Foto: Shutterstock

IAKO okolnosti strašne tragedije koja se dogodila ovog tjedna u Međimurju još nisu razjašnjene, ona je još jednom u javnosti pokrenula raspravu o nasilju u obitelji te o tome koliko su zapravo žene u Hrvatskoj zaštićene od nasilnika.

Veliki problem je što i dalje postoji niz slučajeva gdje žene ne prijavljuju nasilje. Porazgovarali smo s predsjednicom Udruge B.a.B.e. koja je za Index rekla da se zna dogoditi da žena tek nakon 15 godina prijavi da je zlostavljana.

"Možemo razgovarati o tome da institucije često neadekvatno odrade posao kad se nasilje prijavi, ali s druge strane još uvijek imamo i taj naš patrijarhat u glavama koji priječi žene da prijave nasilje, nego čekaju da će se dogoditi neko čudo i da će zlostavljanje prestati i koliko god to grozno zvuči, ali komotnije im je da ostanu u tom nasilju umjesto da preuzmu odgovornost i stvar u svoje ruke", rekla je Sarnavka.

Ženama koje su žrtve nasilja poručila je da se obavezno trebaju javiti njima i potražiti pomoć.

"Centri za socijalnu skrb vrlo često ne razumiju problem nasilja"

"Možemo reći kako institucije neće uvijek dobro reagirati. Ima puno birokracije, centri za socijalnu skrb vrlo često ne razumiju ozbiljno taj problem i inzistiraju na tim uviđanjima, ali uvijek je dobro javiti se nekoj udruzi koja se bavim tim problemom jer onda ona dalje u toj prvoj fazi komunicira s institucijama da ide sve kako u zakonu piše.

Ipak je sad daleko bolja situacija u odnosu na prije 20 godina. Tad su žene morale nositi perike i skrivati se, a danas ima sigurnih kuća, obaveza je policije da intervenira. Kad žena uđe u sigurnu kuću mi dalje vodimo svu komunikaciju s policijom i štitimo ih te vodimo kroz cijeli postupak. Danas se žene ne bi trebale dovoditi u situaciju da pomišljaju na samoubojstvo ili da 20 godina trpe nasilje", rekla je Sarnavka.

B.a.B.e trenutno rade model tranzicijske kuće u Slavoniji u kojima će dvije žene moći boraviti do tri godine na imanju kako bi se ekonomski osamostalile i naučile samostalno živjeti.

"Puno žena želi otići od nasilnika, ali se često događa da automatski postaju beskućnice pogotovo u ruralnim sredinama. Tamo se žene udaju i ulaze u nekretninu muževih roditelja koji nikad ne prepišu nekretninu na supruga. Još ako je žena bila domaćica i nema primanja tad smatra da je u neizlaznoj situaciji.

Smještaj za žene na tri godine

U sigurnoj kući može provesti po šest mjeseci, ali mi im moramo osigurati dugotrajniji smještaj dok se ne snađu. Dogovorili smo s Centrom za socijalnu skrb Županja suradnju i dali su nam doživotno jednu nekretninu pa sad skupljamo novce za uređenje. To je jedno imanje na kojem će dvije žene moći biti sa svojom djecom tri godine. Njih će pratiti psihologinja i prolaziti s njima edukacije da se ekonomski osamostale. Napravila sam taj model po uzoru na onaj za mladež stariju od 18 bez roditeljske skrbi", rekla je Sarnavka.

Istaknula je kako je najveći problem u tome što u europskim projektima ne dobivaju novac za adaptaciju prostora za smještaj zlostavljanih žena, a većinom su oni jako derutni pa se moraju sami snaći. Prozvala je i Ministarstvo socijalne politike i mladih, koje bi, kako kaže, i samo moralo provoditi takve projekte u kojima bi se žene spasilo od nasilnika.

"Ovo je trebalo napraviti Ministarstvo socijalne politike i mladih, a ne jedna udruga koja nema sredstava, međutim u tom segmentu još nemamo institucije koje bi uzimale inovativne projekte.

"Političari nemaju vizije da pomognu zlostavljanim ženama niti ih je briga"

Na žalost naši političari i političarke nemaju vizije niti ih je briga u onoj mjeri u kojoj bi ih trebala biti. To je trebala država napraviti, a ne mi. Ali idemo mi jer smo se toga sjetile, ali država bi onda trebala taj model provesti u puno više mjesta, jer što znače dvije žene", kazala je Sarnavka.

Naglasila je kako je problem nasilja u obitelji kompleksan, te da prije svega svakoj ženi treba biti jasno da, ako se dva puta dogodi nasilje, to znači da će ono dalje biti sve gore. No, isto tako, navela je kako je ipak situacija daleko bolja nego prije 20 godina jer sad postoje sigurne kuće.

Koliko su žene sigurne u sigurnim kućama?

Na pitanje koliko su one sigurne i da li su žene u njima zaštićene od nasilnika rekla je da do sada nisu imale niti jedan incident odnosno da nije bio nijedan napad na ženu dok je boravila u sigurnoj kući, a u slučaju da je partner izuzetno nasilan i opasan tada se žene smještaju u sigurnu kuću u nekoj drugoj županiji.

Međutim, selidbe se mogu raditi jedino ako je žena nezaposlena jer ako je zaposlena onda se ne može preseliti iz svog mjesta i tu postoji dosta opasnosti.

"No, ono što je strašno je da se u dosta slučajeva dogodilo da je žena nastavila raditi, a nasilnik joj je nastavio dolaziti na posao. U tim situacijama najčešće vlasnik to nije htio tolerirati i umjesto da zove policiju najlakše mu je bilo riješiti se žene tako da joj da otkaz. To su te strašne stvari gdje vidite koliko je to kompleksno i koliko bi se cijelo društvo moralo drugačije postaviti da se to spriječi. Ja razumijem da je vlasnicima neugodno tijekom tih ispada, ali onda zoveš policiju, a ne da daš otkaz ženi", zaključila je Sarnavka.