Foto: Index/Cropix

LISTA na kojoj su vodeći i utjecajni političari zajedno s vlasnicima najjačih medija te s bankarima, u svim normalnim demokratskim zemljama, ili kako volimo kazati zemljama zapadne demokracije, bila bi itekako snažna osnova istraživanja ne samo mogućeg korupcijskog lanca nego i direktan uvid u sam pleksus državne korupcije. 

No, Hrvatska nije među tim zemljama. Naime, ako je suditi prema postupcima Državnog odvjetništva, čini se da je Hrvatska miljama daleko ne samo od demokratskog sistema nego i uređenosti po uzoru na zemlje Europske unije jer se jedna takva lista nalazi već puno desetljeće u ladici glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, a da nikada ne samo da nije bila predmetom ozbiljne istrage, nego nikada nije bila predmetom ikakve istrage! 

Sanader, Pavić, Pašalić, Herak...

Riječ je, naravno, o famoznoj crnoj Kutlinoj knjižici koja je svojedobno dijelom objavljena u tjedniku Feral 2003. godine, a Index je ponovno donosi, ovog puta u cijelosti,  zahvaljujući kolegama iz bivšeg tjednika. Ovaj dokument još od 2000. godine nosi oznaku tajnosti, i to iz nepoznatih razloga.

U famoznoj crnoj knjižici Kutle je navodno evidentirao sva svoja davanja i posuđivanja većih gotovinskih iznosa mnogim osobama iz hrvatskog javnog života, i to u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 3. studenoga 1997. godine.

Na listi se tako mogu naći: Ivo Sanader, Ninoslav Pavić, Ivić Pašalić, Zdravko Jurak, Ivan Herak, Vinko Grubišić, Neven Barač i mnogi drugi, a letimičnim pregledom "knjižice" vidljivo je kako se veliki dio "društva" koje se tada okupilo oko Kutle sredinom devedesetih pojavljuje u aferi Hypo banke koja danas, petnaest godina poslije, trese sam vrh države.

Javila se telefonom pa se par dana kasnije uputila u zgradu DORH-a

Crna knjižica Miroslava Kutle u posjedu je Državnog odvjetništva još od 29. kolovoza 2000. godine. Milena Šenator, bivša financijska direktorica Kutlina Globus Holdinga, ušetala se tada u zgradu Odvjetništva te ponudila svoju suradnju u "rasvjetljavanju svih privatizacija i transfera iz razdoblja dok je radila u sklopu Globus Holdinga, odnosno trgovačkih društava koja su bila vezana za to trgovačko društvo". Prije nego što će ući, Šenator je obavila telefonski razgovor s čelnim ljudima DORH-a te dogovorila kada će donijeti "knjižicu".

Tada je bio nazočan zamjenik državnog odvjetnika RH Dragan Novosel koji i danas obnaša funkciju desne ruke Mladena Bajića.

Šenator je tada priložila dvije liste gotovinskih isplata, a riječ je o isplatama u kunama i tadašnjim njemačkim markama. Najzanimljiviji detalj je upravo onaj koji spominje Ivu Sanadera koji je tada bio tek politička zvijezda u usponu. Šenator je tada objasnila da postoji gotovinska isplata u iznosu od 800.000 DEM s naznakom 'Hypo - gosp. Sanader'.

"Rečeno je da je utjecao u Hypo banci da dobijemo kredit i da je to novac za njega", pojasnila je Šenator u DORH-u. No zanimljiva su zapravo objašnjenja zašto se zapravo ovaj slučaj, kada su se na hrpi našli gotovo svi akteri današnjih glavnih afera, nikada zapravo nije ni istraživao. Ni Sanader, ni Pavić, ni Pašalić ni svi ostali.

Kutle: Nikada nismo ni dobili kredit pa nema ni provizije

Kutle prema vlastitom priznanju nikada nije pozvan u Državno odvjetništvo kako bi objasnio "crnu knjižicu", već je jedino objašnjavao medijima umjesto Bajiću da je to zapravo "izmišljotina". Uostalom, i u izjavi za Index svojedobno je potvrdio da nikada nije ni pozvan na razgovor da, primjerice, pojasni je li Sanaderu dao proviziju.

"Radi se o nekom predmetu koji je star deset-dvanaest godina i o kojemu me nitko nikada ništa službeno nije pitao. U cijelom tom razdoblju to je tema za dnevna međupolitička potkusurivanja", ponovio je Kutle nakon Indexa i izravno u kamere HTV-a, a zanimljivo je kako je u Jutarnjem listu "podebljao" svoju izjavu tvrdeći da nikada nije ni dobio nijedan kredit od Hypo Alpe Adria banke te da tako ne može ni biti istinita nekakva provizija Sanaderu.

Posljednji navod pokušali smo potvrditi službenim putem, i to preko središta Hypo banke u Klagenfurtu, no dobili smo uobičajen odgovor da je riječ o "bankarskoj tajni" te da surađuju s istražnim organima.

Bankarska tajna je valjda rezervirana za klijente banke!?

"U interesu je Hypo Group Alpe Adria da se razjasne pitanja iz prošlosti. Grupa danas ima novog vlasnika – Republiku Austriju, novi Nadzorni odbor i novu Upravu. Nadamo se da razumijete kako ne možemo komentirati pojedinačne slučajeve ili imena, no usko surađujemo s istražiteljima", stoji u odgovoru za Index koji smo dobili iz Hypo banke u Klagenfurtu.

No, nejasno je "vađenje" na bankarsku tajnu ako Kutle, kako on kaže, nije ni bio njihov klijent.

Sanaderov iskaz ili "verzija" dijametralno je suprotna od one koju kaže Kutle. Naime, Sanader je više puta ponovio da je "istraga vođena" oko njegove navodne provizije za Hypo kredit Kutli te da je dokazala da je nevin. Sanaderova izjava implicira da se Kutlina "crna knjižica ispitivala". No, to pobija sam Kutle, kako smo objasnili, ali i Bajić koji se branio od medija tvrdeći da Sanader nikada nije ni bio pod istragom te da je o njoj prerano govoriti. 

Bajić: Nije iskaz nego izjava

Bajićeve svinjarije oko ovog slučaja posebno su zanimljive. Nakana glavnog državnog odvjetnika da crna knjižica nikada ne izađe iz njegove ladice izaziva pravedan gnjev javnosti, na koji Bajić mora reagirati. No, u jednom od priopćenja u kojem je odgovarao na kritike novinara o slučaju "Kutle i crne knjižice", napravio je pogrešku za koju zapravo nema kome odgovarati.

"Netočna je informacija da je od M. Šenator uzet iskaz. Naime, unatoč javnosti poznatim činjenicama da je od M. Šenator 2000. godine uzeta izjava u Državnom odvjetništvu, a ne sudski iskaz, jer kao okrivljenica i nije mogla biti ispitana kao svjedok, i dalje se ponavlja teza o sudskom svjedočkom iskazu", kaže Bajić o slučaju Šenator.

Knjižica neće zastarjeti

No, razlika od iskaza i izjave nije bila presudna za, primjerice, suđenje Branimiru Glavašu, a takvih bi se primjera u praksi moglo naći dosta. Uostalom, ako baš želimo ironizirati, iskazi jednog knjigovođe i njegova "crna knjižica" prije osamdesetak godina koštale su jednog Al Caponea kazne zatvora koja je rezultirala krajem njegove kriminalne karijere.

Jedina dobra stvar koja se dogodila ovdje zapravo je činjenica kako u slučaju Kutline knjižice nema zastare. Iskaz ili izjava Šenator (kako vam drago) predana je u svrhu "rasvjetljavanja svih privatizacija", a poznato je kako prema nedavnoj odluci Sabora zločin iz privatizacije "ne zastarijeva".

No već je sada sasvim jasno kako Bajić, a posebice njegovi ljudi od povjerenja u DORH-u nisu oni koji imaju hrabrosti, petlje ili možda čak i interesa drznuti se u klupko politike, medija i financija pa ostaje nada da će se nekada netko toga zaista i uhvatiti.