NAKON katastrofalnog poraza u bitci kod Mohača 1526. godine, gdje je poginuo kralj Ludovik II. Jagelović, Ugarsko Kraljevstvo suočilo se s političkim kaosom i borbom za prijestolje. Dva suprotstavljena plemića, Ferdinand I. Habsburški i erdeljski knez Ivan Zapolja, polagala su pravo na krunu, što je dovelo do građanskog rata koji je trajao više od desetljeća.​ Na današnji dan 1538. sukobi su okončani potpisivanjem mira u Velikom Varadinu.

Nakon Mohačke bitke dio hrvatskog plemstva okupio se u Cetingradu 1. siječnja 1527. godine i izabrao Ferdinanda I. za kralja, vjerujući da će Habsburgovci pružiti potrebnu zaštitu od Osmanlija. Istovremeno, slavonsko i ugarsko plemstvo podržalo je Ivana Zapolju, koji je 11. studenoga 1526. okrunjen za kralja u Stolnom Biogradu. Ova podjela stvorila je dvije suprotstavljene frakcije: prohabsburšku, predvođenu banom Krstom Frankopanom, i prozapoljinsku, koja je zagovarala nastavak saveza s Poljskom i Francuskom.

Osmanska osvajanja

Sukob između dvaju kraljeva doveo je do destabilizacije regije, što su Osmanlije iskoristili za daljnja osvajanja. Godine 1529. sultan Sulejman Veličanstveni stigao je do Beča, no opsada je bila neuspješna. Unatoč tome, osmanske snage nastavile su prodirati, zauzevši značajne dijelove Hrvatske i Ugarske, uključujući Požegu 1536. i Klis 1537. godine. Ovi gubici dodatno su oslabili obje strane u građanskom ratu.​

Mirovni pregovori i sporazum u Velikom Varadinu

Suočeni s prijetnjom daljnjih osmanskih osvajanja i iscrpljeni dugotrajnim sukobom, Ferdinand I. i Ivan Zapolja odlučili su započeti mirovne pregovore. 24. veljače 1538. godine, u Velikom Varadinu (današnjoj Oradei u Rumunjskoj) potpisali su tajni mirovni sporazum.

Prema uvjetima sporazuma, Ivan Zapolja zadržao je titulu kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije te kontrolu nad Erdeljem i dijelovima Ugarske koji su ga podržavali. Ferdinand I. priznat je kao vladar preostalog dijela Ugarske, uključujući Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju.

Sporazum je također predviđao da će, nakon Zapoljne smrti, cijela Ugarska pripasti Ferdinandu. U slučaju da Zapolja dobije sina, predviđeno je da će naslijediti očinska imanja pod nazivom "Šipuška kneževina" i oženiti se Ferdinandovom kćeri. Važno je napomenuti da je sporazum bio tajan, a javnosti je objavljeno samo jednogodišnje primirje.​

Posljedice građanskog rata

Neposredno prije svoje smrti 1540. godine, Ivan Zapolja dobio je sina, Ivana Sigismunda. Suprotno odredbama sporazuma, Zapoljini pristaše proglasili su njegovog sina kraljem, prenoseći mu sva prava. Ovaj potez doveo je do nastavka sukoba i dodatne fragmentacije teritorija. Osmanlije su iskoristili situaciju, zauzevši Budim 1541. godine i uspostavivši kontrolu nad središnjim dijelom Ugarske. Ova podjela potrajala je više od stoljeća, sve do potpisivanja Karlovačkog mira 1699. godine.​

Desetogodišnji period ratovanja između dvije plemićke frakcije samo je olakšao Osmanlijama prodor u srednju Europu, koji su ionako već znali da mogu pobijediti hrvatsko i ugarsko plemstvo na bojištu. Mir je potpisan prekasno, pa je veći dio Panonske nizine potpao pod osmansku vlast idućih 150 godina.