VODI LI Jadranka Kosor doista zločinačku politiku? Ruku na srce, HDZ-u to ne bi bilo prvi put. Optuživalo ga se za to tijekom rata u BiH i nakon Oluje, poslije tajkunske pretvorbe i privatizacije, u godinama gušenja demokracije i slobode medija, a nedavno i u povodu afera u javnim poduzećima.

No, sada Damir Kajin optužuje premijerku da "odlučno vodi zemlju u propast", što on naziva  "zločinačkom politikom". Zvuči grubo. Zvuči pretjerano. Zvuči baš onako "kajinovski". No, je li pogrešno?

Zločin je ignorirati znakove upozorenja

Kajin je samo pod zajednički nazivnik svrstao kritike koje dolaze na račun premijerke Kosor. Evo, recimo, njezina savjetnica Sandra Švaljek kaže da glavni problem Vlade nije u neznanju jer ekonomsku potkovanost može dobiti od Savjeta. "Problem je u nedostatku političke volje i hrabrosti da se obavi jedan sigurno neugodan posao".

Dakle, Vlada zna, ali neće. Vlada točno zna što treba učiniti kako bi izvukla zemlju iz krize, ali odbija to učiniti. Srljamo u provaliju, a Vlada ne želi stisnuti kočnicu. Niti okrenuti volan. Je li to zločin?

Nakon zločinačkog djelovanja, zločinačko nedjelovanje

Dosad je HDZ uglavnom optuživan zbog zločinačkog djelovanja. Sada ga se optužuje zbog zločinačkog nedjelovanja. Sandra Švaljek sigurno se ne može nazvati radikalom, baš kao ni guverner Željko Rohatinski koji zamjera Vladi da nije provela mjere za izlazak iz krize i da se ponaša kao da krize nema. Ni poslodavci nisu neki žestoki ekstremisti, pa Mudrinić svejedno kaže da "nismo vidjeli zaokret, a zaokret nam treba".

I kad smo već kod toga, čak i ministar Ivan Šuker priznaje: "Nitko ne može reći da su reforme provedene kada nisu. Svjesni smo da smo morali provesti neke reforme prije, a sada je pitanje možemo li ih uopće provesti".

Rezovi su samoubojstvo HDZ-a

Može li se onda sve to nazvati zločinačkom politikom Vlade? To da su morali provesti mjere, a namjerno nisu, pa je sad pitanje mogu li se one uopće provesti. Ili HDZ ipak vjeruje da bi drastični rezovi predstavljali zločin upravo prema onima na čije glasove računaju na izborima za godinu i pol? I da bi HDZ samom sebi prerezao žile?

Ugledni ekonomist Ljubo Jurčić ustvrdio je prije nekoliko dana kako će rezovi u javnoj potrošnji i plaćama biti toliko bolni da će pasti Vlada, a nitko neće imati hrabrosti preuzeti vlast. Na to se nadovezao Damir Kajin i u ime "Kukuriku koalicije" najavio da će se "cijeli idući mandat živjeti lošije, ali zemlja će biti spašena". Pitanje je samo žele li Hrvati biti spašeni? I što smatraju spasom: dugotrajno žrtvovanje ili kratkotrajno krpanje?

Godinama je već jasno da HDZ namjerno ne želi učiniti zaokret. Ivo Sanader zadnje tri godine pripremao je teren za katastrofu, dok njegova nasljednica od prvog dana upozorava na "nužne i bolne rezove" koji nikako da se provedu. Svi znaju što se mora učiniti - poslodavci, stručnjaci, sindikati, pa čak i sam HDZ - ali to se uporno izbjegava.

Nedjelovanje s predumišljajem

Što je najgore od svega, to nedjelovanje počinjeno je s predumišljajem. Zemlja se namjerno odvodi u propast. Namjerno se ne rješava problem nelikvidnosti, napuhanog proračuna, samoubilačke javne potrošnje. HDZ spašava sebe umjesto da spašava zemlju. Ali opet, što je u tome novo?

Što je novo u činjenici da je HDZ upropastio Hrvatsku? Što je novo u tome da oporba ne zna što bi sama sa sobom, osim što zna da joj se baš ne dolazi na vlast? Što je novo u činjenici da HDZ misli samo o sebi i svojem ostanku na vlasti? I uostalom, što je novo u tome da se HDZ optužuje da vodi "zločinačku politiku"?

Optimizam kao zločin

Ključno je pitanje hoće li se idući parlamentarni izbori dobiti popuštanjem ili obećavanjem drastičnih rezova. Hoće li upaliti HDZ-ova slatkorječiva obećanja ili Kajinova najava da će se "u idućem mandatu živjeti lošije, ali će zemlja biti spašena". Što birači zapravo žele: preživjeti još (samo) danas ili biti spašeni (malo) sutra?

Na odgovor nećemo dugo čekati. Zasad je dovoljno poslušati ministra Darka Milinovića koji se "ne može oteti dojmu da se početkom proljeća javlja u Hrvatskoj optimizam i da smo na krilima tog optimizma krenuli prema svjetlu na kraju tunela". Prema jurećem vlaku. Ako to nije zločin, onda ne znamo što jest.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje