Foto: Index / Cropix

U novom broju Novosti, novinar Ivica Đikić obrazlaže zašto smatra da bi predsjednik Josipović trebao podnijeti ostavku. Tekst prenosimo u cijelosti.

U protekle dvije-tri godine, u Hrvatskoj je pohapšeno podosta ljudi koji su slovili za ugledne građane, mnogi od njih proveli su mjesece po istražnim zatvorima, neki su izvedeni pred sud, nekima se još pišu optužnice, sudi se čak i bivšem premijeru, s optužnicom je suočena i donedavna vladajuća, a sad najjača opozicijska partija, ali Hrvatska ništa naučila nije. To što se učinilo, očito se moralo učiniti po višem nalogu, ali bez namjere da se izvuče pouka: namjera je, izgleda, bila da se odradi ta epizoda, pa da se – kad mine izvanredno stanje – nastavi po starom. Epizodni karakter tzv. antikorupcijskog boja, karakter koji na moralnoj razini poništava gotovo sve pozitivne efekte procesuiranja političkih i privrednih glavešina, proteklih se dana razotkrio u svojoj nakaznosti: centralni akter je predsjednik Republike Ivo Josipović.

Ukratko. Index.hr je otvorio, a “Novosti” su u prošlom broju nastavile i detaljno istražile priču o prijateljsko-poslovnom aranžmanu Marka Vojkovića, vlasnika zagrebačke tvrtke Emporion, i aktualnog šefa države Ive Josipovića, dugogodišnjeg najmoćnijeg čovjeka Hrvatskog društva skladatelja, koji je osmislio HDS-ov pravni koncept zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) i koji je taj koncept zagovarao i hvalio kad god je stigao i gdje god je stigao. Država je – zahvaljujući lobiranju i profesora Josipovića – godine 2003. Društvu skladatelja darovala monopol na veoma široku naplatu muzičkih autorskih prava, pa su se prihodi ZAMP-a od 2005. naovamo kretali između sedamdeset i stotinu milijuna kuna: istovremeno, država nije imala baš nikakav utjecaj na poslovanje rečene udruge građana, niti je koristila, doduše slabašne, mehanizme kontrole HDS-ova baratanja novcem koji je pritjecao zahvaljujući zakonskoj prisili.

Šutnja Pantovčaka

Predsjedništvo HDS-a, pak, odlučilo je informatičke i administrativne poslove ZAMP-a povjeriti poduzeću Emporion čiji je vlasnik Marko Vojković, Josipovićev obiteljski prijatelj. Sanda Vojković, Markova sestra i Josipovićeva prijateljica, pritom je, također, bila članica Predsjedništva HDS-a, dakle, tijela koje je – bez natječaja – dalo posao Emporionu.

Koliko je tvrtka Marka Vojkovića naplaćivala svoje usluge HDS-u za poslove oko ZAMP-a najbolje ilustriraju ovi podaci: godine 2010. od ZAMP-ova harača ubrano je više od stotinu milijuna kuna, a Emporionu su otišla 34 milijuna kuna; te godine Emporion je prijavio – točnije, morao je prijaviti – dobit od 8,6 milijuna kuna. Ili: u razdoblju od 2008. do 2010. Emporion je od ZAMP-a prihodovao 111 milijuna kuna, od čega je prijavljena dobit prije oporezivanja bila 36 i pol milijuna. Ovakav odnos prihoda i čistog profita moguć je samo u poslovima s oružjem i teškim drogama, i naravno, u poslovima s obiteljskim prijateljima koji upravljaju lako stečenim javnim novcem. Otprilike jedna trećina godišnjih prihoda ZAMP-a odlazila je Emporionu, a Vojković je najmanje četvrtinu novca zarađenog na ZAMP-u svake godine spremao u džep u formi čiste dobiti. Dosad je tako ubrao nekoliko desetaka milijuna kuna.

Predsjedništvu HDS-a, u kojem je sve do kraja 2009. sjedio i Ivo Josipović, nije padalo na pamet da pogleda profite koje prijavljuje Vojkovićev Emporion, pa da, recimo, raspišu javni natječaj: nema sumnje da bi bilo tvrtki koje bi taj posao radile i za deseterostruko manju godišnju dobit od one Emporionove. I ne samo to. HDS je Emporionu plaćao najam uredskih prostorija. I još: HDS je bio prodao Emporionu svoj dug prema trećoj tvrtki, pa je Vojković lagano zaradio gotovo tri milijuna kuna. Nitko ništa nije pitao, jer su svi u Predsjedništvu HDS-a znali za vezu Josipovića i Vojkovića, i još su znali da nije mudro ugrožavati poslovne interese tvorca ZAMP-a i stvarnog vladara HDS-a, koji je, eto, dogurao i do položaja predsjednika države.

Tokom puna dva tjedna, koliko ima da je izbila afera, predsjednik Josipović uspio je kazati samo to da od 2000. naovamo nije sudjelovao u operativnom vođenju Društva skladatelja. Kad su “Novosti” u prošlom broju dokumentirale da je Josipović sjedio u Predsjedništvu HDS-a sve do izbora za šefa države, Pantovčak je opet zašutio. Predsjednik je, umjesto da nastavi s lažima, odlučio jednostavno ignorirati sve dokaze o svojoj umiješanosti u nečasne poslove, jer je dovoljno inteligentan da zna kako je uhvaćen u nebranjivoj poziciji: on nikako ne može dati suvisao odgovor na pitanje zašto je baš firma Marka Vojkovića izabrana za bogaćenje na ZAMP-u i zašto je Predsjedništvo HDS-a uporno produživalo štetne ugovore s Vojkovićevim Emporionom. Osim toga, on sebi može dozvoliti ignoranciju zato što su u njegovoj interesnoj mreži vrlo moćni ljudi: glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, suvlasnik EPH-a Ninoslav Pavić i siva eminencija Styrije u Hrvatskoj don Ivan Tolj. Vojković i Bajić zajedno su, prije nekoliko tjedana, putovali na molitveni doručak kod američkog predsjednika Baracka Obame. Vojković i Pavić bili su partneri u turističkoj agenciji Adriatica.net. Bajić je opstruirao istragu o Pavićevim mutnim poslovima s Miroslavom Kutlom i zemljištem Kamenskog, te istragu o malverzacijama u Slobodnoj Dalmaciji, s kojima je, pak, povezana i Adriatica.net. U mreži je i čitav niz sitnijih riba: nekoliko ministara, nekoliko ministarskih zamjenika, direktori nekih korporacija, utjecajni ljudi u medijima… Ova neformalna struktura predstavlja paralelnu vlast u zemlji, što će se Vladi Zorana Milanovića kad-tad ispostaviti ozbiljnim problemom.

Interesni krug

Komentirajući podatak da je predsjedniku Josipoviću, prema najnovijim istraživanjima, pala popularnost za 4,4 posto, zamjenik glavnog urednika “Jutarnjeg lista” Davor Butković piše da je taj pad neznatan, pogotovo u svjetlu činjenice da neki mediji već duže vrijeme “vode kampanju protiv predsjednika”. O toj “kampanji”, međutim, Butkovićeve novine nisu objavile ni retka, čak ni golu informaciju, pa čitatelji “Jutarnjeg lista” ne mogu imati pojma na što se kolumnist referira kad piše o otkliznuću predsjednikova rejtinga. O Josipovićevim krajnje nemoralnim, a vjerojatno i nezakonitim rabotama piše se u svega par novina i na nekolicini internetskih portala, dok svi mainstream mediji zdušno prešućuju aferu. Tako samo potvrđuju postojanje predsjednikova moćnog interesnog kruga koji počiva na ekstraprofitima i uzajamnom čuvanju leđa. I tako razotkrivaju Josipovića kao opasnog manipulatora koji funkcionira po bandićevsko-sanaderovskim principima davanja i primanja usluga.

Da u Josipoviću ima morala, odgovornosti prema javnoj funkciji i imalo obzira prema vlastitoj predizbornoj kampanji, već bi podnio ostavku i postao bivši predsjednik Republike. Budući da to ne misli učiniti, uzaludno ga je pozivati na takav korak. Valja samo biti optimističan i vjerovati u to da nije moguće da njegova priča može imati toliko sličnosti s pričom bivšeg premijera Sanadera e da bi mogla završiti bitno drukčije.