NA KOJI će se način vršiti raspodjela novca namijenjenog klubovima za "korištenje" njihovih reprezentativaca na Uefinim i Fifinim natjecanjima? Kroz narednih šest godina spomenute će organizacije preko nacionalnih saveza klubovima za nastupe reprezentativaca na velikim smotrama isplatiti nešto manje od 175 milijuna eura.

Već za Euro 2008. Uefa je namijenila odštetu u visini od 43,5 milijuna eura koju će podijeliti 16 reprezentacija, sudionica prvenstva u Austriji i Švicarskoj. Za EP 2012. Uefa će povećati naknadu na čak 55 milijuna eura. Što to konkretno znači za hrvatske klubove?

"U ovom je trenutku teško imenovati klubove koji će dobit novac, ali sigurno će dobiti svi oni koji u svom kadru imaju reprezentativce. Dakle, ne radi se o privilegiji pojedinih klubova, već svih onih čiji igrač ili igrači odu na završnicu velikog natjecanja. Predviđena je naknada od četiri tisuće eura za igrača po jednom danu. Računa se period od deset dana prije prvenstva do dana nakon svršetka natjecanja. Klub će taj novac dobiti putem svog nacionalnog saveza. Da ne bi bilo zabune, savez taj novac samo  prepozna te ga uz izvještaj o primitku transferira klubu", priča nam Dinamov glavni direktor, nekadašnji član Europskog klupskog foruma i aktualni član Uefine Natjecateljske komisije.

Znakovito je da novac od Uefe, odnosno Fife ako se radi o svjetskim smotrama, neće dobiti samo klub u kojem reprezentativac trenutno boravi, već svi klubovi koji su tog igrača transferirali dvije godine unatrag.

"To je fer odnos jer se smatra da su ti igrači dok su nastupali za svoje bivše klubove odrađivali kvalifikacije za europsko i svjetsko prvenstvo", ističe Vrbanović.

Potencijalni profiteri:  Hajduk, Dinamo, Zagreb, Šibenik i Pula

U slučaju hrvatskih klubova stvari ne izgledaju tako, ali zato postoji velika vjerojatnost da će se novcem od odštete namiriti primjerice bivši klubovi Dinamovca Marija Mandžukića ili Hajdukovca Nikole Kalinića.

"Novac od četiri tisuće eura po glavi dijelit će se prema postotku. Jedna trećina iznosa otići će na račun kluba iz kojeg igrač ide na europsko ili svjetsko prvenstvo, a preostale dvije trećine ravnopravno će podijeliti klub u kojem je igrač boravio u natjecateljskoj godini koja prethodi prvenstvu te klub u kojem je igrač boravio u prvoj godini razdoblja u kojem govorimo", pojašnjava Dinamov direktor.

Pretpostavlja se da bi Dinamo, stoga, mogao utržiti i do pola milijuna eura eura, ovisno o broju modrih reprezentativaca koje će Bilić povesti u Švicarsku i Austriju, te ovisno o broju dana tijekom kojih ćemo biti sudionici euro-smotre. Ne treba zaboraviti ni novac koji će sjesti na račun Eduarda da Silve i Vedrana Ćorluke koji su odrađivali reprezentativne obveze kao Dinamovi igrači. U slučaju da Mandžukić ode na EP, a Hrvatska primjerice ode do finala, Dinamo bi na njemu zaradio 88 tisuća eura, a Zagreb 44 tisuće. Kada bi na EP-u do finala s Hrvatskom dogurao i Nikola Kalinić, lijepa svota pripala bi njegovim bivšim klubovima Puli i Šibeniku. A još će ljepša svota otići u kasice europskih klubova u kojima nastupa većina hrvatskih reprezentativaca.

Prekretnica u Uefinoj povijesti

"Ovaj tjedan sigurno je jedan od najvažnijih u čitavoj povijesti Uefe! To možda zvuči pomalo teatralno, ali kada se shvati dalekosežnost odluka donesenih na sjednici u Nyonu vidjet ćete da od utorka, kada je potpisan Sporazum o razumijevanju, Uefa iz temelja mijenja svoju strategiju i odnose prema klubovima. Treba podsjetiti da  do 2002. godine nije bilo nikakvih kontakata između klubova i Uefe, već je krovna europska nogometna organizacija vodila natjecanja slijepo se pridržavajući vlastitog statuta i obavještavala klubove o kalendaru natjecanja koji je dogovarala s Fifom. Klubovi su bili prikraćeni i vladalo je veliko nezadovoljstvo. Zato se i formirala skupina G-14 koja je cijelo vrijeme radila presing, zahtijevajući od čelnika Uefe mijenjanje stvari", prisjeća se Vrbanović odnosa kakvi su nekad vladali u europskom nogometu.

"2002. godine Uefa je formirala Europski klupski forum, sasvim novo tijelo u sastavu od 103 europska kluba, koje je na jednoj sasvim novoj demokratičnoj osnovi počelo pregovarati s Uefom o svim segmentima razvoja europskog nogometa pa su kao posljedica toga iznjedrene male promjene u Ligi prvaka, ali i potpuno dramatične promjene u Kupu Uefa koji se i danas igra po skupinama. No, klubovi su zadovoljili svoje natjecateljske, ali ne i financijske apetite. Klubovi iz skupine G-14, ali i neki drugi smatrali su da se kolač ne dijeli na adekvatan način. Također, način na koji su Fifa i Uefa uredile puštanje igrača iz klubova na reprezentativna natjecanja nije bio sretno riješen i sukobi su bili neminovni", dodaje.

Klubovi povukli tužbe protiv Fife i Uefe

I sami smo bili svjedoci naelektriziranih odnosa koji su rezultirali brojnim sudskim sporovima na štetu Fife i Uefe. Dolaskom Michela Platinija najavljen je zaokret u odnosu na klupsku politiku i započeli su pregovori koje je novi predsjednik vodio sa čelnicima skupine G-14  te, dakako, vodstvom Fife. Ovog tjedna konačno je potpisan Memorandum razumijevanja, u originalu Memorandum of Understanding čiji su potpisnici Blatter u ime Fife, Platini u ime Uefe te Rummenigge u ime Europske klupske organizacije (ECA), a kojim su se utrli putevi za jedne sasvim nove odnose.  U ponedjeljak se rasformirao Europski klupski forum, a formiralo se gore navedeno novo tijelo - ECA.

"Dinamo je imao privilegiju biti jedan od suosnivača. Već prvi dan pristupilo je više od 70 klubova, očekuju se potpisi još njih 50-ak. Ta organizacija zamijenit će Europski klupski forum i skupinu G-14 te će djelovati kao jedna sasvim nova pregovaračka sila i prepoznatljiv faktor u rješavanju apsolutno svih odnosa klubova s Fifom i Uefom."

Prekretnicu u europskoj nogometnoj politici potvrdila je činjenica da su klubovi povukli sve tužbe proti Fife i Uefe. U budućnosti će eventualne sporove rješavati CAS, nezavisni švicarski sud, a ne Uefina interna arbitraža. Klubovi su još nedavno bjesnili zbog ozljeda svojih reprezentativaca na Uefinim ili Fifinim natjecanjima, kojima su unatoč nedostupnosti bili ugovorno prisiljeni isplaćivati pune plaće. Neki od slučajeva završili su na sudu, a svakako su najpoznatiji onaj belgijskog Charleroija koji je tužio Fifu zbog teške ozljede Abdelmajida Oulmersa 2004. godine tijekom nastupa za reprezentaciju Maroka, kao i slučaj napadača Newcastlea Michaela Owena koji se ozlijedio tijekom nastupa za reprezentaciju na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, a umjesto tužbe, njegov se klub nagodio s nogometnim savezom.

Dea Redžić
Foto: Index