POTRAGA za izgubljenim blagom odavno je sastavni dio putopisnih legendi. Kao i priče o nesretnim istraživačkim ekspedicijama. Sedam mjeseci nakon otkrića broda HMS Endurance Ernesta Shackletona pojavilo se novo otkriće - kamere istraživača Bradforda Washburna izgubljene na planinskom ledenjaku prije 85 godina, piše CNN.

Istraživač Griffin Post, predvodeći ekspediciju za Teton Gravity Research, locirao je opremu na zabačenom ledenjaku Walsh u kanadskom teritoriju Yukon tijekom jednotjedne potrage u kolovozu.

U lipnju 1937. Washburn i njegov penjački partner Robert Bates krenuli su u misiju uspona na Mount Lucaniju, treću najvišu planinu u Kanadi, na 5226 metara nadmorske visine, koja je u to vrijeme bila posljednji neosvojeni vrh u Sjevernoj Americi. Dio je Nacionalnog parka i rezervata Kluane na tradicionalnom teritoriju domorodačke nacije Kluane.

Nosili su 400 kila tešku opremu, nešto su morali ostaviti

Trebali su krenuti i završiti svoj uspon na ledenjaku Walsh, na visini od 2667 metara, ali to se nije ostvarilo. Čudno vrijeme značilo je da je na ledenjaku bilo bljuzgavice, avion koji ih je dovezao se zaglavio, a pilot se odbio vratiti po istraživače. Tako je dvojac morao pješice obaviti ne samo uspon nego i spuštanje preko 240 kilometara kroz divljinu do najbližeg grada. Međutim, kako bi to učinili, morali su odbaciti svoje stvari - 400 kilograma tešku opremu, uključujući šatore, opremu za planinarenje i tri kamere.

Kamere je izvukla Postova ekipa, zajedno s ostalom opremom, dvije su još bile pune filma. Sada su predane djelatnicima Parks Canade, koji će pokušati razviti fotografije.

Post za CNN kaže da je ideju za ekspediciju dobio prije dvije godine, kada je čitao Bijeg iz Lucanije,  o ekspediciji Washburn-Bates koji spominje napuštanje skrovišta.

"U epilogu oni lete iznad područja i Washburn kaže: 'Trebali bismo se vratiti i potražiti tu opremu.' Šest mjeseci kasnije i dalje sam razmišljao o tome", kaže Post.

Naravno, lociranje nečega što je ostalo na ledenjaku koji se kreće mnogo je teže pronaći nego nešto zakopano na jednom mjestu. Tijekom 18 mjeseci priprema za ekspediciju Post je pročešljao stare dokumente, dnevnike i korespondenciju kako bi pokušao odrediti lokaciju, dok su stručnjaci sa Sveučilišta u Ottawi, predvođen dr. Lukeom Coplandom, koristili procese glacijalnog mapiranja za određivanje koliko je kutija sa stvarima mogla promijeniti lokaciju u osam desetljeća.

U kolovozu su bili spremni pokušati doći do izgubljene opreme.

Danima su tražili

"U jednom trenutku bio sam prilično samouvjeren oko uspjeha, da bih se u drugom budio usred noći i pitao što mi to radimo", kaže Post. Sa spremljenim šatorima, ceradama i skijama, kao i kamerama, ovo spremište je bilo prilično veliko pa su mislili da će biti dovoljno vidljivo. Ali ne samo da su projekcije mogle biti netočne nego je netko drugi možda već pronašao opremu.

Neko se vrijeme činilo da će to biti neuspješna priča. Šest dana potrage nije dalo rezultata. "Do zadnjeg jutra pomirio sam se s činjenicom da nećemo pronaći ništa i da je vrijeme da krenemo dalje", kaže Post za CNN i nastavlja:

"Potrošili smo puno vremena i energije, ali nije bilo rezultata. Bez obzira na to, preostala su nam četiri sata i tražili smo do posljednjeg trenutka. Znao sam da moramo još jednom pokušati."

Zatim je u vrijeme ručka glaciologinja Dorota Medrzycka sa Sveučilišta u Ottawi iznijela novu teoriju. "Pokrili smo sve za što smo mislili da je izgledno, ali zadnjeg popodneva Dorota je došla do teorije da smo tražili na pogrešnom mjestu", kaže Post.

Medrzycka se pridružila projektu dva tjedna prije potrage. Iako nije bila dio tima koji je izračunao izvornu procjenu, kaže da je na ledenjaku posumnjala da bi oprema mogla biti nešto niže.

Dok je stajala na ledu, Medrzycka je primijetila uzorak u nasipu krhotina koji se obično proteže duž vrha ledenjaka: "Umjesto da bude kontinuirano, nekako se zaustavilo u sredini. I vidjela sam da postoje dvije dugačke praznine na satelitskoj fotografiji."

Neki ledenjaci povremeno "rastu", ubrzavajući na godinu ili dvije prije nego što se vrate svom normalnom tempu. Ekipa je znala da ledenjak Walsh raste, to se dogodilo dva puta od 1937. godine, ali svaki ledenjak raste različitom brzinom. Zapravo, sada znaju da se umjesto uobičajenih 100-200 metara godišnje tijekom svojih valova rasta Walsh kretao kilometar godišnje.

Praznine u krhotinama odgovarale su valovima rasta i Medrzycka je shvatila da se ledenjak kretao prebrzo da bi pokupio krhotine. Vidjevši koliko su dugi ti razmaci, mogla je procijeniti da je ledenjak rastao dalje i brže nego što su prvotno predvidjeli.

Našli su poluzakopano spremište

Tijekom posljednja tri sata potrage pomaknuli su se dva kilometra dalje od izvorne lokacije i gotovo odmah jedan član tima uočio je kanister s gorivom.

"Spremište je bilo poluzakopano. Šatori su stršali kroz led. Neke stvari smo mogli samo pokupiti. Bilo je tu naočala, odjeće, predmeta koji su neosporno iz te ekspedicije na temelju fotografija. Doslovno nismo mogli zamisliti bolji kraj", kaže Post.

"Šansa da pronađemo tako malo skrovište na tako velikom ledenjaku bila je mala. Svi su već izgubili nadu. Bilo je iznenađenja, nevjerice i ogromnog olakšanja, moja pretpostavka je bila točna", rekla je Medrzycka za CNN.

Zbog pomicanja ledenjaka tijekom 85 godina predmeti su bili raspoređeni desecima metara jedan od drugog, ali tog poslijepodneva istraživači su pronašli gotovo kompletnu opremu, minus nekoliko predmeta koje je otopljena voda s vremenom odnijela daleko.

Pronađene su i tri kamere: Washburnova zračna kamera Fairchild F-8 (kasnije će on postati poznat po svojim fotografijama iz zraka), koja je bila oštećena, te dvije filmske kamere koje su još uvijek bile netaknute: model DeVry Lunchbox i Bell&Howell Eyemo 71A.

Nađene kamere imale i film

Ove dvije imale su film u sebi i predane su Sveučilištu u Ottawi kako bi se otkrilo može li se spasiti snimljeni materijal. "Znamo da je dio filma osvijetljen, ali ako je preživio 85 godina na ledenjaku, oprezno sam optimističan da će se neki dijelovi moći spasiti", govori Post.

Za Medrzycku je najveći doprinos razumijevanje evolucije ledenjaka Walsh: "Imamo satelitske snimke od danas do 2000. godine, a zatim i nešto unatrag, do 60-ih, ali ništa prije toga. Vraćanje u 30-e godine pokazuje nam kako se tok promijenio i mislim da je iz tog razloga prilično jedinstven."

"To nas uči da je važno promatrati duže vremenske okvire ako želimo razumjeti kako se ledenjaci mijenjaju s klimatskim promjenama", dodala je Medrzycka.

Što je sljedeće za Posta i njegove suradnike? Kako sam kaže, nakon što pronađete povijesnu zalihu opreme koja je bila izgubljena 85 godina, obično skijanje više ne zvuči tako uzbudljivo.

"Javili su mi se neki ljudi s informacijama o izgubljenim predmetima i lagao bih kad bih rekao da nisam zainteresiran", kaže Post.

Kad su polazili na ovu ekspediciju, od njih je traženo da pripaze na ostatke aviona Douglas C-54 Skymaster koji se srušio 1950. godine s 44 putnika. Neki u Yukonu misle da bi mogao biti u tom području. Postova ekipa nije pronašla ništa, ali možda će se vratiti.

"Čini se vrijednim potrage, ali trebat će mi malo vremena da to istražim", kaže Post, koji je već  u kontaktu s obiteljima Washburna i Batesa, koji su preminuli 2007.

"Ovo je nevjerojatna priča o pustolovini i preživljavanju", kaže Post o ekspediciji iz 1937. godine, dodajući da bi se isplatilo tražiti čak i da nisu pronašli opremu.

"Pronalaženje izazova i njihovo rješavanje zabavan je dio života. Da nismo pronašli opremu, ne bismo se osjećali toliko entuzijastično, ali to bi i dalje bio dio putovanja i takvi izazovi su ono što nas sve pokreće", zaključio je Post za CNN.