Screenshot: Google Maps/Street View

PREVIŠE se toga dogodilo u mom životu u posljednje 2 godine da bih sada pisao o tome kako sam završio u Irskoj. Odlučio sam otići jer sam smatrao da mi domovina ne pruža dovoljno mogućnosti i da svoju sreću mogu potražiti negdje gdje se rad cijeni, a trud isplati. Odluka je pala na Irsku, koja je po meni trenutno najbezbolnija opcija.

Hrvati u Irskoj mogu raditi bez ograničenja i priča se engleski jezik, a većina ljudi ima predznanje tog jezika. Od odluke do realizacije prošla su neka 2 mjeseca jer sam htio provesti blagdane s obitelji. U ta 2 mjeseca sam pokušavao pronaći posao u Hrvatskoj, no to mi nije pošlo za rukom. U međuvremenu sam se dosta informirao o Irskoj i kako započeti život u toj zemlji. Na Facebooku postoje grupe u kojima se okupljaju oni koji su već otišli i oni koji razmišljaju o odlasku. Možete saznati sve informacije iz prve ruke no moram napomenuti da sam naišao i na puno krivih, neprovjerenih informacija.

Smrzavao sam se, nisam računao na vjetar

Nisam uzimao sve zdravo za gotovo već sam sve provjerio na službenim stranicama Irske i još nekoliko portala na internetu. Odlučio sam krenuti iza Nove Godine pa sam kupio kartu za 13.1. Kako sam mislio putovati samo sa ručnom prtljagom, Rayan Airov let iz Budimpešte mi je bio najpovoljnija opcija.

Prije leta sam se informirao o tome kakvo me vrijeme čeka kada sletim u Dublin. Temperatura je bila u plusu pa nisam obukao topliju odjeću. Prevario sam se, nisam računao na vjetar pa sam se smrzavao dok sam čekao autobus za centar. Relativno lako sam pronašao hostel koji sam odabrao, nalazio se u samom centru.

Zaboravio sam adapter za struju pa prvu noć nisam mogao napuniti mobitel i laptop. Nakon prospavane noći trebalo je krenuti. Ujutro sam krenuo, prvo sam pronašao trgovinu koja prodaje adaptere, zatim sam kupio irski broj za mobitel i nakon toga sam se zaputio po PPS broj. PPS je nešto poput našeg OIB-a i treba vam za gotovo sve od odlaska doktoru, otvaranja računa u banci do zaposlenja.

Sve što vam treba za dobivanje PPS-broja je potvrda o adresi i osobna ili putovnica.

Slanje životopisa online pun pogodak

Prvi problem na koji sam naišao je bilo printanje životopisa. Osjetno je skuplje nego što sam očekivao pa sam odlučio dodatno poraditi na samom životopisu i na kraju se odlučio na crno-bijelu verziju bez slike koja je bila najjeftinija za isprintat. U međuvremenu sam slao životopise online, što mi se pokazalo kao pun pogodak.

Naime tek što sam isprintao 50 kopija životopisa, zazvonio je mobitel. S druge stane linije je bila žena s teškim Irskim naglaskom kojeg sam jedva razumio, no skužio sam donekle o čemu priča. Rekla mi je da je dobila prijavu za posao i upitala ako mogu doći sljedeći dan na razgovor za posao. Rekao sam da mogu i zamolio sam je da mi detalje pošalje SMS-om.

Sljedeće jutro sam se pojavio na tom razgovoru za posao, prošao je odlično. Dogovorili smo se da dođem drugi dan u 10:00 sati na probni rad. Odradio sam 4 sata i nakon toga mi je rekla da sam dobio posao i odmah me upitala želim li raditi isti dan popodnevnu smjenu od 17:00 - 23:00. U nevjerici oko toga kako se sve brzo odigralo, prihvatio sam i tako sam počeo raditi. Radio sam u jednoj trgovini u centru kao blagajnik. Posao nije bio pretjerano težak, ali je uključivao puno komunikacije na engleskom. To mi je zadavalo problem neka 2 tjedna dok se nisam uspio prilagoditi naglasku.

Dao otkaz u trgovini i potražio bolji posao

U toj trgovini sam radio nešto manje od 2 mjeseca, nisam htio raditi kao blagajnik pa sam odlučio dati otkaz. Dva mjeseca su mi bila i više nego dovoljna da stanem na noge i oporavim se od početnih financijskih troškova. Nisam se bojao da neću mogu pronaći novi posao jer sam stekao irsko iskustvo, a i engleski sam jako dobro savladao.

Ovaj put sam se prijavljivao samo online i u roku od jednog dana sam dobio poziv za 2 razgovora za posao. Otišao sam na oba, a prihvatio sam onaj koji mi je nudio bolju plaću i uvjete rada. Sada radim u restoranu koji se nalazi izvan grada i poprilično sam zadovoljan poslom. No svejedno uvijek težim prema boljem pa sada razmišljam o školovanju za pilota.

Minimalac 65 kuna po satu

Što se tiče smještaja, najbolja opcija za početak jest hostel. U većini hostela ima dosta Hrvata pa se možete družiti i s domaćom ekipom. Problem kod hostela je taj što je većina uvela ograničenje ostanka na tjedan ili dva pa ih morate brzo mijenjati. No jednom kada pronađete posao, možete razmišljati o stanu.

Stanovanje ovdje je dosta skupo ako usporedimo sa Zagrebom, no možete si priuštiti uz Irsku plaću. Minimalac ovdje je 8.65€ po satu. Čak i s minimalcem možete pristojno živjeti, a istovremeno i uštedjeti.

Evo i kalkulacije početnih troškova.

Put od Varaždina do Dublina:
Carpooling Vž-Zg: 30kn
Autobus Zagreb-Budimpešta: 100kn
2 noćenja u hostelu u Budimpešti: 70 kn
Avion Budimpešta-Dublin: 350 kn
2 tjedna u hostelu u Dublinu: 170 eura
Irski broj: 20€ (besplatni pozivi, poruke i flat internet)