kao i ja", izjavio je Čech jednom prilikom.

Još jedan velikan kojem je san bio ne da zabije gol, nego da ga spriječi. Još jedan koji je nosio drugačiju boju dresa u odnosu na svoje suigrače odlazi u mirovinu. Još jedan golman koji spada među najbolje svih vremena. I jedini kojeg ćemo, pored svih drugih posebnih osobina, pamtiti po kacigi.