Foto: Hina

TURSKA zabrinutost zbog prevelike ovisnosti o ruskim energentima i predstojeći izbori u lipnju znače da ruski planovi za gradnju novog plinovoda do jugoistočne Europe vjerojatno neće napredovati onoliko brzo koliko bi to Moskva željela, kažu turski energetski dužnosnici.

Rusija je u prosincu odustala od gradnje 40 milijardi dolara vrijednog Južnog toka, koji bi prolazio ispod Crnog mora do Bugarske, prenoseći do 63 milijada prostornih metara plina na godinu.

Umjesto toga, Gazprom je u siječnju najavio gradnju podvodnog plinovoda jednakog kapaciteta do još neizgrađenog čvorišta na tursko-grčkoj granici do kraja 2016.

No turski dužnosnici smatraju da je vremenski okvir za taj projekt, nazvan neformalno Turski tok, nerealan.

"Nije u pitanju samo Turski tok. U pitanju je cijeli paket turskih energetskih potreba. Moramo biti malo strpljivi", rekao je turski ministar energetike Taner Yildiz.

Ovisnost

Turska već jako ovisi o ruskom plinu. Prošle godine kupila je 27,33 milijarda prostornih metara plina putem plinovoda Plavi tok i Zapad-istok, što je više od polovice uvezenog plina.

Ruski Rosatom također gradi prvu tursku nuklearnu elektranu.

"Rusiji je jako stalo, ali vrlo je vjerojatno da će (Turski tok) biti odgođen do barem 2017.", rekao je jedan visoki predstavnik industrije, upozoravajući na dugotrajne postupke izdavanja raznih dozvola, posebice u svjetlu općih izbora u lipnju.

Drugi vladin dužnosnik rekao je da su pregovori oko uvozne cijene ruskog plina također jedan od čimbenika. Turska je osigurala popust od 10,25 posto potkraj veljače, ali želi još.

Do 2017., turska potražnja za plinom trebala bi premašiti dogovoreni uvoz. Opskrba iz Iraka, što je jedna od alternativa, neće biti moguća prije 2018., što Ankari ne ostavlja puno izbora osim Rusije.

Politički argumenti

Jedan zapadni diplomat u Ankari rekao je da je u slučaju Turskog toka riječ više o nadmetanju Bruxellesa i Moskve za utjecaj nad Turskom.

"Ljudi sve više shvaćaju da je Rusija izgubljen slučaj i da moramo pronaći nove saveznike na istoku i jugu. Turska je prva", rekao je diplomat. "Rusija uvlači Tursku u svoju sferu utjecaja i ako je se sada ne zaustavi, poslije bi moglo biti prekasno."

Za razliku od Ukrajine koja je klasična tranzitna zemlja, Turska bi željela kupovati plin od Rusije i prodavati ga EU-u, što bi povećalo turski utjecaj na Uniju i njezinu ovisnost o trećim stranama.