U DRUŠTVIMA sklonim mitovima najmanje je činjenica o onome o čemu se najviše priča. Zna se što se smije znati da se održi konstrukt mita, sve više od toga stvara nervozu, tjera krv u vratne žile i crvenilo u lice. Dvanaest godina star film "Pad Krajine" beogradskog novinara Filipa Švarma u Hrvatskoj i Srbiji ne samo što ne bi trebao nikoga uzrujavati, nego bi bio i dragocjeno povijesno štivo u ovim obljetničarskim danima da su dvije države, od ljeta 1995. godine do danas, pobjegle od nacionalnih zanosa i zabluda.

Film autora Filipa Švarma objavljujemo uz dozvolu autora i RTS-a.

Ovako, njegove istine nisu potrebne nikome, premda nudi dragocjen uvid u noviju hrvatsku i srpsku povijest. Od početaka, kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, kada je srpski nacionalizam, razbuktan usponom Slobodana Miloševića, našao savršenu nadopunu u hrvatskom nacionalizmu Franje Tuđmana i HDZ-a, do 1995. godine kada, nakon četiri stoljeća, s Olujom Srbi gotovo nestaju iz nekadašnje Krajine.

Nema dileme o ulogama Tuđmana i Miloševića

Švarm ili, preciznije, činjenice koje Švarm i suradnici nude u filmu ne ostavljaju dileme o ulogama režima Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, neosuđenih ratnih zločinaca, u razbuktavanju rata i kreiranju njegova epiloga. Srpskoj javnosti sasvim sigurno nije bilo ugodno gledati kako film uspostavlja vrlo jasnu vezu između Beograda i Knina, od prvih dana srpske pobune, do kolovoza 1995. godine. Hrvate bi, pak, na nervozu moglo natjerati podsjećanje na Tuđmanov generalni animozitet prema Srbima u Hrvatskoj te na njegovu jasno izraženu želju da nestanu. Sve ovo doznajemo iz usta autentičnih protagonista poput Hrvoja Šarinića, Petra Stipetića, Dušana Vire i Ante Kotromanovića s hrvatske te Vladislava Jovanovića, Koste Novakovića, Milisava Sekulića i Drage Kovačevića sa srpske strane.

Kovačević, bivši kninski gradonačelnik, čini se najzanimljivijim sugovornikom. Priča bez idealiziranja, lišen minimuma patetike. "To je, zapravo, bio kavez", riječi su kojima opisuje samoproglašenu Krajinu pa govori kako je preživljavala zahvaljujući švercu. Šarinić, dugogodišnji Tuđmanov bliski, najbliži suradnik, prisjeća se fascinacije bivšeg hrvatskog predsjednika Miloševićem. "Slobo ima muda", znao je, prisjećao se Šarinić, kazati Tuđman.

Film koji morate pogledati ako vam je stalo do istine

Tu je i niz intrigantnih rukavaca priče. Jedan govori o dogovorima Tuđmanovih suradnika s vođama bosanskih Srba čija je vojska, premda inače vrlo krvoločna, krotko i bez uplitanja popratila Oluju. Drugi podsjeća na Miloševićevo potpuno odustajanje od krajiških Srba što ih je prepustilo nemilosti hrvatske države i vojske. Ostale možete tražiti i sami.

Film je nastao u produkciji RTS-a i izvršnoj produkciji Vreme filma. "Ipak je došlo do značajnih promjena i ovaj je RTS daleko od Miloševićevog", izjavit će prije točno 12 godina, u intervjuu Feral Tribuneu, Švarm, objašnjavajući sudjelovanje srpske državne televizije u ovakvom projektu.

Stotinjak minuta "Pada Krajine" treba gledati ako vam je stalo do činjenica o onom o čemu ste se proteklih dana indoktrinirali i dezinformirali u debilnim novinskim tekstovima te televizijskim i radijskim programima. Uz ostalo i zbog toga što podsjeća na zločine nakon Oluje - temu potpuno nestalu iz hrvatskog medijskog prostora. O tome priča manje nego što bi se u Srbiji htjelo, ali i više nego što se u Hrvatskoj želi. A ne želi se nimalo.