Foto: Vladimir Dugandžić/Cropix

U NITI godinu i pol mandata, Joško Svaguša je izgubio rat s Torcidom i Kerumovu podršku, ali je za vrijeme njegova namjesništva na Poljudu (stvarni gazda je naravno gradonačelnik) Hajduk osvojio prvi trofej nakon pet godina suše, a čini se da će još neko vrijeme biti i jedini od 2005. pa nadalje.

Svaguša je u posljednje vrijeme sve teže podnosio što je samo marioneta na Poljudu, a to je kulminiralo prije mjesec dana, kada je Kerum, a ne on, doveo Gorana Vučevića za trenera. Od tada je kolerik sklon euforičnim ispadima pao u potpuni zapećak i depresiju, a sada i odlazi u sklopu Kerumovog projekta pranja ruku od Hajduka. "Ponos Dalmacije" 100. rođendan dočekuje bez predsjednika.

Svaguša je u klub stigao u kolovozu 2009. nakon mučnog europskog ispadanja od Žiline, kao poslušnik Željka Keruma i to kao četvrti predsjednik u tri godine: Branka Grgića, koji je klubom vladao od 2000. do 2007., zamijenio je Željko Jerkov. Nekadašnji košarkaš Jugoplastike nije uspio u naumu da prezaduženi klub na put ozdravljenja pošalje stečajem, jer je tada svemoćni Sanader naredio kako se klub mora ustrojiti kao dioničko društvo.

Nije se uspio približiti nedostižnom uzoru iz Bobisa i Hajduka

Kada je taj zadatak u sezoni 2008/09 "uspješno" odradila uprava na čelu s odvjetnikom Matom Perošem, za predsjednika dolazi Svaguša, do tada u Splitu poznat kao vlasnik lanca pekara, koji je biznis proširio kupnjom kultne splitske tvornice slastica Bobis.

Zanimljivo, prvi čovjek Bobisa bio je i najuspješniji predsjednik Hajduka u povijesti - Tito Kirigin, za čijih deset godina vladavine (1970.-80.) je Hajduk osvojio četiri titule prvaka, a Kup je podizao pet godina zaredom.

Svaguša je stalno isticao kako na Poljudu radi besplatno, ali mu to i silan trud da se pokaže kao Hajdukov fanatik, nije pomoglo da ga navijači ne dočekaju na nož, a isti odnos, obilježen buntom prema njemu, Torcida je zadržala do kraja njegovog mandata, iako im se na sve načine nastojao svidjeti.

Predsjednik koji ne zadovoljava nijedan uvjet Kodeksa

Rugalica "Krafne, kiflići, mafija i lopovi, Joško Svaguša, odlazi iz Hajduka" bila je soundtrack koji je s tribina pratio njegov mandat u Hajduku, jer navijačima je omraženi predsjednik bio reprezentativni primjer osobe kakva ne bi smjela voditi Hajduk - bez visoke stručne spreme i iskustva u sportu i odanošću Kerumu kao jedinom referencom.

Ivica Šurjak je bio Svagušina desna ruka, koja je povlačila prve velike poteze pod novim predsjednikom - angažman talijanskog trenera Edoarda Reje i braće Sharbini iz Rijeke. Međutim, Reja je nakon par mjeseci ostavio Hajduk kad je stigla ponuda Lazija, braća Sharbini nikako nisu mogla proigrati i spas sezone i prvi trofej nakon pet godina došao je pod vodstvom Špace Poklepovića.

Nije bilo znanja za oplođenje europske bajke

Vrhunac Svagušinog mandata neočekivani su europski uspjesi Hajduka prošlog ljeta i prvi dulji boravak u Europi nakon sezone 1994./95. Međutim, pokazalo se da Hajduk nema momčadi i snage za uspješno borbu na tri fronta, pa je Špaco morao otići nakon ispadanja iz kupa i kada je bilo vidljivo da je Dinamo već u studenom opasno pobjegao u prvenstvu. Pet poraza od šest utakmica u skupini Europa lige, spadaju pod očekivana ostvarenja

Pod Svagušinim vodstvom je postignut veliki uspjeh drastičnim smanjenjem troškova i otkazivanjem suradnje ili smanjenjem ugovora nevjerojatno preplaćenim igračima, ali popularni Svagi nije mogao riješiti problem dugoročnog financiranja kluba ni pronaći novog generalnog sponzora u vremenu galopirajuće krize.