Ali, ne smijemo ovako antologijsku utakmicu svoditi samo na golove, jer bio je to po svemu ostalom; brzini, tempu, žestini (deset žutih kartona), ali prije svega obostranoj igri i želji za pobjedom, meč za pamćenje.

 

S obzirom da je Barcelona na teško gostovanje u prvenstvu došla par dana nakon uvjerljivog poraza kod Cityja u Ligi prvaka, te je i ovdje kao i u Manchesteru, bila bez obrane - Piquea, Albe, Mathieua, Vidala, te kapetana Inieste, pa je Enrique na klupu morao posjesti djecu iz klupske akademije Nilija i Marlona, a s druge strane je ranjenog velikana čekao napaljeni izazivač, koji igru temelji na visokom presingu i posjedu lopte, spreman da nakon Atleticovog uzme još jedan skalp recentnog, aktualnog prvaka, mogli smo očekivati nadmetanje obilježeno brojnim kvalitetama koje obje ove momčadi nude.

 

Ipak, Sevilla i Barcelona dali su nam još više od toga. Jorge Sampaoli je u izvršio tri izmjene u odnosu na momčad koja se poigrala s Dinamom; Kranevittera i Gansa u vezi su zamijenili Nasri i Sarabia, dok je suspendiranog stopera Mercada mijenjao Carrico.

 

Tko god igra za Sampaolija, mora gristi i napadati protivnika, pa je Sevilla od početka stisnula Barcelonu počevši od njenog golmana, kojem nije dala da odigrava kratke lopte za stopere i veznjake i tako mirno počinje igru, nego ga je tjerala na ispucavanja. Napadanje se nije svodilo samo na to ili Vitolove bijegove po lijevoj strani pored nemoćnog Sergija Roberta, nego i na fizičke nasrtaje na goste, udarenja nogama, rukama, šakama, kojima su im pokazivali tko je gazda na Pizjuanu.

 

Barcin trio MSN bio nevidljiv, stoperski par Mascherano - Umtiti smiješan, a Enrique na klupi nemoćan. Ipak, u toj Sevillinoj podrugljivoj dominaciji, tijekom koje je N'Zonzi u sredini uzimao baš svaku loptu ispred Rakitića i Busquetsa, kao što je par dana ranije radio Machadu i Pavičiću, krio se zametak njenog pada i Barceloninog preokreta, jer Sarabia, Vietto i Vitolo pri vodstvu njihove momčadi promašili su velike prilike i tako skoro dokrajčenom protivniku omogućili povratak u meč. Krasno se Sevilla nastavila poigravati s Barcelonom njenim oružjem, duplim pasovima i proigravanjima petom i u drugom dijelu, ali kako smo već naveli, onda se pojavio Messi, u prvom dijelu nevidljiv i bezvoljan, te upropastio zabavu.

 

Prvo ga je Suarez krasno poslužio volejem petom, ali je njegov udarac pod prečku skinuo Sevillin golman Rico, koji je prije toga svoju mrežu spasio bacanjem u desni kut, odakle je izvadio loptu koju je tamo s ruba kaznenog prostora poslao Rakitić. Da je pitanje vremena kada će Barcelona, točnije Messi, poraz pretvoriti u pobjedu, najbolji nogometaš svijeta pokazao je minutu prije nego što je sjajno poslužio Suareza za konačnih 2:1, jer tada je trkom i driblingom iza sebe ostavio čak pet čuvara, prije nego što je pucao preko gola. Već u sljedećem napadu ponovit će spektakularan bijeg suparnicima kroz sredinu i odlično podvaliti loptu za Suareza, koji ovu priliku nije promašio, za razliku od onih prije i nakon gola, kada ga je opet u šansu gurnuo Messi, ali ovaj put savršenim proigravanjem s desne strane.

 

Nevjerojatno je, pa i nepravedno, što je Sevilla nakon briljantnog prvog poluvremena na odmor otišla sa samo 1:1, jer s obzirom što je sve pokazala, u tom dijelu zaslužila je daleko više. Barcelona je pak zasluženo dobila drugo poluvrijeme, u kojem su preporod doživjeli svi oni prozvani za loš nastup u prvom, te je bila neusporedivo agresivnija, na što Sevilla više nije imala odgovora, jer se očito potrošila furioznim prvim dijelom.