RUSKI predsjednik Vladimir Putin sjedio je u travnju prošle godine u Kremlju nasuprot svog ministra obrane. Bio je pogrbljen u svojoj fotelji i držao se za stol. Razgovarali su o ruskoj opsadi čeličane Azovstal u strateškom gradu Mariupolju u jugoistočnoj Ukrajini.

Za Ukrajince je Azovstal postao sumoran, ali moćan simbol otpora, pružajući tjednima utočište za 2600 vojnika i civila, kojima je poslužio kao utvrda pred ruskim napadima i bombardiranjem. Za Moskvu je ova lokacija bila frustracija, posljednja pozicija u gradu koja je tvrdoglavo pružala otpor. Mariupolj su ruske snage zauzele tjednima ranije, piše CNN.

"Blokirajte industrijsku lokaciju, tako da ni muha ne može pobjeći", rekao je Putin, a njegovu zapovijed prenijela je nacionalna televizija.

No, dok je ruski predsjednik naređivao stezanje obruča oko glomaznog tvorničkog kompleksa, mala skupina spremala se započeti tajne pregovore o prekidu opsade. Radilo se o dvojici Putinovih viših generala i ukrajinskom parlamentarnom zastupniku koji je nekoć služio kao sovjetski padobranac. CNN ekskluzivno otkriva detalje o tome kako je dogovor sklopljen i tko je bio uključen u osjetljive razgovore.

Tajni pregovori

Oleksandr Kovalov, zastupnik ukrajinskog parlamenta iz regije Donjeck i veteran sovjetsko-afganistanskog rata, rekao je za CNN da je posredovao u ranim fazama pregovora. Dva generala ruske vojne obavještajne agencije, poznate kao GRU, predstavljala su drugu stranu: general-pukovnik Vladimir Aleksejev, zamjenik ravnatelja GRU-a, te general-bojnik Aleksandar Zorin, obojica rođeni u Ukrajini.

Aleksejev je povezan s nizom međunarodnih incidenata posljednjih godina. Bio je među četvoricom časnika GRU-a koje je Ministarstvo financija SAD-a sankcioniralo 2016. zbog zlonamjerne cyber aktivnosti usmjerene na potkopavanje američkih demokratskih procesa, uključujući miješanje u izbore.

Velika Britanija i Europska unija sankcionirale su ga 2019. godine zbog trovanja bivšeg ruskog obavještajca Sergeja Skripalja u Engleskoj smrtonosnim nervnim agensom.

Zorin je služio kao Putinov izaslanik za Siriju, igrajući aktivnu ulogu u razgovorima između režima predsjednika Bashara al-Assada i oporbenih i pobunjeničkih frakcija u zemlji.

Njihova uključenost baca svjetlo na važnost koju je Putin pridao rješavanju problema Azovstala i zauzimanju Mariupolja, čime se osiguravala kopnena poveznica između Krima i Rusije - jedan od glavnih ciljeva ruske invazije.

Priča o kojoj se puno pričalo sad je dobila novi nastavak

To također otkriva teško dokazivu priču o kojoj se puno govorilo - da je ruski predsjednik uzeo kontrolu nad ratom od glavne ruske obavještajne agencije, Federalne sigurnosne službe (FSB-a), te je predao u ruke vojnim obavještajcima iz GRU-a.

"Od prošlog ljeta vojno-obavještajni generali preuzeli su istaknutiju ulogu jer je Putinu sinulo da to više nije 'specijalna operacija', nego konvencionalni rat. Nažalost, to znači da Putin priprema zemlju za dugotrajni konvencionalni rat", rekao je za CNN Andrej Soldatov, ruski istraživački novinar i obavještajni stručnjak koji je sada u egzilu u Londonu.

Godinama je Ukrajina bila dio portfelja FSB-a; prepuštanje kontrole nad ratom GRU-u označilo je seizmičku promjenu u načinu na koji je Putin gledao na tu službu.

U eseju Centra za analizu europske politike Soldatov i njegova kolegica Irina Borogan napisali su da Putina nije impresioniralo što su zapadni obavještajci došli do vrlo tajnih planova FSB-a za invaziju. Ruski predsjednik je očito bio nezadovoljan obećanim "potpunim izostankom narodnih pobuna ruskog govornog područja".

Nakon što su izvršile invaziju na Ukrajinu 24. veljače, ruske su snage u nekoliko dana stigle do grada Mariupolja, ali su potom mjesecima pokušavale zauzeti ga u potpunosti. Azovstal je brzo postao epicentar borbe.

Ovaj labirint tunela, cijevi i dimnjaka, smješten na Azovskom moru, prostire na 10-ak četvornih kilometara i nekada je zapošljavao više od 10.000 ljudi. Sada leži u ruševinama.

Očajni otpor Ukrajinaca u Azovstalu

Ruske snage granatirale su čeličanu danonoćno tjednima. Posljednji otpor Ukrajinaca postajao je sve očajniji kako su se zalihe hrane i vode smanjivale, a stotine žrtava ostale su bez odgovarajuće medicinske skrbi. Zbijeni pod zemljom u teškim uvjetima, mnogi vojnici i civili počeli su sumnjati da će ikada živi pobjeći iz tvornice.

U tom je trenutku došao Kovalov.

Kovalovljev ured u Kijevu nalazi se u neupadljivoj administrativnoj zgradi, nekoliko minuta od ukrajinskog parlamenta. Na zidu visi velika zastava njegove filantropske organizacije za veterane, čiji je slogan preuzet od sovjetskih zračno-desantnih snaga: "Nitko osim nas."

Kao zastupnik predstavlja izbornu jedinicu u Donjeckoj regiji na istoku zemlje, gdje se zalagao za ukidanje zakona koji propisuje ukrajinski kao službeni jezik - što je važno pitanje za mnoge ljude koji govore ruski u tom području.

Kovalovljeva odanost bila je pod povećalom u prošlosti. Godine 2014. optužen je za pomaganje u bijegu pripadnika sada nepostojeće jedinice specijalnih policijskih snaga, poznate kao Berkut, nakon što su nasilno zaustavili prodemokratske prosvjednike na Euromajdanu. On je zanijekao podršku Berkutu i rekao za CNN da im je pomogao u bijegu kako bi spriječio daljnje krvoproliće u Kijevu.

Taj je cilj bio u središtu njegova rada od početka rata.

Špijunske igre

Dok se ruski napad na Mariupolj i Azovstal produžavao, Kovalov je pomislio kako netko mora pokušati zaustaviti ludilo: "Ne žele svi ljudi rat. Mnogi shvaćaju da je to loše i svatko na svojoj razini pokušava pronaći mogućnost za pomirbu."

Kovalov je rekao da je iskoristio kontakt FSB-a u Moskvi - Valentina Križanovskog - u nadi da će zaustaviti brutalnu opsadu. Križanovskog, bivšeg agenta Ukrajinske obavještajne službe (SBU), koji je prebjegao u Rusiju 2014. godine i pridružio se FSB-u, u Ukrajini mnogi smatraju izdajnikom.

Dvojica muškaraca razgovarala su o civilima koji su ostali u Azovstalu. "Tu su žene, djeca, hajde da nešto smislimo", prisjetio se Kovalov.
Prema Kovalovu, mnogi su neuspješno pokušali pregovarati o pristupu Azovstalu: "Bilo je 11 neuspješnih misija prije mene, a nitko nije vjerovao da je uopće moguće doći tamo."

Za CNN otkriva da je jasno iznio svoje planove uredu general-bojnika Kirila Budanova, šefa ukrajinske vojne obavještajne agencije. Iako je Budanov sumnjao u uspjeh, Kovalov je rekao da mu je dao svoj blagoslov.

Put u okupirani kraj pod šiframa

Dana 25. travnja Kovalov je prvi put putovao u okupiranu južnu Ukrajinu od početka rata, naoružan tajnim lozinkama i šifriranim komunikacijskim uređajima od Budanova, kako je rekao, kako bi olakšao prolaz kroz kontrolne točke na ukrajinskom teritoriju pod ruskom kontrolom i uspostavio vezu sa zapovjednicima Azova.

Bio je šokiran razaranjem kojem je svjedočio na ovom kratkom obilasku grada, prvom od ukupno tri, te je dokumentirao prizor videosnimkama i fotografijama koje je podijelio s CNN-om. CNN je ispitao metapodatke, koji su se poklapali s vremenom i datumom Kovalovljevih putovanja. Jedan video snimljen iz automobila, koji prikazuje izgorjele visoke zgrade i razbijene izloge, geolociran je na Aveniji Metalurhiv u Mariupolju.

"Bombardirani smo, granatirani smo. Bili smo u uništenom gradu. Gradu koji je praktički izbrisan s lica zemlje. Upravo smo bili u srcu rata", kaže Kovalov u videu.

Kao scena iz špijunskog filma

Da bi se uopće došlo do čeličane, trebalo je dogovoriti prekid vatre. Kovalov je 27. travnja prikazan na fotografiji koja je nalikovala sceni iz špijunskog filma. Prikazuje Kovalova s Križanovskim i general-pukovnikom Andrejem Sičevojem iz ruske 8. gardijske kombinirane armije kako sjede nasred ceste za malenim stolom.

Kovalov je rekao da je cijeli dan sjedio s generalom zvanim Don. Sičevoj je bio odgovoran za vođenje napada na Mariupolj, a priča se da je zamijenio general-pukovnika Aleksandra Žuravljova nakon početnih kolebljivih faza rata; također ga je sankcionirala EU zbog vojnih akcija u Ukrajini.

Dok se na fotografiji sastanka činilo da je sve mirno, Kovalov je rekao: "Zapravo je sve eksplodiralo. Učinili smo sve da Azovstal bude miran."
Civili su bili prioritet, njihove očajničke molbe i pogoršanje zdravlja zaokupili su pozornost svijeta.

Kovalov je odigrao ulogu u njihovom konačnom oslobađanju, rekavši za CNN da je pomogao uvjeriti "drugu stranu da će spašavanje, prije svega djece, žena i ranjenika, biti čin razuma, čin humanizma".

Puštanje civila i novi pregovori

Početkom svibnja Ujedinjeni narodi i Međunarodni odbor Crvenog križa evakuirali su stotine civila iz Azovstala i drugih područja lučkog grada u nizu operacija koje je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres opisao kao složene. Dana 7. svibnja potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk rekla je da su sve žene, djeca i starci sigurno izvedeni iz čeličane.

Ali vojnici su ostali unutra i ruski udari na čeličanu ponovno su započeli. Kovalov se vratio u Mariupolj i za pregovarački stol 9. svibnja, koji se u Rusiji slavi kao Dan pobjede. Ovaj put su pregovori s obje strane išli glatko.

Do tog trenutka Budanov je inzistirao na tome da njegovi predstavnici budu na sastancima i poslao je prvog zamjenika Dmitrija Usova. Rusi su odlučili da također moraju parirati tom potezu. Kovalov je rekao da nije bio iznenađen vidjeti ruske generale Aleksejeva i Zorina za pregovaračkim stolom: "Ovaj proces se vodio kao specijalna operacija. Razgovori su trebali poseban pečat."

Christo Grozev iz online istraživačke skupine Bellingcat, koji je godinama pratio aktivnosti ruskih sigurnosnih službi i njihove operacije u inozemstvu, rekao je da Aleksejevljeva prisutnost ima smisla: "Aleksejev je u GRU-u bio zadužen za rat u Ukrajini. U potpunosti mu je povjereno sve što se tiče rata."

Prema Kovalovu, Aleksejev bi uzimao redovite pauze od pregovora 9. svibnja kako bi nazvao Moskvu. Imao je izravnu satelitsku vezu s ruskim ministarstvom obrane, shvatio je Kovalov.

"Aleksejev je vrlo visoko u hranidbenom lancu. Mislim da odgovara izravno Nikolaju Patruševu, čelniku ruskog Vijeća sigurnosti. Patrušev je odgovoran izravno Putinu", rekao je Grozev za CNN.

"Najčudnija scena rata"

Kako su pregovori napredovali, dogovoren je treći posjet Mariupolju i odigrala se jedna od najčudnijih scena rata - sastanak ruskih generala, koji su vodili krvavi rat, i ukrajinskih časnika, koje je Moskva opisivala kao "neonaciste".

Ujutro 16. svibnja Kovalov je snimio video približavajući se jednom od ulaza u Azovstal. Zorin i Aleksejev vidljivi su kako hodaju prema čeličani.
Na videosnimkama i fotografijama rusko izaslanstvo sastaje se s najmanje šest ukrajinskih vojnika, uključujući potpukovnika Denisa Prokopenka, načelnika bojne Azov kojeg Moskva redovito optužuje da je pripadnik ukrajinske ekstremne desnice ili nacističkog pokreta.

"Ovo su trenuci zbog kojih smo bili zabrinuti. Trenutak povjerenja. Kada smo učinili sve da se dvije strane spoje, pogledaju u oči, ruska strana je obećala da će našim vojnicima osigurati civiliziran izlaz", rekao je Kovalov.

Kovalov je rekao da su uvjeti bili jednostavni: ukrajinski borci će se prestati boriti, odustati od čeličane i biti odvedeni u ruski pritvor: "Postojali su uvjeti za obostrani prekid vatre, civiliziranu predaju Azovstala te razmjenu."

Sporazum je proveden bez problema, rekao je Kovalov. Kasnije tog dana najteže ozlijeđene iznijeli su iz čeličane na nosilima. Te večeri je zamjenica ukrajinskog ministra obrane objavila da je počela evakuacija ukrajinskih vojnika iz Azovstala.

Hanna Maljar rekla je da su 53 ozlijeđena vojnika prebačena u rusku bolnicu, a da ih je 200 premješteno u pritvorski centar u Olenivki, u samoproglašenoj Narodnoj Republici Donjeck.

Sljedećeg dana, 17. svibnja, oko podneva, naizgled beskonačan niz vojnika započeo je putovanje u zarobljeništvo - mršavi i blijedi, mnogi na štakama ili nosilima, drugi šepajući, a neki ozbiljno osakaćeni.

Odlazak iz Azovstala

Kovalov je rekao da je bilo jako neugodno vidjeti ukrajinske trupe u takvom stanju, ali i da je to  naglasilo nužnost dogovora: "Tražili su pomoć, a mi smo učinili sve da tu pomoć i ishodimo. Gledajući ih kako napuštaju Azovstal, shvatio sam da naš trud nije bio uzaludan."

Videosnimke pokazuju kako vojnici, muškarci i žene, bacaju svoje puške u stražnji dio kamioneta i odmah postaju zarobljenici. Zatim su odvedeni na dogovoreno mjesto u Olenivku. Prema Kovalovu, u početku su bile korištene i druge lokacije, poput nuklearne elektrane u blizini Enerhodara, ali tamo nije bilo dovoljno mjesta.

Kovalov je uspio ishoditi pristup vojnicima 18. svibnja u Donjecku. Tamo je snimio uvjete u kojima žive te liječnike koji su im bili na raspolaganju. Ovo je bio posljednji put da ih je vidio.

Misteriozna eksplozija koja je ubila 50 ljudi

Dva mjeseca kasnije, 29. srpnja, misteriozna eksplozija u pritvorskom centru Olenivka usmrtila je više od 50 ratnih zarobljenika, uključujući borce koji su se predali u Azovstalu.

Rusija i Ukrajina prebacivale su krivnju za smrtonosni napad, pri čemu je Moskva optužila Kijev da je koristio američki raketni sustav HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System) kako bi ubio vlastite vojnike i tako ih spriječio u dijeljenju informacija.

Ukrajina je oštro odbacila ove tvrdnje, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao je to namjernim ratnim zločinom ruske strane. Istraga CNN-a pokazala je da je ruska verzija događaja vrlo vjerojatno izmišljotina te da gotovo nema šanse da je raketa HIMARS udarila u skladište u kojem su bili zarobljenici.

Danas je u zarobljeničkom logoru Olenivka još oko 2000 boraca iz Azovstala, prema navodima drugog ukrajinskog sugovornika koji je s Kovalovim sudjelovao u pregovorima. Kovalov kaže da još uvijek radi na tome da ih vrati kući, možda preko jedne od redovitih razmjena zatvorenika.

"Traže pomoć, traže je preko rodbine. Planiramo i činimo sve da dođemo do njih", rekao je Kovalev.

Priznanje vlasti

Iako je Kovalov rekao da je brzo prepustio pregovore o Azovstalu ukrajinskim obavještajnim dužnosnicima, vlada mu je odala priznanje za njegov rad.

U pismu čelniku ukrajinskog parlamenta, koje je Kovalov podijelio s CNN-om, šef vojne obavještajne službe Budanov je napisao: "Kovalov je pružio važnu i neprocjenjivu podršku glavnoj obavještajnoj upravi Ministarstva obrane Ukrajine."

Ukrajinski parlamentarni zastupnik je riskirao vlastiti život i zdravlje. Bio je jedini koji je pratio branitelje Mariupolja i Azovstala do mjesta zatočenja, što je samo po sebi veliko djelo, naglasio je Budanov.

Budanovljev ured odbio je komentirati Kovalovljevu ulogu, ali glavna obavještajna uprava potvrdila je da je Dmitrij Usov sudjelovao u razgovorima. U svom uredu uoči godišnjice ruske invazije na Ukrajinu, Kovalov je umanjio svoju ulogu: "Ovo je opći uspjeh, ne samo moj. Najvažnija stvar u ovim pregovorima je spašavanje života naših boraca, naših heroja, kao što je rekao naš predsjednik, iskoristite svaku priliku da spasimo naš narod."

Uspjeh nije bio potpun. Mariupolj je pod kontrolom Rusije i većina boraca Azovstala i dalje su ratni zarobljenici, iako je Kovalov rekao da se planiraju razgovori kako bi se pokušalo osigurati njihovo oslobađanje.

Ipak, Kovalov se nada kako priča o Azovstalu, koja ima neizbrisivo mjesto u ukrajinskoj kolektivnoj svijesti zbog svog užasa i razmjera, pokazuje da su prilike za pregovore između zaraćenih strana, iako ograničene, ipak moguće.

"Komunikacijski mostovi funkcioniraju, nije sve izgubljeno u ovom životu, još uvijek možemo biti ljudi. Čak i u ratu", zaključio je Kovalev.