Po analizi EK, Plenkovićeva vlada u dvije godine svojeg mandata nije učinila skoro pa ništa kako bi poboljšala stanje u Hrvatskoj, nego je neke stvari čak i pogoršala, napose kada je riječ o društvenoj nepravdi koju generiraju nove i basnoslovne privilegije veteranskoj populaciji i udrugama.

 

 

Čitanje izvještaja EK donekle izaziva transfer neprijatnosti jer se na 73 stranice detaljno analizira kako Hrvatska svakog dana u svakom pogledu zaostaje za ostatkom Europske unije. Hrvatska pod Plenkovićevim vodstvom je podbacila u skoro svemu u čemu se može podbaciti, a dvije najčešće korištene sintagme u izvještaju su “limited progress” i “no progress”, odnosno “ograničeni napredak” ili “nema napretka” kojima EK ocjenjuje potrebne reforme koje hrvatska vlada provodi. Odnosno, ne provodi. Fraza “limited progress” na 73 stranice pojavljuje se 27 puta, dok se “no progress” pojavljuje 15 puta.
 

 

Odmah na početku u sažetku se ističe kako “povoljna ekonomska klima omogućava ubrzavanje reformskih poteza koji bi osigurali održiv i uključiv rast”, ali “hrvatski potencijalni rast ostaje nedovoljan”. Hrvatska ima problem s “radnom populacijom koja se smanjuje”, “niskom iskoristivosti rada” i predviđa se da je nastavak gospodarskog rasta koji je nedovoljan, moguć samo uz provođenje strukturnih reformi. Predviđa se usporavanje gospodarskog rasta u sljedeće dvije godine. Dapače, Hrvatska je, uz Italiju i Cipar, jedna od triju članica koje se nalaze u stanju “pretjerane ekonomske neravnoteže”, ocjenjuje EK.

 

 

Nema reforme javne uprave, zdravstvo je u problemima, kasni zakonodavstvo koje bi utvrdilo početak fiskalne reforme, mirovinska reforma je odgođena, država ne koristi sve moguće mjere da bi dugotrajno nezaposlene vratila na tržište rada, navodi EK u svojem izvještaju te nastavlja s kritikama: u Hrvatskoj ljudi nemaju jednake prilike, problem su nefer radni odnosi, stopa zaposlenosti je niska u uspoređenju s drugim članicama Europske unije. Hoće li restrukturiranje Agrokora doista uspjeti EK smatra otvorenim pitanjem i velikim potencijalnim rizikom za hrvatsko gospodarstvo.

 

Problem je i u tome što je u Hrvatsku komplicirano investirati i EK ističe da su “kompetitivnost i investicije otežane zbog restriktivne poslovne klime”, a socijalna situacija je očajna - u Hrvatskoj vladaju visoke stope siromaštva i socijalne isključenosti. Javna administracija je fragmentirana, ispod prosjeka efikasnosti u Europskoj uniji, a ishodi zdravstvenog i obrazovnog sustava pokazuju postojanje “strukturnih slabosti”.

 

 

EK se naročito obrušila na Plenkovićevu vladu kada je riječ o obrazovanju, ustvrdivši da se rezultati koje proizvodi hrvatski obrazovni sustav “stalno pogoršavaju ili stagniraju” te da je potrebna “hitna reforma”. Hrvatska u vezi obrazovanja zaostaje za ostatkom EU-a i naglašava se kako “se implementacija najavljene obrazovne reforme stalno odgađa”. 

 

Kao veliki propust se navodi i nezainteresiranost Plenkovićeve vlade da nastavi provoditi antikorupcijske programe te “korupcija ostaje prominentan problem u Hrvatskoj” po ocjeni EK. Hrvatska povrh svega navedenog loše koristi EU fondove jer nema dovoljno kompetentnu javnu administraciju koja bi znala povlačiti novac iz Bruxellesa.

Plenkovićeva vlada otkako je na vlasti nije do kraja provela nijednu reformu

Zanimljivo, jedini sustavni pozitivni održivi rast u Hrvatskoj doživljava bankarski sektor, navodi se u izvještaju EK.

 

Sve u svemu, novi izvještaj Europske komisije jasno pokazuje da Plenkovićeva vlada skoro pa ništa nije napravila otkako je na vlasti, a stvari koje jest zapravo su loše za budućnost Hrvatske, poput novog Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Neki su već ustvrdili da je ovaj izvještaj EK velika pljuska Plenkoviću, no crvenilo njegova svakodnevno ekspandirajućeg obraza mnogo je manji problem za budućnost Hrvatske u odnosu na sve poražavajuće brojke i analizu koju su sastavili briselski stručnjaci.

Premijer koji se voli prezentirati kao veliki Europejac u analizi EK se ispostavlja kao nesposobna lijenčina i političar bez odlučnosti koji državu vodi u propast jer on i njegova vlada nisu u stanju provesti bilo koju konkretnu reformu kako treba i do kraja.