Za sve je kriv tip iz Mainza: Postkloppova Borussia igra najljepši nogomet Europe
Foto: Hina
NAJSLABIJI Der Klassiker ove sezone odigrao se u finalu njemačkog kupa.
>>> IZVJEŠTAJ: Bayernu dupla kruna, Guardiola otišao u suzama
Utakmica za Bayern odnosno Guardiolu, neovisno o krokodilskim suzama koje je lio nakon posljednjeg jedanaesterca, s povijesnog aspekta i nije imala prevelik značaj. Bayern je apsolutni rekorder i numero uno u Njemačkoj, a jedan kup više ili manje neće pretjerano promijeniti percepciju Pepovog mandata, obilježenog apsolutnom dominacijom u Bundesligi, brojnim taktičkim poslasticama, ali uvijek stepenicu ili dvije predaleko od konačnog cilja - Lige prvaka. Junak priče, a ujedno i jučerašnji gubitnik, jedan je sasvim drugi čovjek.
Poražen je, ali nije luzer
Sama utakmica bila je bitno obilježena dosadašnjim iskustvima i ogledima dvojice trenera, posebno prve međusobne utakmice u kojoj je Bayern svojeg ruhrskog rivala deklasirao s 5:1. Imajući na umu tu utakmicu, kao i Bayernovu orijentaciju u igri prema krilima, Tuchel se odlučio postaviti pet igrača u zadnju liniju. I dok je veći dio utakmice dobro duplirao prilaze s bokova na taj način, Borussia je izgubila čovjeka u sredini terena potrebnog za efikasan i agresivan presing karakterističan za njihovu igru. Posljedica je bila kontrola utakmice od strane Bavaraca, posebno u drugom dijelu kada je na zonu nenaviknuta suparnička momčad sve češće pucala pod pritiskom protrčavanja bekova iz drugog plana i Mullerovih kretnji koji su otvarali prostore Costi i Riberyju da se dijagonalno sjure s loptom prema golu.
Nekoliko sjajnih šansi Bayerna i tek jedna izgledna kontra na suprotnoj strani kratak su rezime najznačajnijih zbivanja na utakmici, gdje su obje ekipe pomalo izbjegavale igru na sredini terena, želeći izbjeći dio igrališta na kojem i jedni i drugi imaju višak u pritisku pa smo gledali neuobičajeno sporiju utakmicu za ova dva suparnika. Sve u svemu, Borussia je poprilično sretno i spretno došla do jedanaesteraca, a tamo je, nakon trijumfa u Superkupu, potpisala kapitulaciju i u trećem natjecanju ove sezone ostala kratka za tek jedan mali koračić. Ipak, dok bi u nekim drugim okolnostima trenera koji tako završi sezonu proglasili luzerom, rijetko tko je u nogometnim vodama za ovu sezonu zaslužio tolike laude kao Thomas Tuchel.
Kloppov metal bend ima novog frontmena
Jurgen Klopp tvorac je jedne od najšarmatnijih priča modernog nogometa. Njegov Žuto-crni stroj, sklepan redom od igrača koji su u tom trenutku bili daleko od statusa superstarova, strahovito žestokim pritiskom u fazi obrane i suradnjom velikog broja igrača u kratkim i okomitim napadima dvaput je poharao Bundesligu (iako se dani u kojem Bayern nije osvajao prvenstva prije Božića čine kao debela prošlost), a tek im je Juppov Bayern stao na crtu prije nego li su postali i nogometni kraljevi Europe.
Unser ganzes Leben. Unser ganzer Stolz. #hejabvb pic.twitter.com/5fbTDwrh3i
— Borussia Dortmund (@BVB) May 21, 2016
Bajka je trajala poprilično dugo, ali lani je sve krenulo nizbrdo. Nogomet koji je u svojim zlatnim danima bio apsolutna avangarda polako je sustizalo vrijeme, a izostanak evolucije doveo je do toga da je prije samo više od godinu dana Borussia tavorila u crvenoj zoni prve njemačke lige. Razlog je bio očit – naviknut na reaktivnu, duel-igru u kojem mu je raspored i kompaktnost ekipe omogućavala dizanje tempa utakmice na razinu na kojoj ju suparnik nije mogao pratiti, morala je biti nadograđena. Sve se više Borussijinih suparnika povlačilo u duboki blok testirajući njihovu sposobnost da s loptom u posjedu kreiraju šanse protiv postavljene obrane, a još češće su se uvjeravale da im to itekako uspijeva. Run`n`gun nogomet, siljenje okomitih pasova i nemogućnost stvaranja prostora jednom kada zadnja suparnikova linija nije na centru terena došle su svome kraju, a popularni Kloppetto do zadnjeg trena nije odavao dojam čovjeka koji zna kako riješiti problem. Povukao se časno, ne na svojem vrhuncu, ali svojem nasljedniku ostavio je sjajnu kralježnicu momčadi. Ipak, puno je izgledniji bio scenarij potonuća Borussije u bundesligašku sredinu, nego li ravnopravna utrka s Bayernom. A onda se, ni otkuda, pojavio jedan tip iz Mainza.
Dobar posao u Mainzu
Thomas Tuchel nikad nije bio veliko igračko ime. Štoviše, prije Borussije rijetki su čuli za njega i kao trenera. Ipak, ovaj Bavarac je u Mainzu, klubu iz kojeg je u Borussiju stigao i njegov prethodnik kao velika igračka legenda kluba, radio sjajan posao. Talentom deficitarnu momčad odveo je u Europu dvaput u svom petogodišnjem mandatu, ali više od rezultata, pozornost je plijenila fantastična posloženost, uigranost i logičnost strukture njegove ekipe. Mainz nije uvijek igrao sjajno, nekad je kvalitativna razlika u odnosu suparnika bila prevelika, ali baš svaku utakmicu mogao se vidjeti trenerov potpis – zonski 4-4- 2 presing s usmjeravanjem suparnika ka krilu gdje bi ga pritisnuli i po osvajanju lopte s većim brojem igrača izlazili u napad pokazujući u oba smjera sjajnu tranziciju.
Postkloppova Borussia bolja od Kloppove
Dolaskom u Borussiju, najveći njegov zadatak bio je apsolutno promijeniti paradigme razmišljanja svojih igrača, a potom i same igre – od reaktivne ekipe stvoriti ekipu koja je podjednako uspješna i smislena i kada protiv sebe ima Bayern koji ju visoko pritišće s mnogo igrača, i kada ima slabije klubove koji se povlače u svojih 40 metara sa svim igračima iza lopte. I u tome je uspio – njegova implementacije Juego de Posicion sistema, vrste pozicijske igre koja je danas najnapredniji ofenzivni sistem poznat širim nogometnim krugovima, vratio je rapsodiju na Signal Iduna Arenu. Suradnja više igrača, široko i visoko postavljeni igrači bez lopte koji šire suparnika, hrpa igrača između linija koja narušava suparnikovu stabilnost i jasne namjere kuda napasti donijele su estetski vjerojatno najbolju Borussiju, bolju čak i od Kloppove. Defenzivno ekipa zbog toga nije patila, dapače – racionalnija igra s loptom u nogama dovela je do rjeđeg gubitka iste, pa posljedično i manje mogućnosti suparnika da to kazni u kontranapadu.
Usporedba prošle i ove sezone već je i na statističkoj razini drastična – Borussia ima više loptu u nogama, stvara češće i bolje šanse, preciznije distribuira loptu, a radi manje faulova i rjeđe mora ulaziti u duele, dok jednako često oduzima loptu. Kloppov metal bend koji je već dosadio publici koja je željela vidjeti više smisla od maničnog nabijanja po bubnjevima dobila je novu dimenziju – frontmena ugodnog ali odlučnog glasa, s karizmom tihog čovjeka koji u svakom trenutku kontrolira zbivanja na pozornici. Instalacija mladog Weigla kao metronoma u srce veznog reda, najšpanjolskijeg njemačakog igrača koji je ikada stvoren, vjerojatno je najslikovitiji dokaz promjene struje svijesti koja je zavladala u njemačkom doprvaku. Istovremeno je i depresivna i vrlo oslobađajuća ideja koliko je brzo Tuchel nadomjestio duhovnog vođu BVB-ove revolucije. Premda se nije okitio naslovom, teško je zamisliti da bi ijedan trener na svijetu ovako dugo i s ovoliko stila gurao Bayern do samog kraja granica. Uz dužno poštovanje Kloppu i njegovim titulama, činjenica je da je taj Bayern bio puno nestabilniji od ovog danas.
Najbolji nogomet u Europi
Danas, kada je pala zavjesa na njegovu prvu sezonu, može se ustvrditi kako je ova nova Borussia bogatija nego ikad. Temelje koje je ugradio tip koji kroz svoje naočale danas gleda crvene dresove umjesto žutih kako pjevaju "You`ll never walk alone" zadržani su, a sva fasada i instalacije koje su nedostajale ugradio je novi majstor. U svijetu u kojem je jedini orijentir uspjeh, a nogomet je takva sredina gdje se on vrlo često gleda izvan ikakvog konteksta, Tuchel neće biti pretjerano cijenjen, a vjerojatno će ga tek poneki nadobudni analitičar ili novinar staviti na neku od top listi. A ako netko voli vrhunski nogomet u svim njegovim pojavnostima i na svim njegovim razinama, mora se pokloniti Thomasu Tuchelu, arhitektu najboljeg i najdopadljivijeg nogometa na Starom kontinentu ove sezone.