U SUBOTU će Real i Barcelona istrčati na travnjak Santiago Bernabeua (13 sati) i odigrati 236. El Clasico, jedan od najvećih svjetskih derbija.

Boca i River, Racing i Independiente, Juve i Torino, Milan i Inter, PAO i Olympiakos, Liverpool i Everton, Tottenham i Arsenal, Celtic i Rangers - mitski su rivali čije su međusobne utakmice za navijače puno više od samog nogometa.

Međutim, nema većeg suparništva, antagonizma, pa i netrpeljivosti te mržnje u svijetu nogometa kao u utakmicama između Reala i Barcelone. Njihov animozitet odavno je prešao granice Katalonije i Kastilje i dobrano se zakopao na globalnoj razini među onima kojima je nogomet puno više od najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Najpopularniji derbi na kugli zemaljskoj

Zahvaljujući ponajprije golemom utjecaju medija, globalna popularnost tih nogometnih mastodonata u današnje doba duboko se infiltrirala u svijest i podsvijest ljubitelja nogometa, pa danas klinci sve rjeđe navijaju za svoje, lokalne klubove nauštrb španjolskih superstarova. 

Sve se uglavnom svodi na rivalitet između Barce i Reala, ili da budemo precizniji, između Messija i Ronalda. Tako je svugdje u svijetu.

 

U Glasgowu, na Otoku gdje je nogometna tradicija više od života, prije dvije godine prodano je dvostruko više Messijevih dresova nego Celticovih.

Danas se idoli planski stvaraju u PR laboratorijima, a nekada su navijači omiljene momčadi birali po kriterijima koje im nitko nije nametao na umjetan način. 

 

Nekada je sve bilo drugačije, pa i El Clasico.

 

U proljeće 1902. cijelom je Španjolskom vladala svečarska atmosfera. Španjolska je dobila novog kralja. U čast mladog monarha  pripremane su mnogobrojne i raznovrsne svečanosti i proslave kojima bi se zabavila masa. Jedna od zabava za sirotinju bila je i tada poprilično nepoznata igra zvana nogomet. Tada, ali poslije će se ispostaviti da je od sve te parade pijanstva i kiča bila najvažnija i najutjecajnija. Jedan novinski izvještaj iz tog doba opisuje taj novi i čudni sport kao nemoralan i kaže da ga igraju ''besramni mladići koji se usuđuju trčati u donjem rublju i vjerojatno pate od mentalnih oboljenja''.

 

 

No ipak je u danima neposredno prije krunidbe organiziran turnir nazvan Copa de la Coronación, uz sudjelovanje pet momčadi – po dvije iz Madrida i Barcelone i jedne iz Baskije (Club Vizcaya, koji je i osvojio turnir i nedugo poslije toga postao Athletic Club). Već sljedeće godine natjecanje će postati izuzetno prestižni Kup kralja (Liga je pokrenuta tek 1929.), a Alfons XIII će kasnije učiniti jako puno da se percepcija nogometa u zemlji nepovratno promijeni.

 

Taj prvi, tada još neslužbeni Kup ima povijesni status zbog još jednog razloga. Samo četiri dana prije Alfonsove krunidbe u polufinalu tog natjecanja prvi put ikada susrela su se dva danas najveća španjolska – a moglo bi se reći i svjetska – kluba. Na madridskom hipodromu koji se nalazio na pet minuta hoda od današnje lokacije stadiona Santiago Bernabeu, Barcelona je pobijedila 2:1, što se smatralo izuzetno dobrim rezultatom za madridski klub koji je tada bio star tek nešto više od dva mjeseca. Barcelona je, s druge strane, postojala već tri godine, a te 1902. već je bila ovjenčana trofejem prvaka Katalonije.

 

 

Tada je rođen El Clasico, onaj kakvog danas poznajemo.

 

Zanimljivost tog, nazovimo ga prvog El Clasica je da su za Barcelonu igrali uglavnom stranci, ponajprije Englezi. A sve je počelo tako da je ugledni švicarski poslovni čovjek Hans-Max Gamper, bivši igrač Basela te jedan od osnivača FC Züricha, iz obiteljskih razloga  1898. došao u Barcelonu. Plan mu je bio kratko se zadržati i produžiti za Afriku, no u Barceloni mu se jako svidjelo i tamo je ostao.

 

Pokatalonizirao je ime i postao je Joan Gamper, a ljubav prema nogometu i sportski fanatizam kojim je bio inficiran nisu mu dali mira sve dok nije odlučio i tamo osnovati nogometni klub. Preko novina je pozvao sve zainteresirane da mu se pridruže u osnivanju novog kluba. Javilo se dvanaestoro ljudi – pola stranaca, pola Katalonaca i rođen je Foot-Ball Club Barcelona. Iako pokretačka snaga kluba, Gamper je bio još sasvim mlad i prvenstveno je želio igrati – dužnost prvog predsjednika prepustio je Englezu Walteru Wildu. Legenda kaže da su boje Barcinog dresa odabrane baš prema prvoj Gamperovoj ljubavi, nogometnom klubu Basel.

 

 

Povijest Reala je još začudnija i kompliciranija. 1895. engleski studenti u Madridu osnovali su dva kluba iz kojih se izrodio treći – danas poznatiji pod imenom Real Madrid, no ime koje danas poznajemo dobit će tek 1920. ukazom kralja Alfonsa XIII.

 

Iako Real Madrid za godinu svojeg osnivanja službeno priznaje spomenuti datum 1902., obično kao svog prvog predsjednika navodi Juliana Palaciosa. No on je bio predsjednik Cluba Española, a ne Madrid FC-a koji je iz njega nastao. Najvjerojatniji razlog za to je neugodna činjenica da su potonji zapravo pokrenuli – Katalonci! U stražnjoj sobi svoje trgovine tekstilom Al Capricho, nedaleko od središnjeg madridskog trga Puerta del Sol i petstotinjak metara od kipa božice Kibele gdje Los Merengues proslavljaju svoje titule, braća Juan (Joan) i Carlos (Carles) Padros Rubio pozvala su istomišljenike i osnovala klub koji se odvojio od Palaciosovog Española; klub koji će postati Real Madrid.

 

 

U Madridu je to tabu tema. Činjenica da je klub rođen u nekakvom neuglednom skladištu čiji su vlasnici bili sitni trgovci iz Katalonije nikako se ne slaže s kasnije stečenim glamurom te najfanatičniji navijači kraljevskog kluba tu istinu nikad nisu prihvatili.  

 

Podrijetlo osnivača skrivano je tijekom Francove vladavine i u javnost je isplivalo tek u devedesetima, kad su toj temi novine El Mundo Deportivo iz Barcelone posvetile šest stranica i najavile je kao 'priču godine'. ''Katalonac je osnovao Madrid!'' stršao je veliki naslov na dan uoči jednog derbija.

 

Dakle, povijest obaju klubova obilježili su paradoksi. Barcelonu, ponos Katalonije i simbol svojevrsne gerile prema španjolskoj kraljevskoj kruni zapravo je osnovala šačica Engleza i jedan Švicarac, a Real, taj prepoznatljiv totem unitarizma i kastiljske diktature koja je negirala sve katalonsko, osnovao je baš jedan Katalonac.

 

Do sada su Real i Barca odigrali 235 međusobnih utakmica. Real je slavio 95 puta, Barcelona 91 put, a 49 utakmica završilo je bez golova. Gol razlika je 399:381 za Real.

 

 

Rezultati by SofaScore