Foto: banka.hr

U ČASOPISU Banka autor Milan Deskar-Škrbić pita se kako donositi poslovne odluke i mjere ekonomske politike ako tri relevantne institucije objavljuju različite podatke o stanju u ekonomiji.

Naime, Državni zavod za statistiku objavio je da je u veljači 2013. godine, u odnosu na veljaču 2012., indeks industrijske proizvodnje pao za (visokih) 4,1%, a desezonirani indeks za 4,05%. No, Hrvatska narodna banka i Ekonomski institut Zagreb, koji se služe istim originalnim podacima, izračunali su drugačije: prema njima u veljači je desezonirana industrijska proizvodnja rasla 1,5 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine! Kome vjerovati, DZS-u prema kojemu je industrijska proizvodnja pala ili HNB i Ekonomskom institutu koji tvrde da je porasla?! I kako se uopće može doći do boljeg ekonomskog stanja u državi ako se ne znaju niti točni podaci?!

DZS je službeni izvor podataka o industrijskoj proizvodnji i njihovi se podaci objavljuju na Eurostatu. Međutim, kada je riječ o analitički obrađenim podacima, postoji razlog za sumnju u kvalitetu i točnost podataka koje ta institucija objavljuje a jednako tako postoji razlog za povjerenje u analitičke sposobnosti stručnjaka EFZG-a i HNB-a kada je riječ o obradi vremenskih serija podataka.

"Većini kolega s kojima sam razgovarao o podatku DZS-a čini se kako je on posljedica pogreške u postupku desezoniranja te da ne odražava stvarno stanje u hrvatskoj industriji. Prvo što se nameće kao potencijalni izvor te pogreške je činjenica da je prošla godina bila „olimpijska“, tj. prijestupna godina u kojoj je veljača imala 29 dana. Ako je netko u DZS-u zaboravio uključiti tu činjenicu prilikom postupka desezoniranja, moguće je da je međugodišnji pad desezonirane industrijske proizvodnje od 4,05% u veljači 2013. velikim dijelom posljedica jednog radnog dana više u 2012. godini (29. veljače 2012. godine bila je srijeda).", piše autor dodajući kako je ovo samo pretpostavka.

"Posljedice objave pogrešnih podataka nisu zanemarive i zato bi trebalo zatražiti službeno očitovanje DZS-a o tom podatku ili bi barem trebalo inzistirati da sve institucije transparentno objave koje sve učinke i na koji način uključuju u postupak desezoniranja. Kako je već navedeno, prema EIZG-u se industrijska proizvodnja već mjesecima oporavlja, prema HNB-u stagnira, a prema DZS-u i dalje pada. Postavlja se pitanje kako donositi poslovne odluke i mjere ekonomske politike ako tri relevantne institucije objavljuju različite podatke o stanju u ekonomiji, s tim da zakonski službeni izvor objavljuje mnogima „najsumnjiviji“ podatak. Sumnja proizlazi ne samo iz činjenice da su dvije institucije nezavisno objavile drukčiji (i međusobno vrlo sličan) rezultat od DZS-a nego i zbog toga što je u veljači upravo industrija „povukla“ najveći broj osoba s burze HZZ-a.", zaključuje autor Milan Deskar-Škrbić dodajući kako tek kad saznamo koji su podaci točni možemo početi raspravljati o stanju hrvatske privrede, a "dotad ćemo očito sve podatke morati uzimati s velikom dozom opreza".

> Državni zavod za statistiku: Naši podaci o industrijskom rastu su točni i pouzdani