ČETVRTU obljetnicu terorističkih napada 11. rujna 2001. Sjedinjene Države dočekuju boreći se s posljedicama uragana Katrina koji je opustošio New Orleans i uzrokovao izbjeglištvo stotina tisuća ljudi. Busheva popularnost u ove četiri godine drastično je pala, a razlozi su poskupljenje nafte te nebriga za sanaciju štete nastale od uragana. Nadalje, polako ali sigurno razvijanje svijesti o lošem vođenju američke vanjske politike sve je izraženije.

Pred četiri godine sa zemljom je sravnjen Svjetski trgovinski centar, a mjesto tragedije pretvoreno je u gradilište. Podsjetimo, neboderi WTC-a bili su među najvišim građevinama na svijetu i ponos Amerikanaca.

Dva oteta putnička zrakoplova American Airlinesa udarila su 11. rujna 2001. u tornjeve WTC-a u New Yorku, jedan je pogodio zgradu Pentagona u Washingtonu, a četvrti oteti zrakoplov, čiji je cilj prema nekim nagađanjima trebala biti Bijela kuća, srušio se u Pennsylvaniji nakon što su se putnici usprotivili otmičarima.

Na dan napada na New York i Washington, 11. rujna 2001. godine, poginulo je oko 3.000 ljudi, a Amerikanci i dalje žive s osjećajem da se njihova zemlja više nikada neće vratiti u doba kada su osjećali sigurni i neranjivi. Globalna teroristička opasnost proširila se u međuvremenu i na ostatak svijeta, a kao najkrvavije pamtimo napade na Madrid i London.

U protekle četiri godine Sjedinjene Države su uspjele uhititi ili ubiti mnoge ključne članove Al Qaide i s njom povezanih terorističkih skupina, vodile rat u Afganistanu i Iraku u ime borbe protiv terorizma, ali činjenica ostaje da se Busheva administracija nije pozabavila uzrokom terorizma, nego samo njegovim posljedicama.

Kontroverzni rat u Iraku, kojega je George W. Bush pokrenuo u okviru borbe protiv terorizma, već je dugo vremena u središtu pozornosti američke i međunarodne javnosti, odnosno na meti kritičara koji tvrde da upravo Irak zorno demonstrira sve opasnosti Bushove doktrine preventivnog napada za koji vjeruje da će najbolje zaštiti Ameriku.

Američko povjerenstvo za istragu napada 11. rujna objavilo je u svojim zaključcima kako nije moglo otkriti dokaze suradnje između razvlaštene iračke vlade i al Qaide, otklanjajući tako Bushovo opravdanje.

Ni oružje za masovno uništenje nikad nije pronađeno u "oslobođenom" Iraku, što je još jedan dokaz da su Amerikanci itekako pogriješili kad su napali Irak.

Bush je u međuvremenu osvojio i svoj drugi mandat čvrsto se držeći toga da nastavak rata protiv terorizma može dobiti dvostrukom strategijom, napadom na neprijatelja u inozemstvu i "širenjem demokracije na Bliskom istoku".

Nakon svih reorganizacija i mjera sigurnosti koje su Amerikanci u ove četiri godine poduzeli, te desetina milijardi dolara potrošenih na obranu od terorizma, Amerikanci ne mogu reći da su sigurni.

Dapače, prijetnja terorizma nikad nije bila jače izražena negoli danas, a muslimanskim ekstremistima predvođenima Al Qaidom nikad nije bilo lakše unovačiti nove teroriste.

Velik dio muslimana, ali ne samo njih, ogorčen je ekspanzionističkom američkom vanjskom politikom, a među milijunima razočaranih nije teško naći na stotine, možda i tisuće onih koji će biti spremni umrijeti u borbi protiv "neprijatelja islama", kakvim se Busha i njegovu svitu percipira u mnogim islamskim zemljama.

Nažalost, američkom vojnom divljanju potaknutom napadima 11. rujna ne nazire se kraj, jedini tko bi po tom pitanju nešto mogao napraviti su američki birači, koji su nažalost odlučili Bushu dati i drugi mandat.

Busheva administracija, čiji su čelnici itekako povezani s najvećim američkim naftaškim tvrtkama, još će se četiri godine "boriti protiv terorizma" ubijanjem civila po Iraku i Afganistanu, te slanjem svojih vojnika u smrt. Nadajmo se samo da na svom putu prema propasti sa sobom neće povući i ostatak svijeta.

N.B., S.H.