Foto: Nenad Dugi (Cropix)

ANDERLECHT je došao u Zagreb bez kičme momčadi (prvog vratara, bočnog, veznjaka i napadača), ali i tako osakaćen je "uz malu pomoć prijatelja" neočekivano slavio.

> Jurčić: Puna mi je kapa europskog suđenja!

> Dok Jurčić udara po sucima, Jacobs se naslađuje: Zabili smo dva gola iz jedne šanse

Gostima su Žitka, Wasilewski, Polak i Frutos ključni igrači - slobodno "izvadite" iz momčadi glavne igrače od gola do špice Dinamu i shvatit ćete koliko je Anderlechtov uspjeh velik i zašto su se darovanim golovima radovali poput male djece.

Anderlechtov trener vratio u modu igru s liberom i pet igrača u obrani

Jacobs je zaigrao anakroni "antinogomet" - tvrdi bunker, snivajući bod, ali vjerojatno mu ne bi previše zamjerili i da se iz Zagreba vratio praznih ruku. Međutim, ono što mnogi ne znaju: Anderlecht inače (kada mu ne fali pola prve postave) gaji napadački, kombinatorni nogomet i takvom igrom je pokušao parirati Lyonu pa je u dvije utakmice pretkola LP primio osam golova.

Sigurno su u Bruxellesu upoznati da Dinamo nije Lyonovih kvaliteta, ali opreza nikad dosta ili kako je svojevremeno izjavio Davor Mladina, trener Vukovara '91 nakon što je i on protiv Dinama parkirao ... (napiši veliko prijevozno sredstvo po izboru) u šesnaesterac i slavio bod: "Čujte, ako je jedan Olympique Marseille u Ligi prvaka na Maksimiru igrao 4-5-1, zašto bi se mi toga stidjeli?"

Naravno, mi ćemo se uvijek skanjivati takve igre, ali teško da se može naći ijedan pokisli Dinamov navijač koji bi radije gledao "umiranje o nemoći" njegove momčadi koje rezultira nulom na kontu umjesto da je Dinamo nakon ove utakmice bogatiji za bod(ove). Za razliku od naših momčadi, koje "ne znaju čuvati rezultat", Anderlecht očigledno zna igrati "lijepo" a kada nužda nalaže i svrsishodno.

Izgledalo kao protiv Basela, završilo poput Spartaka

Sve smo to već vidjeli na Maksimiru; protiv Ajaxa, Spartaka, Red Bulla, koji su redom u Zagreb dolazili vježbati neprelazak centra a na kraju su ni krivi ni dužni slavili i to golovima kakve Dinamo "nikad" neće dati: koristeći greške suparnika ili na primjer, iz kontre.

Iz Dinama su nakon razočarenja s Red Bullom i poslije eliminacije Heartsa veličali i isticali plasman u Europsku ligu podsjećanjem: "To je treća godina zaredom da igramo u ligaškom natjecanju Uefe".

Naravno, nisu spominjali "prvu stranu medalje", a to je da je Dinamo posljednje dvije godine (a kako je krenulo, i ove će) svake godine u tim "ligama" i sa respektabilnim igračima, popunjavao broj i služio "za pobjeđivanje", čak i momčadima kao što je Brann, dok ove godine u skupini nema lošeg suparnika.

Suce delegirao Khuen Hedervary

Nakon što smo pomeli ispred našeg dvorišta, recimo koju i o sucima. Oštro se protivim antihrvatskim teorijama zavjere, bilo da se radi o pristupu u političke ili nogometne euroatlantske integracije, ali suđenje koje je prezentirala mađarska sudačka petorka bilo je neprobavljivije od Anderlechtove destrukcije ili Dinamove nemoći.

Prekršaj nad Mandžukićem za jedanaesterac u 21. minuti su morali vidjeti i u krnjem sastavu, a naročito nakon što je Uefina novotarija na Maksimir dovela sve mađarske međunarodne suce. Isto vrijedi i za rušenje Dinamovog napadača pet minuta prije kraja poluvremena na rubu kaznenog prostora kada nije dosuđen niti faul. Osim toga, baš sve dvojbene situacije dosudili su u korist gostiju.

Prvo poluvrijeme budi nadu, već viđeno je gasi

Premda izgleda katastrofično zazivati ofucano europsko prokletstvo i svirati posmrtni marš šansama europskom proljeću nakon prvog poraza i prije pet prilika za popravak, sve ovo od večeras vidjeli smo već previše puta da ne bi "vjerovali" u deja vu, koji se javi svaki put oko 70. minute kada na sablasno utihnulom Maksimiru ugledamo Kochovu ili Butininu facu kako s kombinacijom užasa i prezira gleda suigrače.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje