NA NASLOVNICI današnjeg tiskanog izdanja ugledni L'Equipe donosi intervju sa Zinedineom Zidaneom, čovjekom koji je prošlu subotu s Realom uzeo svoj treći u nizu trenerski naslov prvaka Europe. No slavni francuski list s jednim od najboljih igrača svih vremena nije razgovarao o njegovim trenerskim uspjesima na klupi kraljevskog kluba, nego o onome što se dogodilo prije točno 20 godina.

Francuska je u ljeto 1998. osvojila naslov prvaka svijeta, a Zizou je bio najbolji igrač turnira.

''Atmosfera među nama bila je čudesna. Cijeli ću život pamtiti jutro prije finala. Na trening smo otišli kao da smo bili u nekom transu. Tamo, na terenu, sam sam sebi kazao kako je to nevjerojatno, igrat ćemo finale Svjetskog prvenstva'', prisjetio se Zidane pa je nastavio:

''Lilian (Thuram), Lolo (Blanc), Aimé Jacquet. Razgovarali su o Ronaldu: Ako Ronaldo dribla na ovaj ili onaj način, morat ćemo na to pripaziti. Inače, običaj je bio da nakon treninga odradimo 15 do 20 minuta istezanja. Na dan finala nakon treninga smo ostali razgovarati dva sata. No nismo bili zabrinuti.''

Do finala je Zidane na cijelom turniru, u šest utakmica, upisao samo jednu asistenciju. Protiv Južnoafričke Republike u pobjedi 3:0. Zidane se na to pitanje nasmijao, a onda je rekao ovo:

''Istina, premda sam do tada na turniru igrao dobro i iako sam napravio velike stvari, nisam zabio niti jedan gol. Puno sam o tome razgovarao s izbornikom Jacquetom i on mi je puno pomogao. Skinuo je velik pritisak s mojih leđa. Stalno mi je govorio kako nikakve veze nema što još nisam zabio. Lolo mi je dolazio u sobu i dizao mi je samopouzdanje.''

A onda je došlo finale i Zidane je Brazilu zabio dva gola. Oba glavom. Dan uoči utakmice, Aimé Jacquet inzistirao je na ubačajima iz kuta.

''Zizou, znam da igra glavom nije tvoja specijalnost, ali vratnice će im pokrivati igrač od 170 (Roberto Carlos, točno 168 cm) i jedan tek nešto viši (Leonardo, 175 cm). Budete li igrali s uvjerenjem da možete napraviti sve što poželite, to će se i dogoditi'', pričao je igračima Jacquet.

''Upravo se to i dogodilo'', nastavlja Zidane. ''Manu (Petit) je zauzeo prvi kut desno, Youri (Djorkaeff) je bio drugi s lijeve strane, a ja sam se našao svaki put sam i mogao sam iskoristiti razliku u visini.''

Jeste li to vježbali na treninzima?

''Ne nužno, ali za to nije ni bilo potrebe jer smo imali niz igrača koji su imali naviku trčanja na prvu vratnicu nakon kornera i sjajnu igru glavom. Marcel (Desailly), Frank ( Leboeuf), Lolo (Blanc je nakon glume Slavena Bilića u polufinalu isključen i nije mogao igrati finale s Brazilom), sve igrači sjajnog skoka, no tog sam dana bio ja onaj koji je napravio razliku'', priča Zidane.

Novinara koji je razgovarao sa Zidaneom zanimalo je kako se osjećao dok je zabijao Brazilu. Svaka čast onom čudesnom golu 2002. u finalu Lige prvaka protiv Bayera, ali dva pogotka glavom u finalnoj utakmici Svjetskog prvenstva u Francuskoj najvažniji su golovi njegove karijere.

''Kad sam zabio prvi (u 27. minuti), bio sam i dalje napet, osjećao sam neku tenziju, nisam bio u euforiji. Ako pogledate snimku, vidjet ćete da se ne smijem. No kad sam pogodio i drugi put (u 45. minuti), osjetio sam olakšanje, osjećao sam se slobodno. Bila je to nezamisliva sreća. Rekao sam sebi: Opa, zabio si u finalu svjetskog prvenstva i to si napravio dva puta!''

Je li znao koliko će ta utakmica utjecati na njegovu karijeru?

''U početku ne. No sigurno je da mi se život promijenio nakon tog finala. Preko noći sam postao igrač koji je promijenio povijest francuskog nogometa. Iskreno, to je i točno. Ti moji golovi promijenili su Francusku, to sam osjetio dok sam razgovarao s ljudima i taj osjećaj je neprocjenjiv.''

Novinar L'Equipea upitao je Zidanea govori li mu što ime Brizio Carter.

''Brizio Carter? Ne govori mi ništa.''

Brizio Carter bio je sudac utakmice protiv Saudijske Arabije (4:0), koji je Zidanea isključio nakon što je ovaj brutalno kopačkama nagazio protivničkog igrača.

''O, da, sjećam se. Riječ je o meksičkom sucu. Vidjeli smo se za vrijeme SP-a u Brazilu 2014. Prepoznao sam ga, pozdravili smo se. Bio je malo zbunjen.''

Kazali ste da je njegova odluka da vas isključi bila preoštra?

''Tako je, mislim to i dalje. Premda se radi o potezu koji nisam smio napraviti, mislim da je ono bilo više za žuti karton. Reagirati onako vruć nikad nije dobro, ali neposredno prije dobio sam tri-četiri žestoka udarca. Znam da to nije nikakva isprika, nemam isprika.''

Kako se osjećao kad je vidio da je sudac pokazao crveni karton?

''Nisam bio ponosan. Bio sam tužan. Ostavio sam svoje prijatelje. Odmah sam postao svjestan što sam učinio. Oblio me hladan znoj, ali sam si rekao: Što je tu je, propustit ću utakmicu ili dvije.''

Je li se bojao da je u tom trenutku SP za njega bilo gotovo?

''Ne. Uvijek sam bio pozitivan. Kad si pozitivan, onda ti se dobre stvari događaju. Kad misliš samo na negativno, onda će se loše stvari i dogoditi. Zato sam sebi rekao da ću zaigrati u nastavku turnira.''

Dok je izlazio s terena, Aimé Jacquet je bio strašno ljutit i nije ga ni pogledao.

''Jasno da nije bio sretan. Ostao je bez broja 10, vođe na terenu. Njegova reakcija bila je normalna. Znam da me nije želio pogledati, ali sam znao da će biti ljutit dan-dva i da će ga proći. Dva dana sa mnom nije pričao, a onda je shvatio što se dogodilo, došao je do mene, rekao mi je da budem spreman i da računa na mene.''

Kako bi trener Zidane reagirao da neki njegov igrač napravi nešto slično?

''Ne bih bio sretan. No ništa više od toga jer jasno mi je da je nemoguće loše reakcije zauvijek držati pod kontrolom. Zato uvijek pokušavam razgovarati s igračima.''