Foto: Shutterstock

1. INAČE su hrvatski građani mala žrtva u svjetskim razmjerima, evidentno tu nema ‘zavjere banaka protiv Hrvata’. Pogledajte: jedan od najuglednijih hegde fondova na svijetu je navodno propao, a navodno su i Deutsche bank i Citibank izgubili stotine milijuna dolara.

Međutim, Hrvati su daleko veća žrtva u široj priči. Naime, USD je zadnjih godinu dana iznimno ojačao spram eura, oko 15% (Izvor: Bloomberg):

Kao i građanima koji su uzimali kredit u CHF (umjesto u kuni ili euro), tako se i našoj državi činilo da je bolje u USD, vjerojatno ‘jer je kamata manja’. Sada izgleda da je to bila jedna od skupljih odluka u povijesti RH. Pogledajmo pregled obveznica koje su bile izdane na kraju 2013. (‘euroobveznica’ znači da je izdana u drugoj valuti, pa iako je u USD se zove ‘euroobveznica’) iz zadnjeg godišnjeg izvješća HNB:

Aktualne podatke imate ovdje.

2. Pretprošle godine sam objavio grafikon koji prikazuje usporedbe imovine i obaveza banaka u CHF, u smislu ‘da li one zarađuju od promjene tečaj CHF’. Rijetko mi se događa, ali sad više ne mogu naći originalne brojke u Agregiranim financijskim izvješćima HNB koja su bila izvor, naime ne mogu naći formulare VSI i VSO, nego neke drugačije. Možda sam nešto zabrijao (sumnjam, jer nisam jedini koji je to tada vidio i provjeravao) ili su izvješća reorganizirana. U svakom slučaju ih možete sami prekopati na toj istoj lokaciji.

No, postoji i Bilten o bankama koji govori o valutnoj usklađenosti. Zadnji koji je diskutirao po pojedinim valutama bio je iz prosinca 2012. koji je eksplicitno pričao o CHF. U njemu su ključna ova dva paragrafa (str. 36):

Iz ovoga bi, naivno gledano, slijedilo da su banke u CHF tada bile ‘duže’ nekih 10 milijardi kuna, tj. da im je odgovarao porast vrijednosti CHF! Pitanje je što ovo u stvari znači, da li su postojale neke valute izvedenice koje su ovo sravnjivale, te kakva je situacija danas.

3. Ovaj primjer odlično ilustrira koncept ranjivosti na poremećaje, o čemu često govore ekonomisti poput Velimira Šonje. Primjerice, iako je u Poljskoj više kredita u švicarcima, građanima je to manji problem jer je zaposlenost veća i plaće uvjerljivo rast – ako si jak, možeš podnijeti šokove.

Tako je i s našim javnim financijama – nije stvar u tome da li ćemo ovako izdržati još neko vrijeme (dok ne otkrijemo naftu), nego da li smo dovoljno čvrsti da istrpimo udarac koji nenadano može doći. Kao što se i SSSR raspao za čas, tako i naš koncept ‘kapitalističkog socijalizma’ može nastradati brzo i nenadano.

Problem švicaraca je samo simptom puno većeg problema: slabosti cijelog gospodarstva!

4. (Zbilja elementarno i pojednostavljeno) Što u stvari znači tečaj? U najjednostavnijoj interpretaciji, ako se produktivni (konkurentni) i puno izvozite, drugima treba vaša valuta da kupe vašu robu. Ili, ekvivalentno, vaš izvoznik dobiva stranu valutu, koja onda konvertira u domaću, kojoj zbog povećane potražnje raste vrijednost — s vremenom sve u zemlji postane skupo, na većoj razini bogatstva, i stvori se (privremena) ravnoteža. Obratno, ako ste nekonkurentni, i puno uvozite, a malo izvozite, veliki je pritisak na pad vaše valute.

Situacija u kojoj se nalazimo (nemojte mene mrziti zbog toga) već duže vrijeme znači da smo preskupi, naša roba je preskupa. Kad bi nam valuta bila slabija, izvoz i uvoz bi se doveli u ravnotežu. ALI – jako važan ali! – slabljenje valute nije ‘čarobni štapić’ kojim se ‘potiče uvoz’. Ono bi značilo da Hrvatima sve uvozno postaje skuplje! Skuplji su auti, telefoni, odjeća …. sve. Skuplji je i strani kapital. Gledano u kunama – rata kredita ostaje ista u eurima, ali je to sada više kuna, a vaša plaća na raste. Alternativa je ‘unutarnja devaluacija’, smanjenje unutarnjih cijena u kunama, čitaj: prvenstveno plaća. No, to je politički teško. Zato se npr. sindikati javnih službi protive direktnom smanjenju plaća, ali jako zalažu za sličnu stvar: deprecijaciju kune, koja ima i druge velike negativne učinke.

To u biti znači da, realno gledajući, Hrvati si ne mogu priuštiti stvari, po cijeni i obimu, koje sada troše – odnosno, mogu, ali samo na kredit (što i dalje činimo). Država si ne može priuštiti toliko izdataka (na plaće i ostalo), itd. Prilagodba se stoga mora dogoditi, tečajem, smanjenjem cijena (odnosno plaća) u zemlji, ili otkrivanjem jako puno nafte.

Također, najveće bogatstvo koje imaju Hrvati je u nekretninama, to se smatra obiteljskim srebrom, pa često i više – smislom života. Sad je valjda svima jasno da smo i tu precijenili svoje bogatstvo.

5. Životni primjeri kako se ovo vidi na tzv. mikro razini se mogu odmah uočiti. Primjerice, Amerikancima i Švicarcima će Europa sada biti povoljnija za putovanja, a Rusima skuplja. HTZ bi stoga odmah morala preusmjeriti sredstva na ta dva tržišta. Izvoznici u Švicarsku će odmah stajati bolje. Uvozna roba iz Švicarske će poskupjeti.

Slučajno je odličan primjer veće konkurentnosti zbog nižeg tečaja, čini mi se, Đuro Đaković (tvrtka u kojoj sam dioničar, pa ju poznam, ali ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju njenih dionica). Konkretno, znamo da je konkurent za velike poslove na Bliskom istoku (Slobodna jučer tvrdi da je to već blizu, ali mislim da trebamo biti suzdržaniji).

U Kuvajtu je, koliko se čini, jedini stvarni konkurent američki General Dynamics (GD) s vozilom Stryker koji je zapravo Piranha V, kojeg radi GD Land Systems, bivši Mawag u Švicarskoj. Kako Piranha V još (koliko znam) nije u serijskoj proizvodnji, za očekivati je da da barem prva serija bude u Švicarskoj. Što bi ju sada u startu činilo još skupljom. A u svakom slučaju je GD ‘dolarizirana’ tvrtka, a i USD je u godinu dana skočio 15% spram eura.

Sve ukupno to znači da je sa svojom eurskom cijenom ĐĐ sada vjerojatno znatno konkurentniji.

Upravo zato su švicarske dionice u dva dana pale 15% u dva dana, a isti razlog – očekivanje od upumpavanja novca u EU – doveo je do rasta dionica u EU.

Druga je priča, naravno, zašto EU već prije nije išla u ‘štampanje eura’, unošenje likvidnosti i slabljenje valute. Jasno, EU nije ni u približnoj situaciji kao homogeno tržište i porezni sustav SAD – trebalo je najprije zakrpati rupe. Je čemu ‘pumpati’ ako sve curi u održavanje neodrživog u zemlje PIIGS, prije nego se one restrukturiraju, a pogotovo u okvirima ostale fiskalna divergencije. Svatko tko vam kaže da je Europa, ili – još gore – Hrvatska, trebala ‘postupiti kao SAD’ je ili manipulator ili neznalica.

Nenad Bakić / Eclectica

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala