ZNANSTVENICI su ljudima konačno dali zeleno svjetlo da mogu jesti više - onaj tko voli masni sir i pojede nekoliko kriški dnevno vjerojatno pomaže svom mozgu da se odupre propadanju povezanom sa starenjem. Slično vrijedi i za one koji vole slatko i uživaju u povremenom šlagu s komadom pite ili šakom jagoda, prema nutricionistima sa švedskog Sveučilišta Lund.

Smanjenje rizika za 13% odnosno 16%

Istraživači su otkrili kako se čini da ljudi koji jedu najmanje 50 grama nekuhanog sira s visokim udjelom masti dnevno smanjuju rizik od razvoja demencije za 13 posto, dok je konzumiranje 20 grama ili više vrhnja dnevno povezano sa smanjenjem od 16 posto.

Verzije s niskim udjelom masti nemaju takav učinak na pojavu demencije, prema timu iz Lunda, koji također nije pronašao "nikakvu povezanost" s drugim mliječnim proizvodima poput mlijeka, maslaca ili jogurta.

"Desetljećima se vodi rasprava o režimima prehrane koji uključuju punomasne proizvode protiv onih 'low-fat', ponekad kategorizirajući sir kao nezdravu hranu koja treba biti ograničena", rekla je Emily Sonestedt čiji je rad zajedno s timom objavio u prosincu American Academy of Neurology.

Sirevi s najmanje 20%, vrhnja iznad 30% masti

Punomasni sirevi su oni koji sadrže najmanje 20 posto masti, dok se kod vrhnja svaka verzija ispod 30 posto smatra proizvodom s niskim udjelom masti.

Tim je proučavao zdravstvene povijesti duge četvrt stoljeća za gotovo 28.000 Šveđana, od kojih je 3208 razvilo demenciju tijekom tog razdoblja. Sudionici su pratili što jedu i kako pripremaju obroke a te su informacije potom proslijedili znanstvenicima.

„Naša studija je otkrila da neki mliječni proizvodi s visokim udjelom masti zapravo mogu smanjiti rizik od demencije, dovodeći u pitanje neke dugotrajne pretpostavke o mastima i zdravlju mozga“, dodala je Sonestedt, pozivajući na daljnja istraživanja na tu temu, posebno u zemljama poput SAD-a gdje se sir često jede rastopljen i s mesom.

Tim je međutim naglasio da se uočene dobrobiti ne odnose na ljude koji nose varijantu gena APOE e4, za koju se pokazalo da je „genetski faktor rizika za Alzheimerovu bolest“.