NAKON Prvog svjetskog rata Istra je, prema odredbama ugovora iz Saint-Germaina, pripojena Kraljevini Italiji. Talijanske vlasti započele su intenzivnu politiku talijanizacije, što je dovelo do nezadovoljstva među lokalnim stanovništvom, posebno među radnicima i seljacima. U tom kontekstu, rudari Labina, grada smještenog na istočnoj obali Istre, suočavali su se s teškim radnim uvjetima i represijom.​ 2. ožujka 1922. godine podigli su ustanak i osnovali Labinsku republiku. Ovaj događaj smatra se prvim antifašističkim ustankom u Europi.

Početkom 1921. godine fašističke skupine napale su radničke predstavnike u regiji uz podršku rudarskih poslodavaca. Posebno je značajan događaj od 1. ožujka 1921., kada su fašisti napali i teško ozlijedili Giovannija Pippana, vođu rudara. Ovaj incident potaknuo je rudare na organizaciju štrajka i preuzimanje kontrole nad rudnicima.​

Proglašenje Labinske republike

Više od 2000 rudara, uz podršku lokalnih seljaka, proglasilo je Labinsku republiku pod sloganom "Kova je naša" ("Rudnik je naš"). Formirali su radnički komitet koji je preuzeo lokalnu upravu i uspostavio Crvenu stražu za održavanje reda i zaštitu od fašističkih napada. Tijekom trajanja republike rudari su samostalno upravljali proizvodnjom i distribucijom ugljena, demonstrirajući sposobnost radničke samouprave.​

Talijanske vlasti nisu tolerirale ovu autonomnu radničku zajednicu. Labinska republika nasilno je ukinuta u travnju 1921. godine. Rudari su uhićeni te izvedeni pred sud, no mnogi su oslobođeni kako situacija u Istri ne bi dodatno eskalirala.

Iako je trajala samo 37 dana, Labinska republika smatra se jednim od prvih antifašističkih ustanaka u Europi. Nemiri u Istri nisu prestali nakon 1921., već su se nastavili sve do Drugog svjetskog rata. 1929. godine poginuo je i Vladimir Gortan.