Foto: Damjan Tadić / Cropix

ISLAND je odlučio bivšeg premijera staviti na sud. Reklo bi se, iz čista mira.

Ne zato što je nešto ukrao ili zato što je organizirao krađu, ne zato što je uzeo mito ili što je reketario direktore privatnih i javnih tvrtki. Stavlja ga na sud zato zato što je uništio državu. Kao da je to neki zločin.

A što za to vrijeme radi Hrvatska?

Jazavac pred sudom

Ona je svog premijera također stavila pred sud. Ali ne zato što je uporno govorio da krize nema, iako je zemlja galopirala u propast. Ne zato što se mahnito razbacivao državnim novcem samo kako bi ostao na vlasti. Ne zato što je u njegovu mandatu donesen triput veći proračun, ostvaren triput veći vanjski dug, nanesene višestruke štete u gospodarstvu i razoreni gotovo svi segmenti društva.

Ne zato što su donesene desetine loših odluka. Koje su onda povučene. Pa opet donesene. Pa srušene na Ustavnom sudu. Što su donesene odluke o kojima ništa nismo znali. Odluke na zatvorenim sjednicama Vlade. Odluke koje nisu objavljene u Narodnim novinama. Odluke koje su nas koštale milijarde. I još nas koštaju.

Ne, Hrvatska je dovela svog premijera na sud zato što je ukrao.

Velik, ali nedovoljan uspjeh

Uzimao je u aferi Fimi media, uzeo je mito kako bi Inu dao MOL-u, uzeo je mito od Hypo banke za uređenje veleposlanstava... Da se razumijemo, i to je već veliki uspjeh, ali opet nije dovoljan.

Prije dvije godine, kad je Damir Polančec završio na sudu zbog svoje porcije grijeha, njegov odvjetnik Anto Nobilo iznio je u javnost intrigantnu primjedbu: "Može li štetna politička odluka predstavljati kriminal?".

Na rubu propasti

Tim pitanjem uskoro će se baviti na Islandu koji nije baš lako došao do odluke da se bivšeg premijera sudi zbog loših političkih odluka, odnosno zato što "nije snage i hrabrosti postaviti razumna ograničenja na financijskom tržištu". Čime je doveo do bankrota države.

Ivo Sanader, zajedno sa svojom nasljednicom, također je doveo Hrvatsku na sam rub propasti.

Usvajao je loše zakone ili ih jednostavno nije poštivao, sumanuto se zaduživao u inozemstvu, nemoćno gledao kako buja nelikvidnost, nije naplaćivao poreze, rasprodavao je državno bogatstvo, zapošljavao nesposobne i podobne, njegovao kastu povlaštenih, državnim novcem kupovao socijalni mir, medijsku podršku i politički opstanak.

Sve dok tikva nije pukla.

Birači kao porotnici

HDZ-u je za to presuđeno na izborima, s biračima u ulozi porotnika, dok se Ivom Sanaderom sada bavimo isključivo u okvirima njegove korumpiranosti.

Stoga je opravdano zapitati se bi li njegova predaja Ine MOL-u - amenovana od strane HDZ-a i Vlade - završila na sudu da nije (navodno) uzeo mito od MOL-a. Mnogi kažu da je to bila loša, pa i neosnovana odluka, ali ipak mu se ne sudi mu se zbog nje, nego zato što ju je progurao zahvaljujući mitu.

Loša odluka u dobroj namjeri

Anto Nobilo ima pravo, barem donekle. U trenutku kad Vlada donosi neku političku odluku, može se dogoditi da ne može do kraja procijeniti njezine  daljnje posljedice, baš kao što se loša odluka ne mora uvijek donijeti u lošoj namjeri. Kako se odnositi prema tome?

U tom slučaju premijeru i njegovim ministrima trebalo bi suditi zbog nesposobnosti, nekompetentnosti, neodgovornosti, slijepe poslušnosti, pa čak i gluposti.

Primjerice, Jadranka Kosor potpisivala je sporne odluke Vlade samo zato što joj je tako naredio njezin šef Ivo Sanader. A čitava Vlada na čelu s HDZ-om stajala je iza Sanaderovih odluka. Što će biti sa svima njima koji nisu uzimali mito, a svejedno su digli ruke za propast Hrvatske?

Znati, a ne činiti

Island je optužio svog bivšeg premijera da nije činio ništa kako bi spriječio financijsku propast. Hrvatska, s druge strane, ima premijera koji je činio loše za svoju dobit, ima Vladu koja je činila loše za dobit premijera, ima stranku koja je činila loše za vlastitu dobit, ali i bivšu vladajuću garnituru koja proteklih osam godina, kad već nije uništavala Hrvatsku nije činila dovoljno - ili nije činila ništa - da spriječi njezino uništenje.

Jer i to je također zločin: znati, a ne htjeti.

To bi novi premijer Zoran Milanović trebao imati na umu. Nije zločin samo donijeti lošu odluku, zločin je i ne donijeti nikakvu odluku.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje