KAO DIO nove direktive Europske unije o osnaživanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, Odbor za zaštitu potrošača i unutarnje tržište Europskog parlamenta zabranio je ugrađene kvarove i programirano zastarijevanje proizvoda. Glavna autorica i pregovaračica bila je hrvatska zastupnica Biljana Borzan. U razgovoru za N1 televiziju objasnila je kada će potrošači osjetiti benefite ovog zakona, a otkrila je i planove za potencijalni treći mandat.

Velik uspjeh za Vas i Vaš tim u Europskom parlamentu. No, što će konkretno ovo značiti za potrošače?

Mijenjat će se puno toga. Cilj nam je bio potrošačima omogućiti da donose informirane odluke prilikom kupnje uređaja, da znaju što točno kupuju i koliko taj uređaj može trajati. Također, štitimo potrošače od one prakse za koju mnogi smatraju da je istinita, a to je da se u uređaje ugrađuju određeni dijelovi koji će te uređaje pokvariti daleko brže nego je to bilo nekad u prošlosti.

Preko 90% potrošača u Hrvatskoj, a tako i u Europi smatra da je tehnička roba koja je kupovana prije više desetljeća trajala daleko duže. Istraživanja pokazuju da se većina uređaja kvari u drugoj, trećoj godini trajanja, kada baš, eto slučajno, istekne jamstvo i kada dolazite u situaciju gdje morate tražiti servisera.

On će vam, ako ga i nađete, reći da je taj dio 60% novog uređaja. Onda vi razmišljate što ćete i odlučite baciti uređaj i kupiti novi. To je neodrživo. Time užasno opterećujemo financijsko stanje naših građana jer stalno moraju kupovati novo.

Opterećujemo okoliš jer bacamo glomazni otpad. Isto tako, ako popravljamo uređaje, stvara se 300 novih radnih mjesta, a sadašnjim načinom kupi-baci samo jedno radno mjesto. Ove izmjene direktiva donose čitav niz novih pravila koja će zaštititi potrošača, bolje ga informirati i uštedjeti mu koji euro i koja će zapravo štititi okoliš jer se ne možemo više tako bezbrižno ponašati prema ogromnoj količini otpada koji stvaramo.

Borbu za zaštitu potrošača započeli ste još 2014. godine. Ako cjelokupna direktiva prođe u Parlamentu, koliko će proći vremena do same implementacije zakona? Kada će građani iskusiti benefite promjena koje uvodite?

Ja sam prvi put o ovoj temi u Parlamentu govorila 2014. godine. Sada smo došli do izmjene zakona. Svjesna sam da sve skupa traje jako dugo, ali s druge strane, ova je praksa trajala desetljećima, a mi je sada dokidamo.

Sada slijede pregovori. Ja ću pregovarati u ime Parlamenta s Vijećem i Komisijom kroz takozvani trijalog. Tu ćemo definirati rokove do kada će se morati, kako proizvođači prilagoditi novim pravilima tako i države članice prilagoditi svoja zakonodavstva novim pravilima. To će možda biti godinu, dvije.

Nakon toga će trebati još neko vrijeme da ljudi shvate da im uređaji traju duže i da istraživanja pokažu da više nemamo većinu uređaja koji se kvare u trećoj godini trajanja.

Prijedlog zakona temelji se na Vašem istraživanju, možete li nam reći nešto o samom istraživanju i podacima kojima dokazujete da su kvarovi zbilja ugrađeni u uređaje?

To je dosta teško dokazati. Upravo zato smo u zakonu predvidjeli da to ne mora dokazivati potrošač, nego se proizvođač mora braniti. Prema praksi se dokazuje da se tako uređaji preuranjeno kvare. Ja nisam zagovornica teorija zavjere, da se razumijemo.

Ali činjenica je da stvari ne štimaju, da se uređaji jako brzo kvare. Ja moram reći da dobivam vrlo emotivne poruke građana gdje mi kažu da im se pokvarilo nešto pa su tražili jamstvo i vidjeli da je isteklo jučer. To je zaista frustrirajuće i navodi na sumnju da se u uređaj ugradilo nešto što će ga pokvariti puno prije nego nekakva perilica koju je moja mama, na primjer, kupila. Zašto kažem da je teško dokazati?

Podsjetit ću vas na situaciju kada sam radila na plasiranju robe različite kvalitete, prvenstveno hrane, u različitim dijelovima Europske unije. To je bilo relativno jednostavno. Mogli ste uzeti čokoladu ili deterdžent s njemačkog i našeg tržišta, u laboratoriju usporediti sastav i reći - razlika je u ovome ili onome. Ovdje su istraživanja koja traju godinama i gdje proizvod mora raditi. Perilica mora vrtjeti, televizor mora biti upaljen.

Tek posredno nakon nekoliko godina možete donijeti zaključke. U Francuskoj je napravljeno veliko istraživanje gdje se dokazalo da se perilice kvare nakon određenog broja okretaja, televizori nakon određenog broja sati i slično. Stvar je vrlo kompleksna, ali ovo je prvi korak jer u zakonu definiramo da je zabranjeno ugrađivati dijelove koji će ranije pokvariti uređaj, a to mogu znati samo inženjeri.

Ironično Vas nazivaju “miljenicom industrije”, a u svom ste priopćenju rekli da ste “gadno stali na žulj” onima koji profitiraju od prijevremenih kvarova i od potrebe za novim uređajima. Koji su glavni argumenti koje industrija koristi prilikom lobiranja da se opravda za nepoštenu praksu ugrađivanja kvarova?

Zašto kažem da sam ljubimica industrije? Upravo sam dobila podatak da, ako se ovaj zakon ne donese, ako nastavimo imati praksu kao i do sada, to građanima izbija iz džepa oko tri i pol milijarde eura godišnje. To znači tri i pol milijarde eura godišnje više industriji, a manje potrošačima.

Samim time, kada imate financijski interes koji je toliko velik, onda je i pritisak jak. Argumenti su razni - vezano za smanjenje radnih mjesta, što uopće ne stoji jer ja industriji znam reći da se usmjere prema proizvodnji rezervnih dijelova ili pronađu svoj financijski interes. Bit će dovoljno vremena za prilagodbu na nova pravila i svakako vjerujem da će inovativnim načinom proizvodnje proizvođači dati doprinos zaštiti okoliša i potrošača jer ovako nije održivo.

Često se spominju argumenti da će se ograničiti inovacije i slično. Različiti su argumenti, ali nijedan nije bio dovoljno dobar očigledno, čak ni za one zastupnike u Parlamentu koji tradicionalno brane interese velikih igrača na tržištu, multinacionalnih kompanija.

Jučer je na odboru dokument izglasan sa samo jednim glasom protiv, što očigledno govori da je sazrela situacija da svi zastupnici i sve političke opcije shvaćaju koliko je ovaj način, na koji sad funkcioniramo, opasan za budućnost. Ako pogledate podatak da će do 2050. u morima biti više mikroplastike nego ribe, pitam se što će naša djeca jesti.

Sljedeće godine održavaju se i izbori za Europski parlament. S obzirom na to da vas ironično zovu ljubimicom industrije, možda imate na umu neko novo polje industrije s kojim se planirate obračunati u sljedećem mandatu?

Trebam gledati na popisu tko još nije bio na dnevnom redu. Svakako se do kraja mandata planiram baviti zakonima koji idu uz ovu problematiku. Ovaj moj zakon donosi promjene do kupovine uređaja, a dolazi još jedna direktiva koja se odnosi na sve ono što dolazi nakon što kupite uređaj.

Konkretno se radi o pravu na popravak, rezervnim dijelovima, nacrtima i sličnom. Dakle, tu isto nastojimo mijenjati stvari. To je do kraja mandata plan. U narednom periodu, ukoliko budem išla na još jedan mandat, mislim biti fokusirana na smanjivanje nejednakosti u Europskoj uniji jer je taj jaz između bogatih i siromašnih strašno opasan dugoročno.

U svakom slučaju, ono što me silno žalosti je to što je farmaceutska industrija debelo profitirala od koronakrize, a kroz povećane poreze nisu platili ni centa, što se moglo uložiti u kvalitetniji život svakog građanina. Ako budem izabrana, sigurno ću se usredotočiti i na taj dio.