CHARLES de Gaulle je, kao predsjednik Francuske 1960-ih, pokrenuo politiku francuske strateške neovisnosti. De Gaulle je osmislio koncept suverenog francuskog nuklearnog odvraćanja – čije je postojanje danas u središtu rasprava o europskoj sigurnosti.

Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo jedine su dvije europske zemlje s nuklearnim arsenalom. Francuska trenutno posjeduje nešto manje od 300 nuklearnih bojevih glava, koje se mogu lansirati iz zrakoplova sa sjedištem u Francuskoj ili s podmornica. Ujedinjeno Kraljevstvo ima otprilike 250 bojevih glava. No ključna je razlika ta što je francuski nuklearni arsenal u potpunosti suveren – razvijen, održavan i kontroliran isključivo od strane Francuske – dok se Velika Britanija oslanja na američku tehničku podršku, piše BBC.

U srijedu je predsjednik Emmanuel Macron iznio ideju da bi se francuska nuklearna sila (force de frappe) mogla povezati s obranom drugih europskih zemalja.

Političke reakcije i polemike

Njegov prijedlog izazvao je negodovanje među političarima krajnje desnice i ljevice, koji tvrde da Francuska razmatra "dijeljenje" svog nuklearnog arsenala. No, prema riječima vladinih dužnosnika i obrambenih stručnjaka: "Ništa se neće dijeliti".

Prema ministru obrane Sébastienu Lecornu, nuklearno odvraćanje "je francusko i ostat će francusko – od njegova osmišljavanja do proizvodnje i operativne upotrebe, isključivo prema odluci predsjednika." Ono o čemu se raspravlja nije pitanje tko ima pristup nuklearnom "gumbu", već može li se nuklearna zaštita Francuske eksplicitno proširiti i na druge europske zemlje.

Francuska nuklearna doktrina i europska sigurnost

Dosad se francuska nuklearna doktrina temeljila na prijetnji masovnim nuklearnim odgovorom ako bi predsjednik procijenio da su "vitalni interesi" Francuske ugroženi. Granice tih "vitalnih interesa" namjerno su ostavljene neodređene – jer su upravo dvosmislenost i vjerodostojnost ključni elementi nuklearnog odvraćanja.

Zapravo, svi francuski predsjednici još od de Gaullea nagovijestili su da bi neke europske zemlje već mogle biti pod zaštitom francuskog nuklearnog kišobrana. Još 1964. godine de Gaulle je izjavio da bi Francuska smatrala sebe ugroženom ako bi, primjerice, SSSR napao Njemačku. Dakle, u određenom smislu Macronov prijedlog o uključivanju europske dimenzije u francusko nuklearno odvraćanje nije ništa novo.

Zašto sada? Utjecaj Trumpove politike

Ono što jest novo, prema obrambenim analitičarima, jest da europske zemlje sada prvi put same traže takvu zaštitu.

"U prošlosti, kada je Francuska nudila nuklearnu zaštitu, druge zemlje bile su suzdržane," kaže Pierre Haroche sa Katoličkog sveučilišta u Lilleu. "Nisu htjele poslati signal da nemaju potpuno povjerenje u SAD i NATO. Ali Trump je razjasnio situaciju," kaže Haroche. "Ne radi se o tome da Amerikanci planiraju povući svoj nuklearni kišobran – da budemo jasni, to trenutno nije na stolu. Ali vjerodostojnost američkog nuklearnog odvraćanja više nije ono što je bila. To je otvorilo raspravu i navelo Nijemce da ozbiljnije razmotre mogućnost dolaska pod francusku i/ili britansku zaštitu", dodao je.

Prošlog mjeseca, izgledni budući njemački kancelar Friedrich Merz iznenadio je partnere iz EU izjavom da bi sada mogao biti pravi trenutak za razgovor s Parizom i Londonom o tom pitanju.

Kako bi europsko nuklearno odvraćanje moglo funkcionirati?

Kako bi u praksi funkcionirao francuski ili zajednički francusko-britanski nuklearni štit, još uvijek nije jasno. Prema Harocheu, jedna mogućnost bila bi stacioniranje francuskih nuklearno naoružanih zrakoplova u drugim zemljama, poput Njemačke ili Poljske. Odluka o njihovom korištenju i dalje bi bila isključivo u rukama francuskog predsjednika, no njihova prisutnost slala bi snažnu poruku.

Francuski bombarderi mogli bi patrolirati europskim granicama, kao što već redovito nadziru francuske granice. Također, mogla bi se razviti infrastruktura na aerodromima u drugim zemljama kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje francuskih nuklearnih snaga u slučaju krize.

Je li 300 bojevih glava dovoljno?

Brojke također igraju ulogu. Može li 300 francuskih bojevih glava stati nasuprot tisućama ruskih? Možda ne – ali u savezu s Ujedinjenim Kraljevstvom taj broj raste na 550. Osim toga, američki nuklearni kišobran još uvijek službeno postoji. SAD drži nuklearne bombe u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj, što i dalje pruža dodatni sloj odvraćanja.

Jedno od otvorenih pitanja jest treba li Francuska službeno redefinirati svoju nuklearnu doktrinu kako bi jasno navela da njezini "vitalni interesi" uključuju i europske saveznike. Neki tvrde da to nije potrebno jer već postojeća strateška nejasnoća sama po sebi doprinosi učinkovitosti odvraćanja.

Međutim, Haroche naglašava da postoji i politička dimenzija jasnog sdavanja do znanja da bi Francuska upotrijebila svoje nuklearno oružje za obranu drugih europskih zemalja. "Ako SAD bude manje prisutan, europske zemlje će se morati više oslanjati jedna na drugu. Naš strateški svijet postaje više horizontalan", kaže. "U ovom novom svijetu važno je graditi povjerenje i sigurnost među europskim državama. Ako Francuska jasno pokaže da je spremna preuzeti rizik kako bi podržala druge – to će pomoći u stvaranju čvrstog i ujedinjenog europskog obrambenog fronta."