KATALONSKI korijeni Barcelone, anglo-francuski utjecaj Wengerovog Arsenala, pragmatizam Mourinha i Contea te Sarrijeva ambiciozna taktička struktura - igračka karijera Cesca Fabregasa riznica je nogometnih škola i golemo tehničko i kulturno bogatstvo. No, sve što ste upili kao igrač ne definira vas automatski kao trenera, a Fabregas uistinu gradi nešto svoje. U talijanskom nogometu, gdje se prostor češće štiti nego stvara, vidjeti momčad koja radi upravo suprotno prava je rijetkost.

Njegov Como je kulturološki iskorak, čak i prije nego taktički: uski teren koji se neprestano širi, brza dodavanja, krilni igrači uključeni u formaciju 4-2-3-1 koju Serie A uglavnom zanemaruje, odgovornost koja se daje mladim igračima i rizik koji se prihvaća u igri svakog dijela momčadi, uključujući i vratara.

Butez, koji je stigao s čvrstim tehničkim temeljima, napravio je golem iskorak u čitanju igre, vještini u kojoj sada briljira i koja ga čini najboljim vratarom Serie A. S njim je Cesc, slično kao Mourinho s Lampardom na početku svog mandata u Chelseaju, radio na igri nogom i donošenju odluka, uvjeren da Butez ima sve potrebno da postane broj jedan u takvim situacijama. Tako se stječe vjerodostojnost: ono što govorite vidi se na terenu, teorija se primjenjuje u praksi, piše Goal.com.

Karakter ispred strategije

Postoji i drugi aspekt: komunikacija te interakcija, ili sukob, s nogometnim "gurima" pokraj terena. Od Allegrija do Gasperinija, Fabregas izaziva podijeljena mišljenja među kolegama, pa čak i stručnjacima: je li to ograničenje ili prednost, osobina karaktera ili strategija? Odgovor se može sažeti u jednu riječ: osobnost.

Pomalo odvažan, pomalo nepromišljen, 38-godišnji Fabregas pokazuje mnogo karaktera, pogotovo s obzirom na svoju dob i status trenera početnika. Riječ je, dakle, o karakteru, a ne o strategiji, što je potkrijepljeno čvrstim okruženjem i klubom koji ga štiti, njeguje njegove talente i osnažuje ga bez prevelikog pritiska.

Fabregas se osjeća sastavnim dijelom kluba, ne samo kao figura u prvoj fazi razvojnog procesa koji bi ga uskoro mogao, i trebao, odvesti u vrhunski klub, već i kao ključna osoba u privlačenju igrača.

To se odnosi na prvu momčad, ali i na omladinski pogon, gdje mladi igrači svakodnevno upijaju njegovu duboku i naprednu viziju klupskog projekta. To je ideja koju Fabregas dijeli od svog dolaska, kada je ponizno počeo trenirati momčad Primavera 2, ekipu koju je tada još trebalo izgraditi od nule.

Unatoč poteškoćama i njegovoj fantastičnoj igračkoj karijeri, upravo je njegov stav "prvog među jednakima", bez postavljanja na pijedestal, očarao i igrače i upravu. On nije u Comu samo zbog sebe.

Hrabrost za preuzimanje rizika

Naravno, ne nedostaje ni ekscesa. Radikalne odluke, poput sustavnog korištenja Jacoba Ramóna kao drugog napadača u prvom poluvremenu protiv Rome, znakovi su trenera koji se još uvijek traži, ali istovremeno govore o njegovoj hrabrosti da preuzima rizike.

Prijelaz u veći klub

Prelazak u vrhunski klub, prije ili kasnije, ovisit će o potrebi da učvrsti svoj pristup u manje zaštićenim okruženjima. Međukorak, zahtjevna sredina koja ipak nije opsjednuta trenutnim rezultatima, poput Fiorentine, mogao bi predstavljati postupan prijelaz iz savršene stvarnosti Coma, gdje su njegovi zahtjevi u potpunosti ispunjeni, u onu nužno nesavršenu.

U vrhunskim klubovima vlasnici često ulažu, donose odluke i predaju treneru gotovu momčad s jedinom misijom postizanja rezultata. A ako rezultati ne dođu brzo, u većini slučajeva slijedi "hvala, doviđenja i sretno dalje".

Strast koja graniči s opsesijom

Kažu da je njegova strast prema nogometu visceralna, nezaustavljiva, gotovo nekontrolirana. Čista opsesija. Primjer je klupska božićna večera kada, unatoč svečanoj atmosferi, nije mogao skinuti pogled sa svog tableta dok je gledao Napoli protiv Milana u talijanskom Superkupu.

Nijedna od tih momčadi nije igrala protiv Coma u tjednima koji su slijedili, niti je bilo ikakvih skorih utakmica. Bila je to samo strast. I opsesija. Hoće li uspjeti ostati vjeran svom identitetu, a da se ne zaplete u lik koji je stvorio? Odgovor na tu dilemu drži ključ budućnosti u kojoj mu nijedan horizont neće biti zatvoren.