GOŠĆA emisije Nedjeljom u 2 bila je umjetnica i društvena aktivistica Arijana Lekić-Fridrih, koja redovito prosvjeduje protiv molitelja na trgovima.

Evo što je rekla o tome.

"Ja podržavam i apsolutno respektiram vjernike i vjernice svake vjeroispovijesti i njihovo pravo da konzumiraju vjeru. Smatram da bilo kakva molitva u startu ne bi trebala biti na glavnim gradskim trgovima, a osobito je smiješan paradoks da se ove, nazovimo to molitve, događaju primjerice u Osijeku, ispred katedrale, i u Rijeci. Poruke koje dolaze s tih skupova su mizogine i apsolutno potiču na netoleranciju i na neravnopravnost spolova", govori.

"Kad ti muškarci traže da postanu duhovni autoriteti u obitelji, moje prvo pitanje je zapravo: Što ako žena to ne želi? Na koji način ćemo natjerati ženu da na to postane? Ta su okupljanja po meni protuzakonita prema zakonu o ravnopravnosti spolova. Netko bi trebao postaviti pitanje ustavnosti s obzirom na to da nam Ustav zapravo garantira jednakost između muškaraca i žena", smatra.

"Ja šutim i ne ometam molitvu"

"Moj rad se zove 'tiha misa'. Dakle - ja šutim", kazala je. "Ni na koji način ne ometam njihovu molitvu. Meni je ideja da se čuje za što oni zapravo mole. Ja kad dođem u bilo koji grad, ja stojim dok traje molitva i ja sam u tišini. Moja tišina je pijetet za ubijene žene, za žene žrtve nasilja, a oni mole primjerice i za to da ih Bog zaštiti od nagona koje osjećaju kada vide ženu koja nije časno odjevena. Za to se, recimo, moli u Splitu", pojašnjava.

Kaže da ljudi koji kleče na trgovima implicitno pozivaju na nasilje.

"Oni kažu da mole Boga da kontrolira njihove nagone, jer inače će se dogoditi što ako oni ne uspiju iskontrolirati svoje nagone? Zašto im toliko smeta jednakost muškaraca i žena? Zašto oni moraju biti autoriteti? Zapravo sve to proizlazi iz odnosa moći. Ja ne znam i ne vjerujem da muškarci zapravo smatraju da je njihova uloga toliko poljuljana da svoju muževnost moraju tražiti na podovima. Ja mislim da je to jedan politički pokret koji za cilj ima nešto sasvim drugo", kazala je.

O prijetnjama

"Prijetnje se ponavljaju, ali uglavnom dolaze od jednog vrlo neobičnog, neočekivanog profila ljudi, a to su uglavnom neki ljudi koji imaju Facebook profile koji nisu lažni, neki članovi društva koji su ugledni, koji su visoko obrazovani, ali nemaju problema napisati što bi mi sve napravili u seksualnom smislu, na koji način bi me točno pokušali ubiti, na koji način bi me ubili, da znaju gdje živim. To su sve stvari koje ja prijavljujem jer mislim da trebam", pojašnjava Lekić-Fridrih.

Kaže kako je sve prijetnje iz inboxa izložila na Trgu bana Jelačića, bez da je cenzurirala njihova imena.

"Ako oni imaju hrabrosti meni pisati u inbox što bi mi napravili, onda vjerojatno nemaju problema s time i da to šira javnost vidi, da vidi kakvi su ljudi", rekla je.

Kaže kako je najveća uvreda u Hrvatskoj biti "Srpkinja ili lezbijka".

"Ja nisam ni jedno ni drugo, da jesam, ne bih imala nikakav problem s tim identitetom, ali čini se da je to ono što bi me trebalo najviše zaboljeti. I to na neki način govori dosta o društvenoj klimi i o hrvatskoj realnosti. Meni je to dosta zanimljivo zato što se to ne mijenja godinama", pojašnjava.