Foto: Ilustracija

OPĆINSKI sud u Splitu prihvatio je tužbu Općinskog državnog odvjetništva te presudio da bivši zapovjednik Lore Tomo Duić i njegov zamjenik Tonči Vrkić moraju u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe MORH-u isplatiti 140 tisuća kuna. Država se, naime, koncem 2009. godine nagodila sa žrtvom Lore Mirkom Šuškom te se poveo postupak za naplatu štete od odgovornih. Sud je odluku donio temeljem pravomoćne presude kojom su Duić i Vrkić, zajedno sa još šestoricom svojih kolega vojnih policajaca pravomoćno osuđeni za ratni zločin nad civilima na višegodišnje zatvorske kazne. Duića sud nikada nije vidio, još uvijek je u bijegu, kao i također osuđeni Emilijo Bungur.

140 tisuća kuna vrh je ledenog brijega...

Ovih 140 tisuća kuna tek je vrh ledenog brijega. Pored Šuška, mnogi su zlostavljani, a Gojko Bulović i Nenad Knežević nisu preživjeli torturu u Lori. Zanimljivo je možda da je ta grupa civila uhapšena temeljem naloga aktualnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je protiv njih kao vojni tužitelj vodio istragu zbog sumnje u oružanu pobunu i rušenja ustavnog poretka RH. Radilo se o većoj grupi 44 civila srpske nacionalnosti, koji su osumnjičeni temeljem iskaza Petra Novakovića iz sela Broćanac kraj Klisa, koji je nedavno pijan ubio. Premda su postojali brojni dokazi i indicije da je iskaz lažan, Srbi su pokupljeni i otpremljeni u Loru, premda su po nalogu trebali završiti u civilnom zatvoru na Bilicama. Prošli su kako su prošli. Pokazalo se da inkriminacije nemaju nikakvog temelja. Novaković je svašta napričao, između ostalog i o najmodernijim puškomitraljezima. Za fizičkog radnika iz Broćanca pokazao je zavidnu vještinu zapažanja dostojnu kakvog dobro uvježbanog tajnog agenta. Interesantno je možda da je Bajić do kraja ustrujao u progonu, koji je okončan odlukom Vrhovnog suda. 

Lora puna rupa

Nikada se, inače, nije ustanovilo koji su se to točno stražari iživljavali nad Šuškom i ostalim pritvorenicima. Prema pravomoćnoj presudi za ratni zločin, Vrkić i Duić su dopustili tim nepoznatim osobama premlaćivanje i maltretiranje pritvorenika, spajanje na struju da im jezik oteče. Noću bi ima kroz otvor na vratima ćelije gurali i pokazivali oružje te prijetili smrću. 

Interesantno je možda da je Bajić bio i na očevidu kada su u lipnju 1992. godine nastradali Knežević i Bulović. Da se nešto konkretno napravi, trebalo je pričekati punih 10 godina. Nakon dolaska Račana na vlast, Bajić se kao novi šef Županijskog državnog odvjetništva u Splitu odmah uhvatio starog, a njemu tako dobro poznatog slučaja Lore. Ono što je bilo nemoguće cijelo desetljeće, napravilo se u - šest mjeseci! Istraga, optužnica, sve po zanatu. Takva profesionalnost nije mogla ostati nezamijećena. Pomalo paradoksalno, Bajić se svojim prašnjavim spisom o Lori, Račanu nametnuo kao odličan izbor za glavnog državnog odvjetnika.

Dubiozno postupanje

Premda se činilo kao da je Državno odvjetništvo konačno počelo raditi svoj posao, kako je vrijeme prolazilo, postalo je očito da je postupanje u slučaju ratnih zločina u Lori u biti krajnje dubiozno. U ovih deset godina otkako se nešto počelo micati, tek se prva Lora odradila, drugi slučaj za ratne zločine nad vojnim zarobljenicima se optužio i već godinama stoji nezakazan, a izvidi se provode u još nekoliko predmeta vezanih za događaje u splitskom vojnom zatvoru. Ne baš željenom brzinom.

Crnogorski veterani otvoreno su optužili Bajića da sabotira Loru zbog vlastite upletenosti u mračne događaje, već ranije mnogi su se pitali kako je moguće da su godine maltretiranja ratnih zarobljenika i civila prošle nezamijećeno u višoj zapovjednoj strukturi Vojne policije i HV-a. Tuđman je o svemu bio izvješten, no Bajić se zadržao na najniže rangiranim pripadnicima VP-a.

Odrekao se suradnika na slučaju Lora

Interesantno je možda da je Bajić zaratio s nekad najbližim suradnicima koji su mu bili od velike pomoći kada je revitalizirao postupak za zločine u Lori. Tonču Majiću, vođi Dalmatinskog komiteta, koji je snimao svjedoke u Srbiji i Crnoj Gori, danas nastoji odjenuti luđačku košulju, i to zato jer iz protesta što mu spor na sudu traje duže od 30 godina šalje iskidanu hrvatsku zastavu predsjedniku Ivi Josipoviću. Vrijedni operativac Ivica Bačić izbačen je, pak, iz HV-a i od tada se drži pod budnim nadzorom. Nedavno su ga optužili i za lažiranje ratnog puta, premda je 1991. godine završio u kninskom zatvoru. I nije baš neki način da se zahvali na pomoći. 

Za razliku od Bačića, koji je iz službe maknut bez prava na mirovinu, interesantno je možda da su pravomoćno osuđeni za ratni zločin u Lori uredno umirovljeni i danas primaju penziju bez obzira na težinu počinjenog kaznenog djela. Bajić, pak, djeluje u trećem mandatu glavnog državnog odvjetnika i nada se da će ostati na funkciji do penzije, do 2020. godine.