KRAJEM 2023. godine održali su se predsjednički izbori u Argentini. U tom trenutku Argentinu je pogađala ekonomska kriza kakvu nije imala od početka stoljeća. Inflacija je bila na izrazito visokoj razini (godišnje 211% - hiperinflacija) te je trajala godinama. Čak ni stand-by aranžman MMF-a 2018. nije popravio situaciju.

Uz to je Argentinu pogodila recesija - u 2023. gospodarstvo je palo za 1.6%. Kreditne agencije su ocjenjivale Argentinu kao zemlju najnižeg kreditnog rejtinga (CCC -kategorija smeće/junk bond). Teška ekonomska situacija se odrazila i na političku scenu. Glasačima je bilo dosta duopola koji vlada državom desetljećima te su se odlučili za novu anti-establišment opciju. Tako se pojavio Javier Milei obećavajući radikalne promjene i poboljšanje ekonomske situacije u zemlji.

Neočekivana pobjeda na izborima

Tijekom predsjedničke kampanje glavni mu je protivnik bio tadašnji ministar ekonomije Sergio Massa. Massa je bio nepopularan zbog visoke inflacije i recesije. Dok je Massa predstavljao dotadašnji politički establišment i već isprobane ekonomske mjere koje nisu polučile rezultate, Milei se predstavio kao ekonomski stručnjak koji će jednostavnim, ali teškim koracima vratiti argentinsko gospodarstvo na staze stare slave.

Obećao je da će smanjiti inflaciju, eliminirati preveliku državnu upravu i deregulirati poslovanje kako bi bili konkurentniji na tržištu. No unatoč hiperinflaciji i recesiji, građani su u prvom krugu izbora najviše glasova dali Massi, zbog čega se činilo da će desni populist Milei propustiti šansu osvajanja najbitnije političke pozicije u Argentini. 

Ispitivanja javnog mijenja prognozirala su da Massa osvaja još jedan mandat u drugome krugu izbora. No, Milei je uspio potaknuti nezadovoljne i rezignirane glasače da izađu na birališta i u drugome krugu osvojio 55%, odnosno preko 14.5 milijuna glasova.

Izbore je obilježila rekordna izlaznost (76%) i visoka polarizacija među kandidatima. Sam je Milei postao planetarno popularan ekscentričnim nastupima na sceni i društvenim mrežama.

Tko je Javier Milei?

Tijekom svoje prve godine vladavine povezao se s drugim desnim svjetskim liderima, pogotovo s talijanskom premijerkom Meloni te premijerom Izraela Netanyahuom. Često ga uspoređuju s Trumpom zbog radikalne retorike, oštrog nastupa i protržišnog stava koje ima kao predsjednik Argentine. Sam je sebe klasificirao kao libertarijanskog anarhokapitalista. 

Neke od neoliberalnih ekonomskih politika koje provodi kao predsjednik su mjere štednje i šok terapija koju je uveo kako bi se zemlja što prije izvukla iz dugova akumuliranih u zadnjih nekoliko desetljeća.

Argentina je visoko zadužena zemlja, a slabo vraćanje kredita i nesigurnost povrata investicija pozicionira Argentinu na samo dno kreditnog rejtinga s ocjenom CCC (najniža moguća ocjena).

Tako je Argentina u očima kreditnih agencija među najnesigurnijim mjestima za ulaganje u svijetu. Stoga je Mileija čekala nezahvalna pozicija vraćanja dugova njegovih prethodnika i konsolidacije financija Argentine. 

Mileijeva vladavina

Iako je Milei osvojio predsjednički mandat, njegova stranka nema parlamentarnu većinu. Zbog toga je Milei prisiljen stvarati kompromise s umjerenom oporbom kako bi mogao provoditi najavljene zakonske promjene.

U lipnju 2024. se dogovorio s dijelom oporbe o izglasavanju sveobuhvatnog zakona koji bi, između ostalog, uključivao niz mjera borbe protiv inflatornog pritiska u zemlji. Milei se tim političkim manevrom pokazao kao racionalni političar koji je spreman pristati na kompromise s političkim neistomišljenicima. 

Snažan pad inflacije

Te su se mjere pokazale uspješnima te je inflacija u 2024. godini pala na 118%. Iako je to visoka inflacija, znatno je niža od one koju je imao kada je preuzeo vodstvo nad Argentinom, kada se godišnja inflacija procjenjivala na 211%. Ekonomski stručnjaci prognoziraju da će Argentina imati stopu inflacije od 67% sljedeće godine, što će biti najniža inflacija od 2020. godine. 

Drugi veliki uspjeh Mileija je konsolidacija državnog proračuna i ostvarenje proračunskog suficita. Kao samoprozvani libertarijanski anarhokapitalist, smatra kako je državni aparat prevelik i inherentno ekonomski neefikasan.

Stoga je najavio radikalno smanjenje broja ministarstava, kao i zaposlenih u javnom sektoru. Obećao je (i proveo) ukidanje ministarstva obrazovanja, ministarstva kulture, ministarstva socijalne skrbi te ministarstva rada. Sva je ta ministarstva spojio u jedno – Ministarstvo ljudskog kapitala (Ministerio de Capital Humano). 

Argentina i dalje u recesiji

Smanjio je tako i broj zaposlenika koji rade u državnim službama. Uz to, rast plaća u državnim službama nije pratio inflaciju te je tako došlo do dodatnih ušteda u proračunu.

Drugim riječima, realne plaće su u javnom sektoru počele padati. Najveću uštedu učinio je stopiranjem gotovo svih javnih radova. Smatra kako država ne bi trebala biti investitor već bi se taj dio trebao prepustiti privatnom sektoru.

Poticao je investicije u privatnom sektoru. Sveobuhvatnim zakonom iz lipnja se deregulacijom potiču inozemna izravna ulaganja, pogotovo za velike investitore u području energetike, infrastrukture i tehnologije. 

Povećao stambeni fond

Ukinuo je određena stanarska prava kako bi potaknuo veću ponudu stanova za iznajmljivanje. Iako su neki gubitkom stanarskih prava morali ispregovarati i do tri puta višu cijenu stanovanja kako bi zadržali krov nad glavom, načelno je veća ponuda stanova smanjila cijenu stanovanja u Argentini. Unatoč tome je stambeno pitanje jedno od gorućih problema za mlade u Argentini.

S druge strane, unatoč zakonodavnim i fiskalnim uspjesima, ekonomija Argentine se i dalje nalazi u recesiji. Gospodarstvo Argentine je u 2024. palo za 3.8% BDP-a. To ju čini zemljom s najvećim padom gospodarstva u 2024. godini od svih članica G20.

Uz to je zbog rasta inflacije i relativnog pada plaća pala i osobna potrošnja građana. Zbog manje osobne potrošnje i manjeg broja javnih investicija, počela je padati i zaposlenost. 

Tako je sada 8% nezaposlenih, a očekuje se da će kratkoročno ta brojka još rasti. Rast nezaposlenosti, pad osobne potrošnje i recesija su najviše negativno utjecali upravo na najsiromašnije u zemlji. Povećao se broj ljudi koji žive u siromaštvu, a nejednakost je u rastu.

Budućnost Mileija

Još je rano za donositi zaključke o dugoročnim posljedicama Mileijevih ekonomskih politika na gospodarstvo Argentine. Njegov osebujan i populistički stav privlači pozornost širom svijeta, a njegova neoliberalna politika poklapa se s obećanjima iz kampanje.

Obećao je deregulaciju i liberalizaciju tržišta kako bi se smanjila inflacija te potaklo privatni sektor na otvaranje novih radnih mjesta i rast gospodarstva. 

U tome je imao ograničeni uspjeh. S druge strane, njegove su ekonomske politike doprinijele rastu nezaposlenosti i siromaštva. Ako se Milei nada sljedećem mandatu, morat će raditi na povećanju zaposlenosti, istrebljenju siromaštva i povećanju jednakosti unutar argentinskog društva pokušavajući pritom održati inflaciju na niskoj razini.