PEDESET i PET. Za toliko je igrača tijekom dva prijelazna roka prošle sezone plaćena veća odšteta od 11,4 milijuna eura, koliko je za usluge Dušana Tadića na ljeto 2018. platio Ajax. Pritom računamo samo Premier ligu. Kada bismo računali sve Lige petice, ta bi se brojka popela debelo preko 100, pa čak i 150 igrača.

Razmislimo na trenutak o tome. Za otprilike je 150 igrača tijekom jedne sezone plaćeno više novca od čovjeka koji je bio glavna ofenzivna pokretačka snaga legendarnog nizozemskog Ajaxa, kluba koji je bio na jednu minutu od finala Lige prvaka te koji je odradio povijesno dobru sezonu, čak i za svoje visoke standarde.

Kopljanici su osvojili prvenstvo i kup, a pritom su osvojili gotovo sve neutralne nogometne gledatelje i romantičare, kada su uz briljantnu igru redom izbacili Juventus i Real Madrid, a prethodno parirali Bayernu. Protiv Tottenhama uspjeli su prosuti ukupnu 3:0 prednost, ali dojam je ostao briljantan.

Stvarno je pitanje; koliko je Tadić bitan za igru Ajaxa? Ako je doista tako važan, zašto je toliko zanemaren i - po svjetskim kriterijima - prilično anoniman igrač?

Tadić i Ajax su nastavili gdje su stali

Amsterdamski je klub ovoga ljeta ostao bez De Ligta i De Jonga, dva nizozemska reprezentativca te mlada talismana koji bi u nekim drugim vremenima barem desetljeće ostali simbol ovog kluba. Osim njih, klub je napustio i Kasper Dolberg, koji više nije želio čekati priliku s klupe te Lasse Schone, iskusni vezni igrač koji je momčadi donosio stabilnost.

Mnogi su pretpostavljali kako će se svi ti odlasci, pogotovo oni De Ligta i De Jonga, odraziti i na njihove rezultate, pogotovo u Ligi prvaka. Uostalom, njih su dvojica baš po svim izborima pronašli svoje mjestu među idealnih 11 prošle sezone. Ne bi to bilo ništa čudno, već bi se samo još jednom ponovila priča o sjajnom klubu i akademiji koji više ne mogu zadržati svoje najbolje igrače.

Međutim, dogodilo se suprotno.

U prva dva kola Lige prvaka Ajax je pobijedio dvaput 3:0 te s terena pomeo kako Lille tako i Valenciju, oba puta održavši protivnicima pravu školu nogometa. Ništa se od prošle sezone nije promijenilo, jer su trenutačno prvi i u Eredivisie, a pritom postižu i 3 i pol gola po susretu. Igraju jednako impresivno, moćno i atraktivno kao što su činili i prošle sezone.

Velikim dijelom za to je zaslužan upravo Dušan Tadić.

Koliko je impresivan Tadić?

Prošle je sezone odigrao 52 utakmice za Ajax, računajući Eredivisie, kvalifikacije za Ligu prvaka te samu Ligu prvaka. Postigao je 37 golova te podijelio 22 asistencije, što je impresivno. Kao da to nije dovoljno, njegov je učinak još impresivniji ako se pogleda kako igra nakon što ga je trener prebacio na mjesto lažne devetke, igrača koji je nominalno centarfor, ali zapravo se povlači sve do svoje vezne linije kako bi sudjelovao u izgradnji igre. 

S te je pozicije, na koju je i konačno postavljen nakon poraza protiv Groningena 1:0 tijekom proljetnog dijela lige, u posljednjih 20 ligaških utakmica postigao jednako toliko golova te podijelio 15 asistencija. Postao je tako nezamjenjivo taktičko rješenje, zbog kojeg su svoju igru unaprijedili i Ziyech te Van de Beek. 

Sam je Tadić vrlo zanimljivo prokomentirao kako se snalazi na toj poziciji te kako je do te transformacije došlo: “Skroz je to drugačija 'devetka'. Trener Ten Hag mi doslovce kaže, 'kreći se gdje ti hoćeš’. To je kao neka lutajuća 'devetka'. A uvijek kad imam slobodu pružam najviše.”

Sa svojim slobodnim kretanjem duž pune dužine terena, Tadića ima svugdje, a suigrači ga samo slijede. Malo otvara prostor kroz sredinu za prolaske Van de Beeka, a malo na krilnim pozicijama za Neresa i Ziyecha. Posljednji put kada je igrač toliko dominirao u dresu Ajaxa u svim ofenzivnima segmentima igre na terenu je u crveno-bijelom dresu bio Luis Suarez, koji je kasnije ispisao nogometnu povijest. Samo su njegove brojke usporedive s ovim što čini Tadić.

Liga prvaka ništa ne mijenja

Za igrače koji igraju u Eredivisie često se kažu kako su im uvjeti najpovoljniji; liga je to u kojoj se njeguje napadački nogomet, a čak i slabije ekipe teže nadigravanju. Često se ne shvaća ozbiljno kada igrač svojim ofenzivnim brojkama dominira u Nizozemskoj. Međutim, Tadić svoju briljantnost pokazuje i na najvećoj pozornici.

Ako pogledamo koliko je Tadić ispred najvećih europskih majstora u posljednje dvije sezone Lige prvaka u dva dodavačka elementa ofenzivne igre, onda stvari postaju jasnije. Ne postoji trenutačno igrač koji svojim kretanjima i proigravanjima stvara više prilika za svoje suigrače od Dušana Tadića. Toliko dobro osjeća loptu i prostor da trener Ten Hag s njim nema nikakve brige - jednostavno mu daje punu slobodu, a Tadić je koristi tako da svi profitiraju.

Po izjavi samo Tadića, često su to varijante koje nisu nikad izvježbane na treningu, već dolaze kao plod inspiracije, mašte i improvizacije. Međutim, moguće su samo zato što Tadić diktira tempo, a ostali slijede kamo vodi.

Kako je sve to moguće?

Dušan Tadić nije star nogometaš. S 30 godina, pred njime je još nekoliko dobrih sezona, a u Ajax je došao prije godinu dana. Ako smo istražili koliko je sposoban činiti razliku na najvišoj razini igre, onda je pravi misterij zašto njegove usluge nisu kupili veliki klubovi koji se muče s kreativnosti? Prvi na pamet padaju Manchester United, Milan pa i Real Madrid.

Sam Tadić djelomično je dao odgovor na to pitanje kada je pričao kako je došlo do njegovog transfera iz Southamptona u Ajax: “Imali smo mali problem sa Southamptonom koji me nije htio pustiti u Ajax. Onda sam im rekao da hoću samo u Ajax i nigdje drugdje. I da ne dolazim više u klub ako me ne puste. Tadašnji sportski direktor Les Reed mi je rekao: 'Dobro, Dušane, smiri se.' Imali smo stvarno dobar odnos... A imao je i on možda neko, da kažem strahopoštovanje, jer sam mu uvijek govorio što mislim i znao je da nemam dlake na jeziku. Malo je zatezao, ali kad sam mu rekao da nema šanse da se pojavim i da hoću samo u Ajax, onda je vidio što znači i meni i obitelji taj prelazak u Amsterdam.”

Na kraju ga je engleski klub pustio otići za relativno mali novac kako bi se Tadiću tako odužio za četiri godine lojalnosti. Naime, u prve je dvije godine Tadić kontinuirano bio među najboljim asistentima Premier lige i tada su se za njegove usluge interesirali kako Manchester United tako i Liverpool, koji poslovično ima dobar odnos sa Southamptonom.

Međutim, na molbu kluba Tadić nikad nije inzistirao na odlasku u veću sredinu, nego je ostao vjeran. Kada je odlučio otići, htio je samo i isključivo u Ajax koji je prepoznao kao pravu sredinu za samoga sebe. Kako sam priznaje, imao je financijski bolje ponude od Milana i Rome, ali one ga nisu interesirale. Kako je on poštovao Southampton, tako su i oni na kraju ispoštivali njegovu želju, taman ona i bila financijski lošija.

I u tome je vjerojatno cijela poanta. Dušan Tadić specifičan je čovjek i igrač. U nekom trenutku, kada je Southampton igrao predivan nogomet, a on bio glavna pokretačka snaga, imao je ponudu Manchester Uniteda. Kasnije, kada su stvari krenule lošije, imao je ponudu Milana. Odlučio je ići nekim drugim putem. Zato nikad neće postati planetarna zvijezda i zato se vjerojatno njegovo ime nikad neće spomenuti u kontekstu igrača koji konkuriraju za Zlatnu loptu, iako bi trebalo.

Po svemu, za veliki amsterdamski klub važniji igrač i od De Ligta i od De Jonga, iako su ovi mladići punili naslovnice. Najbolje se to vidi nakon što je spomenuti dvojac otišao. Međutim, ako ništa drugo, Dušan Tadić će moći reći da je slijedio svoj put. Pa što košta da košta.