Foto: Ivo Čagalj/Pixsell, Hina (Na fotografiji Tomislav Strinić)

PRAVOMOĆNOM oslobađajućom presudom okončan je kazneni postupak protiv Tomislava Strinića, bivšeg šefa splitske ginekologije te njegova kolege Borisa Delića. Splitski ginekolozi bili su optuženi za smrt bebe Dijane Aničić, odnosno, da je nisu na vrijeme porodili carskim rezom 14. kolovoza 1998. godine. Jedna beba bila je mrtva, a blizanac Duje rođen je s teškim invaliditetom. Striniću i Deliću presudilo se samo za smrt blizanca, jer je za slučaj teškog invaliditeta nastupila zastara. Istraga je pokrenuta još 2002. godine.  

Oslobađajuću presudu suda u Zadru potvrdio je Županijski sud u Slavonskom Brodu. Odbacili su žalbu Državnog odvjetništva kao neosnovanu, dok je žalba Dijane Aničić odbijena kao nedopuštena. Zamjenica državnog odvjetnika podržala je na sjednici vijeća žalbu kolega iz Zadra u odnosu na Strinića, no ne i u odnosu na Delića. Smatrala je, naime, da je sud u Zadru pravilno utvrdio nepostojanje dokaza da bi počinio djelo za koje se tereti. 

Tužilaštvo tražilo da se izmjeni kvalifikacija i proglasi zastara

Zamjenica je ustvrdila i da je optužnica pogrešno pravno kvalificirana te da se ne radi o teškom kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi iz članka 249. stavka 4. Kaznenog zakona iz 1997. godine, već o osnovnom djelu iz članka 240. KZ-a iz 2011. godine. Istaknula je i kako smrt nerođenog djeteta ne predstavlja smrt osobe jer nerođeno dijete nema status osobe. Zaključila je kako u konkretnom slučaju nije ostvarena teža posljedica smrti jedne osobe, kao kvalifikatornog obilježja djela iz optužnice, dok smrt fetusa nije bila propisana kao zasebna teža posljedica. Zbog ovakvog pravnog stajališta, zatraženo je da se presuda preinači, a optužba odbije zbog zastare koja je nastupila 2004. godine.

Sud u Slavonskom Brodu zaključio je da je sud u Zadru dobro obavio posao i donio na zakonu i činjenicama utemeljenu presudu. Smatraju da se navodi žalbe Državnog odvjetništva temelje na interpretaciji navoda vještaka koji su dani prije no što je 2009. godine pronađena relevantna dokumentacija. Kako smo pisali, 2008. godine dignuta je optužnica, ali ne protiv Strinića i Delića, već protiv dvoje liječnika primarne zdravstvene zaštite. Poslije toga pronađena je medicinska dokumentacija po kojoj su obje bebe Dijane Aničić bile žive kada je primljena u bolnicu.

Praksa se promijenila

Vještak Stanko Jukić naveo je kako se placentarna insuficijencija nije mogla utvrditi ultrazvučno, otkrivena je tek postmortalno, a bez doplera nije se mogla utvrditi ultrazvučno, objasnio je vještak Mario Podobnik. Splitska ginekologija te 1998. godine nije imala ultrazvučni aparat s kolor doplerom pa je ispravan zaključak suda u Zadru kako optuženici nisu mogli uočiti postojanje placentarne insuficijencije, takvog podatka nije bilo ni u trudničkoj knjižici, navodi se u presudi suda u Slavonskom Brodu.

Prvostupanjski sud utvrdio je da optuženici nisu prepoznali intrauterini zastoj u rastu, što su mogli da su pogledali u trudničku knjižicu i nakon ultrazvučnog pregleda, no vještaci su naveli kako u to vrijeme nije bila praksa da se kod diskordantnog rasta odmah ide na carski rez. Praksa se u međuvremenu promijenila.

Vještak Podobnik, a s njim se suglasio i vještak Darko Čuržik, pojasnio je da se mogla prepoznati patologija trudnoće i donijeti odluka o hitnom rezu nakon što je CTG uređaj počeo bilježiti krivulju za drugog blizanca, no da bi s obzirom na lošu i evidentno patološku krivulju drugi blizanac u porodu najvjerojatnije umro, a ako bi bio rođen živ, da bi imao velike neurološke probleme, uz ogradu da ne može tvrditi ni jedno, ni drugo. Vještak Čuržik smatra da bi dijete umrlo pri porodu sve i da je donesena odluka da se ide na carski rez. 

Sud u Slavonskom Brodu zaključio je da je sud u Zadru pravilno oslobodio Strinića primjenom načela "in dubio pro reo", a slično su konstatirali i za Delića, koji je bio podređen svom šefu i nije mogao donijeti odluku da se Aničić operira carskim rezom.

Troškovi postupka u visini od 56 tisuća kuna idu na teret proračuna.