Hrvatska radi puno manje testova na koronu od drugih zemalja. To je ključan problem
ŠIROKO testiranje na covid-19 kao dio strategije izlaska iz potpunog lockdowna i života u novoj normalnosti s virusom preporučuju sve poznatije svjetske organizacije, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, američki CDC i Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Primjerice, OECD na svojim stranicama predstavlja iscrpan tekst s naslovom "Testiranje na covid-19: Način za uklanjanje ograničenja kretanja".
U sažetku na početku teksta njegovi autori pišu:
"Ovaj sažetak politike opisuje ulogu testiranja na covid-19 kao dio bilo kojeg plana za ukidanje ograničenja kretanja i pripreme za mogući novi val virusnih infekcija. Ako se ukinu sva ograničenja kretanja prije nego što se razviju cjepivo ili učinkovito liječenje, bez drugih mjera za suzbijanje novih infekcija, očekuje se da će se stopa zaraze brzo ponovno povećati. Stoga je za brzo suzbijanje infekcija presudno da se provodi testiranje više ljudi kako bi se utvrdilo tko je zaražen; njihovo praćenje kako bismo bili sigurni da ne šire bolest dalje; i otkrivanje s kim su bili u kontaktu. U ovom se kratkom tekstu opisuje kako se strategije testiranja mogu koristiti za postizanje tri glavna cilja: 1) suzbijanje izbijanja lokalnih epidemija; 2) identificiranje ljudi koji su razvili neki oblik imuniteta i mogu se sigurno vratiti na posao; te 3) prikupljanje podataka o razvoju epidemije, uključujući i kada je dostignut prag za imunitet stada.“
OECD potom, u poglavlju nazvanom "Ključne poruke", nadalje poručuje:
"Ključno pitanje iza svake strategije za ublažavanje ograničenja kretanja te ponovnog otvaranja gospodarskih aktivnosti jest kako izbjeći novo širenje virusa SARS-CoV-2, što bi zahtijevalo nove lockdowne. Nakon što se broj zaraženih dovoljno smanji, brzo suzbijanje novih valova infekcija postaje ključno. A strategije testiranja ključne su za postizanje toga".
Europski ogranak WHO-a na svojim stranicama poručuje slično:
"Kako se ograničenja ublažavaju, važno je da zemlje prepoznaju da će možda biti potrebno ponovno uvoditi mjere fizičkog distanciranja za kontroliranje epidemija. Ovaj fluidni pristup poznat je kao dvosmjernost.
Strog program nadzora koji će identificirati, testirati i izolirati sve slučajeve te pratiti i stavljati u karantenu njihove kontakte od vitalne je važnosti kako bi se osiguralo da lokalne epidemije ne izmaknu kontroli. Kada se mjere ublaže, slučajevi ne bi smjeli trajno premašiti reproduktivni faktor 1, a u idealnom slučaju trebali bi ostati ispod 1. To znači da osoba s potvrđenim covidom-19 ne prenosi bolest na više od jedne druge osobe kako bi se broj novih slučajeva zadržao linearnim (kako ne bi počeo eksponencijalno rasti op.a).
Trend koji pokazuje porast broja novih slučajeva zahtijeva hitno ponovno uvođenje mjera fizičkog distanciranja kako bi se spriječilo izbijanje epidemije. Rezultat je da ublažavanje ograničenja kretanja ima sklonost kratkoročnim promjenama.“
Testiranje u strategiji 'Čekić i ples'
Ovi navodi podsjećaju na koncept strategije francuskog inženjera Tomasa Pueyoa, tvorca aplikacija s više od 20 milijuna korisnika, uspješnog biznismena školovanog na École Centrale Paris, Stanford University i Higher Technical School of Engineering (ICAI), koja je u ožujku postala poznata i viralna pod nazivom "Čekić i ples". Ova je strategija naišla na odobravanje brojnih epidemiologa.
U njoj vlade prvo provode stroge mjere čekića, kao što je lockdown na nekoliko tjedana, kako bi brzo i učinkovito suzbile širenje virusa i spustile R0 ispod 1 te kupile vrijeme za kvalitetnije organiziranje i opremanje zdravstvenog sustava. Time se također ispravlja krivulja, odnosno smanjuje se broj oboljelih čime se izbjegava preopterećenje zdravstvenog sustava, a s time i bujanje broja kolateralnih žrtava te izbacivanje mnoštva medicinskih stručnjaka iz stroja.
Kada se broj oboljelih metodom čekića smanji na relativno malen broj, države mogu izaći iz lockdowna te ulaze u novu fazu plesa u kojoj se život nastavlja, ali u novoj normalnosti, uz određene restriktivne mjere poput zabrane velikih okupljanja, održavanje distance i fokusiranje na traženje kontakata, testiranje, izoliranje i izdvajanje zaraženih u karantenu. Proponenti ove strategije smatraju da bi najbolje bilo da se testiranje provodi što masovnije kako bi se moguća žarišta otkrivala pravovremeno, čak i među ljudima koji su još u ranoj fazi, bez simptoma, kako bi se oni izolirali prije nego što zaraze veliki broj ljudi. Takvim testiranjem također se može pomno pratiti reprodukcijski broj virusa s idejom da se što je moguće duže održava ispod 1 uz najoptimalnije, ekonomski i na druge načine najisplativije protuepidemijske mjere (o čijoj efikasnosti tek stječemo znanje). Ako se negdje pojavi veće žarište, mjere se u skladu sa situacijom ponovno pooštravaju. Glavna ideja ove faze je da se uz najmanje štete kupi vrijeme i dočeka stvaranje lijeka ili cjepiva.
Primjer plesa u Europi je Njemačka
Jedna od zemalja koje provode puno testiranja i redovno prate promjene reprodukcijskog broja R0 jest Njemačka. Ta je zemlja u svibnju spustila svoj R0 ispod 1, no prije par dana Institut Robert Koch objavio je da je on ponovno porastao na oko 2,88. Porast broja oboljelih posebno je izražen u Berlinu, Magdeburgu i Neuköllnu te najviše u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija gdje je zaraženo više od 1330 radnika klaonice kompanije Tönnies. Vlasti te savezne države brzo su reagirale na ovu promjenu i u kritičnim područjima ponovno uvele određene mjere zatvaranja. Zatvorena je klaonica, svi radnici i njihove obitelji stavljeni su u karantenu, a zatvorene su i škole i vrtići do početka nove školske godine 11. kolovoza.
Hrvatska puno premalo testira
Hrvatska je uspješno odradila prvu fazu borbe s virusom (čekić). Trenutno se nalazimo u zahtjevnijoj fazi (ples) koju bi trebalo nastojati održati što je duže moguće bez ponovnog uvođenja drastičnijih mjera. Međutim, za održavanje povoljnog epidemiološkog stanja, kao što se uglavnom svi stručnjaci slažu, potrebno je masovnije testiranje. Tu dolazimo do problema jer Hrvatska i dalje spada među zemlje s najmanjim brojem testiranja na milijun stanovnika u Europi. Štoviše, mi testiramo manje čak i od susjednih zemalja na Balkanu (pogledajte grafikon gore). Mali broj testiranja mogao je imati nekog smisla kada smo bili u fazi čekiča, u potpunom lockdownu i imali malen broj oboljelih, ali ne u novoj fazi.
Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, za Index je rekao da samo testiranje po sebi nije protuepidemijska mjera, niti može ikoga izliječiti.
„No testiranje u najvećem mogućem broju kod najmanje sumnje na bolest je strašno važno da se na vrijeme otkriju svi zaraženi kako bi se izolirali njihovi kontakti i kako bi se stavili u karantenu“, rekao je.
„Ono je osobito važno sada kada nam više ljudi ulazi izvana. Još uvijek imamo relativno dobru situaciju, mada nam raste broj oboljelih. Stoga je posebno važno nastojati prepoznati svakog zaraženog. Trebalo bi olakšati dostupnost testiranja svima, uključujući i strance, na najmanju naznaku moguće bolesti. Naravno da ne možemo ići po cesti i sve redom testirati, no liječnici bi trebali misliti na koronu kod bilo kakve povišene temperature ili simptoma respiratorne bolesti, osim ako je baš jasno da je uzrok drugi, primjerice, ako netko ima gnojnu upalu grla. Čak i za blagu bolest za koju ne znaju uzrok, liječnici bi trebali preporučiti testiranje“, pojasnio je.
Treba li se bojati i testirati za svaku grlobolju?
Tu dolazimo do još jednog problema. Budući da je sezona gripe i prehlada u hladnijem dijelu godine iza nas, za očekivati je da će osobe koje osjete respiratorne tegobe češće posumnjati na mogućnost da imaju covid-19. Kaić kaže da za to postoje opravdani razlozi, no ističe da i u toplijem dijelu godine cirkuliraju virusi koji uzrokuju slične simptome
„Istina je, kad nema gripe i prehlada, a osoba ima simptome respiratorne bolesti, povećava se vjerojatnost da je u pitanju covid-19, no to ne znači da je ta vjerojatnost značajno veća. Ima i drugih bolesti sa simptomima respiratornih bolesti kojima je sada sezona. Primjerice, to su enteroviroze. To su bolesti koje uzrokuje enterovirus, što ne znači da im je simptom proljev, kako ljudi često pogrešno misle zbog naziva entero. Oni uzrokuju bolest s lagano povišenom temperaturom i s respiratornim simptomima“, tumači naš epidemiolog.
Moguće zapreke masovnijem testiranju
Zdravstvene organizacije ističu da u provođenju masovnog testiranja može biti određenih zapreka. Među ostalim, to je manjak reagensa koji je na tržištu uzrokovan pandemijom. Problem može biti i nedostatak stručnog osoblja i kapaciteta jer su PCR testovi kojima se otkriva prisutnost virusa dosta zahtjevni – brisove treba uzeti dobro uvježbana osoba, a njihova obrada obično traje satima. Poteškoće često može uzrokovati i transport do mjesta na kojima postoji oprema za testiranje koja je skupa.
Neki stručnjaci smatraju da se jedan od problema - onaj financiranja masovnijeg testiranja može riješiti na takav način da se uzima više brisova po grupacijama ljudi, primjerice u obiteljima ili uredima te da se oni zajedno obrade u jednoj analizi.
Kaić priznaje da manjak kvalificiranih ljudi stvarno može biti problem.
„U vrijeme kada smo radili 1500 do 2000 testova dnevno, to je stvarno bilo jako zahtjevno. Radilo se u tri smjene i stvarno su se morali koristiti ljudi koji su inače radili na drugim poslovima kako bi se mogla provoditi sva testiranja. Moguće je da bi se problem s ljudima ponovno pojavio kada bi broj testiranja ponovno porastao na više od 1000 dnevno. Tada bi se opet trebalo raditi u dvije smjene, no mislim da je to ipak potrebno“, poručio je Kaić.
Naš epidemiolog nije zadovoljan činjenicom da Hrvatska spada među zemlje koje testiraju manje od prosjeka EU. Smatra da ponovno treba otvoriti mjesta za testiranje.
„Mislim da su covid ambulante bile odlična stvar. Kako se korona prestala pojavljivati, ljudi su ondje bespotrebno dežurali pa su se ambulante počele zatvarati. No, važno je osigurati alternativu za njih. Svagdje gdje se zatvore ambulante, u svakoj županiji ili na razini svakog doma zdravlja trebalo bi osigurati da ljudi znaju kamo se mogu otići testirati. Mislim da to još uvijek nije dobro organizirano. Mislim da je to nužno. U nekim mjestima te ambulante su se ponovno počele otvarati, primjerice u Dubrovniku. Mislim da je to jako, jako dobro i pohvalno“, poručio je Kaić.
Inače, cijena testiranja na vlastiti zahtjev u međuvremenu se nije mijenjala i još uvijek je 1500 kuna.
Zaključimo za kraj da je nama u Hrvatskoj, uz preveliko opuštanje i nedisciplinu na svim razinama, problem također i ozbiljan manjak testiranja.