DRAGAN ŽILIĆ (51), bivši vratar reprezentacija SR Jugoslavije te Srbije i Crne Gore, hrvatskoj je javnosti najpoznatiji po razdoblju provedenom u Rijeci, za koju je branio od 2005. do 2008. godine. Njegov dolazak na Kantridu u ljeto 2005. izazvao je veliku pozornost jer je postao prvi nogometaš rođen u Srbiji koji je nakon ratova na području bivše Jugoslavije potpisao za hrvatski klub.

Unatoč kontroverzama koje su pratile njegov transfer, Žilić se nametnuo kao prvi vratar Rijeke, s kojom je u sezoni 2005./06. osvojio Hrvatski kup. Jedan dio karijere proveo je pod nadzorom Zlatka Dalića, tadašnjeg trenera Rijeke, kasnije izbornika koji je Hrvatsku odveo do svjetskog srebra 2018. i svjetske bronce 2022. godine.

Žilić ga ne pamti po dobrome, otkrio je u podcastu "Iz keca, Mićo", u kojem se prisjetio zajedničkih trenutaka.

"Dakle, 2007. godine Dalić dolazi za trenera, preuzima funkciju. Prije toga trener nam je bio pokojni Josip Kuže. Nismo ostvarili očekivane rezultate. Tada dolazi mladi stručnjak iz Varaždina. Ja sam već izgradio svoje ime i osobnost, i sa sportske i s privatne strane. U Rijeci sam produžio ugovor, imao sam određeni status i uživao poštovanje navijača, suigrača i trenera, kako protivničkih momčadi, tako i svojih", započeo je Žilić pa nastavio:

"I Dalić dolazi, a ja već na početku vidim da je atmosfera, ne mogu reći negativna, ali napeta. Postojala je neka napetost između nas. On sve to smiruje, sve rješava mirnim tonom, ali ja nakon nepunih dvadesetak dana, možda mjesec dana, vidim da to neće ići kako treba. Da stvari ne idu u dobrom smjeru, posebno za mene."

Smatrao se kopijom Ćire

"Bile su ljetne pripreme. Imali smo situaciju u kojoj je naš dotadašnji kapetan završio igračku karijeru pa smo tražili novog kapetana. Tada smo u sastavu imali Bugarina Georgija Ivanova, Tonita, koji je došao iz Sportinga, a kasnije je igrao i u Španjolskoj. Strašan igrač. Ali nismo imali, da tako kažem, izraženu osobnost na terenu.

Ja sa svoje strane nisam ništa očekivao. Nismo ništa spominjali niti smo o tome razgovarali. Kada se postavilo pitanje tko će biti kapetan, Dalić je rekao da će svi igrači glasati."

"On je u tom trenutku sebe smatrao nekom kopijom Ćire Blaževića. I to je tako. Kasnije je to spominjao i u nekim svojim intervjuima, da je Ćiro njegov nogometni otac, da tako kažem. Ali ne možeš se ti ni približiti Ćiri... Kako? I glasanje je završeno. Ja sam svoj glas dao najmlađem među nama. Anas Sharbini tada je bio mlad igrač, imao je 19 godina. Ne vjerujem da je imao 20. Kasnije je postao i hrvatski reprezentativac."

"Dobro, glasanje je završeno. Za večerom nam Dalić priopćava da je novi kapetan Anas Sharbini. Dobro, sve u redu, pljesak, idemo dalje.

Rezultati glasanja za kapetana

Nakon večere zaustavi me pokojni Orlando Rivetti, novinar još iz vremena Jugoslavije, i pita me možemo li napraviti intervju. Napravimo intervju, prilično velik, preko cijele stranice. I on meni, budući da je bio vrlo iskusan, namazan tip, pripadnik te starije generacije riječkih novinara, kaže:

"Hoćeš da ti kažem rezultate glasanja?"

Ja ga pitam: "Kakvog glasanja?"

Kaže: "Glasanja za kapetana."

Ja mu odgovorim: "Orlando, mene to baš i ne zanima."

A on kaže: "Ipak ću ti reći. Bilo je 23 prema 1."

Ja ga pitam: "Kako 23 prema 1?"

Kaže on: "Dvadeset i tri glasa za tebe i jedan za Sharbinija."

I ja vidim..."

Žilić je to shvatio kao poruku.

"I što je to meni značilo? Bio je to signal. Ništa mi nije rekao. Nikada ništa. Da mi je barem ljudski prišao. Ja sam tada imao 30 godina... Kakvih 30? Imao sam 32 godine. Da mi priđeš ljudski i kažeš: "Slušaj, odlučio sam tako zbog toga, toga i toga." U redu. Meni kapetanska traka nije trebala. Najmanje mi je u tom trenutku trebala traka u Rijeci. Imao sam svoj status. Što sam ja sada trebao dokazivati trakom?"

"Mislim, stvarno mi je bila nepotrebna. Priđeš čovjeku, kažeš mu što imaš i sve je u redu. A ja sam vidio neko neprijateljstvo između nas. Tako je bilo. Podmuklo. Podmuklo."

Ruka koja je ostala u zraku

Kasnije je Žilić završio i izvan udarnih 11 Rijeke.

"Trener ima dobru sezonu, sve ide kako treba. Visoko smo na ljestvici, drugi ili treći. Završava polusezona, prolazimo zimske pripreme, počinje proljetni dio sezone. Dobro nam ide. Igramo u Zadru. Ja sam tada već imao 32 ili 33 godine i kažem mu: "Šefe, nešto me malo muči zadnja loža. Htio bih preskočiti utakmicu, ako mogu, ako vam to ne predstavlja problem." Mislim, Zadar je ipak bio, da tako kažem, nešto lakša utakmica."

Kaže: "Nema problema."

"I tako je bilo. Mi izgubimo u Zadru. Nikada se više nisam vratio na gol. Nikada više, do kraja sezone. Na kraju završimo sedmi na ljestvici i dogodi se svašta nešto."

"Svašta nešto" je otkaz Daliću.

"Da, dobije otkaz i ne znam hoće li vas to zanimati, ali evo, ispričat ću vam. To su neke sitnice... Dvadeset i pet igrača u svlačionici, a on se počinje pozdravljati sa svima. Ja sam sjedio na prvom mjestu kada uđeš u svlačionicu, s lijeve strane. On je krenuo odostraga, dolazi do mene, pruža mi ruku, a ja ništa. Ruka mu ostane u zraku. Ja ništa. Pa ne mogu, mislim, ne mogu mu pružiti ruku. Zbog čega bih mu ja pružio ruku?"

"Ništa mi nije rekao. Prošao je pokraj mene, malo me potapšao po ramenu, onako šeretski. Tijekom cijelog tog razdoblja, kada me maknuo s gola nakon utakmice sa Zadrom, koju nisam ni igrao, nijednog trenutka nije došao i rekao: "Dragane, ne igraš zato što želim forsirati mlađeg vratara." Ili  ne znam što je već bio razlog. Stvarno ne znam ništa."

"Znači, zid. Kineski zid. Veći od Kineskog zida. Eto, to je to. A s druge strane, kad već govorimo o toj mojoj ozljedi, ja sam ga ljudski pitao mogu li preskočiti utakmicu. Nisam tražio ne znam što."

"Moje iskustvo s njim bilo je nikakvo"

Žilić je upitan kako ocjenjuje kasnije Dalićeve uspjehe.

"Izuzetno. Izuzetno. Mislim, rezultat je napravljen, nema tu dvojbe. Izvrsna generacija igrača. Izvrsna. U jednom trenutku nositelji igre bili su Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić. Pa je Rakitić u jednom trenutku otišao. Imao si tada Subašića na golu. Pa je otišao Subašić, došao Livaković. Znači, bilo je tu više generacija."

"Sve se uklopilo i rezultatski poklopilo. Ako pogledamo te rezultate, sve je to bilo na knap. 0:0, 1:0. Ali i to moraš apsolutno zaslužiti. Nema tu što. Ja sam samo ispričao ono što je bilo. Moje iskustvo s njim bilo je nikakvo."