DANA 11. veljače 1889. godine Japan je učinio povijesni iskorak donošenjem ustava Meiji. Ovaj dokument predstavljao je ključan korak u transformaciji Japana iz feudalne države u ustavnu monarhiju. Ustav je stupio na snagu 29. studenoga 1890. godine, čime je formalno uspostavljen novi politički sustav. Ustav je vrijedio sve do 1947. godine, kada su novi donijeli Amerikanci koji su tada okupirali poraženi Japan.

Ustav Meiji bio je prvi moderni ustav u povijesti Japana, inspiriran europskim modelima, posebno pruskim sustavom ustavne monarhije. Njegova glavna svrha bila je osigurati političku stabilnost, omogućiti modernizaciju države i očuvati moć cara dok je istovremeno uspostavljao parlament i dijelove demokratskog sustava.

Poticaji za ustavne promjene

Donošenje ustava Meiji nije se dogodilo preko noći. Njegov razvoj bio je rezultat velikih unutarnjih i vanjskih pritisaka koji su zahtijevali reforme kako bi Japan mogao opstati kao suverena sila u eri zapadne kolonijalne ekspanzije.

Nakon Meiji restauracije 1868. godine Japan je krenuo u ubrzanu modernizaciju i centralizaciju vlasti. Cilj je bio stvoriti snažnu i neovisnu državu koja bi mogla parirati europskim silama i Sjedinjenim Američkim Državama.

Jedan od glavnih motiva za donošenje ustava bio je međunarodni prestiž. Japan je želio biti priznat kao moderna država te ukinuti nepovoljne ugovore s europskim silama koje su mu nametnuli u 19. stoljeću. Bez modernog ustava i pravnog sustava Japan nije mogao postići status jednak europskim nacijama.

Unutarnji čimbenici također su igrali veliku ulogu. Krajem 19. stoljeća Pokret za slobodu i narodna prava (Jiyu Minken Undo) zagovarao je uvođenje ustavnog poretka i širenje političkih prava. Iako je vlada Meiji odbijala uvesti potpunu demokraciju, bila je svjesna da određene ustavne reforme mogu stabilizirati državu i smanjiti političke nemire.

Izrada ustava Meiji

Kako bi osigurao najbolje moguće rješenje, car Meiji imenovao je Ita Hirobumija, jednog od najvažnijih državnika tog doba, da vodi izradu ustava. Itō je 1879. godine putovao u Europu kako bi proučio različite ustavne sustave. Najviše ga je impresionirao pruski model, koji je kombinirao jaku monarhiju s ograničenim parlamentarnim sustavom.

Nakon povratka u Japan Itō je osnovao posebnu ustavnu komisiju, koja je nekoliko godina radila na nacrtu ustava. 1888. godine dokument je dovršen i predstavljen caru Meijiju, a svečano je proglašen 11. veljače 1889. godine.

Ključne odredbe ustava Meiji

Ustav Meiji sastojao se od 76 članaka podijeljenih u sedam poglavlja, a glavne odredbe bile su imenovanje cara kao vrhovnog vojnog i civilnog autoriteta, uspostava dvodomnog parlamenta, popisivanje prava i dužnosti japanskog građanina te reforme u upravi i sudstvu.

Iako je Japan formalno dobio parlament, stvarna moć ostala je u rukama cara i njegovih savjetnika, dok su prava građana bila strogo kontrolirana državnim interesima.

Ustav Meiji ostao je temeljni pravni dokument Japana od 1890. do 1947. godine. Tijekom tog razdoblja Japan je postao industrijska i vojna sila, sudjelovao u ratu s Kinom, Rusko-japanskom ratu i naposljetku u Drugom svjetskom ratu.

Ustav je propao kada i japanski imperijalizam. Nakon Drugog svjetskog rata SAD je donio novi ustav po uzoru na vlastiti, koji je, premda mijenjan, na snazi i danas.