JEDAN hrvatski pacijent na Redditu se požalio da mu je njegov liječnik obiteljske medicine (LOM) odbio izdati uputnice za važne pretrage iz vjerskih razloga.

Korisnik i njegova partnerica odlučili su se, kako piše, na medicinski potpomognutu oplodnju za što su njemu trebale krvne pretrage i spermiogram. No liječnik mu je, tvrdi korisnik Reddita, odbio izdati uputnice i preporučio mu je da se, ako nije zadovoljan, prebaci kod drugog liječnika ili da pretrage plati iz vlastitog džepa. Zbunjeni pacijent postavio je pitanje je li to u skladu sa zakonom.

Obratili smo se Ministarstvu i Komori

Iako je od ranije poznato da se zakon o prizivu savjesti u Hrvatskoj prilično široko tumači i koristi, zanimalo nas je kako je moguće da liječnik obiteljske medicine odbija izdati uputnicu iako sam neće obaviti ni medicinski potpomognutu oplodnju niti čak pretrage potrebne za taj tretman. I sve to u zemlji s tragičnom demografskom slikom u kojoj i vlasti i Katolička crkva nastoje potaknuti ljude da imaju više djece.

Poznato je da se Crkva protivi medicinski potpomognutoj oplodnji jer smatra da se ljudski život mora začeti prirodnim činom unutar bračnog odnosa te da postupci poput IVF-a često uključuju stvaranje i uništavanje embrija (u ranoj fazi od nekoliko stanica).

No, kako se ovdje ne radi o izravnom sudjelovanju u postupku, pa čak ni u dijagnostici, zanimalo nas je mogu li se liječnici pozivati na priziv savjesti i u brojnim drugim slučajevima važnim za zdravlje pacijenata, primjerice kada netko treba dijagnostičke preglede radi odabira kontracepcijskih pilula koje se često mogu koristiti i za liječenje hormonalnih poremećaja, policističnih jajnika i sl.

Liječničku komoru (HLK) i Ministarstvo zdravlja pitali smo također planiraju li u Hrvatskoj nekako ograničiti priziv savjesti kako je to učinjeno u nekim uređenim zemljama poput Švedske?

Zanimalo nas je i mogu li se pripadnici svih religija, sekti i ideologija pozivati na priziv savjesti u skladu sa svojim vjerovanjima ili praznovjerjima ili je to rezervirano samo za katolike? Primjerice, može li liječnik Jehovin svjedok nekome uskratiti pretrage potrebne da bi darovao krv ili hindus svojem pacijentu recept za lijek testiran na kravama?

Priziv savjesti je moguć na - gotovo sve

Komora nam je u svojem odgovoru pojasnila da je pozivanje liječnika na priziv savjesti u skladu s odredbama Zakona o liječništvu te Kodeksa medicinske etike i deontologije, ako time nije ugrožen život ili zdravlje pacijenta te ako je pacijent upućen drugom liječniku iste struke.

Navode pritom da to pravo liječnika nije ograničeno u smislu navedenih postupaka (je li u pitanju zahvat ili samo uputnica op.a.), "već je ograničeno samo uvjetima da se njegov priziv savjesti ne kosi s pravilima struke, ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta, te da je pacijenta uputio drugom liječniku".

Liječnik ne mora objasniti razloge za priziv

Prema tumačenju HLK pravo na priziv savjesti nije ograničeno ni u smislu konkretnog razloga zašto se može izjaviti.

"To mogu biti etički, vjerski i moralni razlozi, pri čemu osoba koja se poziva na priziv savjesti nije dužna obrazlagati razloge svog pozivanja na priziv savjesti, pa u tom smislu to pravo nije ograničeno za pripadnike bilo koje vjeroispovijesti.

Konačno, valja imati na umu da je pravo na priziv savjesti međunarodno, konvencijsko, europsko, ustavno i zakonsko pravo, a i ono je zajamčeno širem krugu ovlaštenika, a ne samo liječnicima", poručio nam je HLK za kraj.

Sličan odgovor dobili smo i od Ministarstva.

Grujić: Tvrdnje HLK nisu istinite

Jasenka Gruić, ginekologinja i stručnjakinja za reproduktivnu medicinu, smatra da tumačenje HLK nije istinito.

"U Zakonu o oružanim snagama ne spominje se priziv savjesti, no prema čl. 17, st. 2. vojnik može iskazati neposluh, ali samo u situacijama protivnim ratnom i humanitarnom pravu, dakle kad ne prihvaća sudjelovanje u protupravnim situacijama. U Hrvatskoj su i pobačaj i medicinski potpomognuta oplodnja zakonsko pravo, ništa nije protupravno.

Ustav RH u čl. 47. dopušta prizivati se na savjest onima koji nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti. No, oni su obavezni ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.

U medicini, pravo na priziv savjesti priznato je Rezolucijom 1763, Vijeća Europe koja je 2010. godine izglasana vrlo tijesnom većinom, nakon intenzivnog lobiranja konzervativnih snaga. No, Rezolucija ne obvezuje zemlje članice, nego reguliranje prepušta nacionalnim zakonodavstvima. Dakle, priziv savjesti u medicini nije ustavna kategorija, za razliku od priziva savjesti u vojsci.

Većina stručnih društava nastoji razriješiti koliziju do koje dolazi kada se suprotstave savjest i profesionalno-etički standardi. Rezolucija 1860 navodi sljedeće: 'Religijska polazišta ne zabranjuju samo abortus nego i kontracepciju. Stoga se smatra da religijske institucije i naučavanja predstavljaju najveću prepreku implementaciji ljudskih seksualnih i reproduktivnih prava. Kada praktičari smatraju da moraju svoje osobne obaveze koje im nameće savjest staviti ispred ispunjavanja profesionalne odgovornosti, oni su u sukobu obaveza'.

Uvijek se ističe prvenstvo liječničkih profesionalno-etičkih obaveza prema pacijentima, a osobni priziv ostaje sekundaran i ograničen", tumači naša sugovornica.

Belina: Pravo pacijenta je prekršeno

Ivica Belina, aktivist za prava pacijenata i predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu smatra da je u navedenom slučaju liječnik svojem pacijentu onemogućio procjenu reproduktivnog zdravlja, odnosno informaciju o vlastitom zdravlju na koju svaki građanin Hrvatske ima pravo.

"U navedenoj situaciji, liječnik nije ni na koji način mogao procijeniti pacijentovo reproduktivno zdravlje, niti moguću potrebnu buduću medicinsku intervenciju. Time je teško narušio povjerenje u odnosu liječnik-pacijent, nagradivši pacijentovu iskrenost uskraćivanjem potrebne zdravstvene zaštite", istaknuo je Belina.

Pritom je podsjetio da odluku o medicinski  potpomognutoj oplodnji donosi Nacionalno povjerenstvo pri Ministarstvu zdravstva, koje ujedno preporučuje i potrebnu medicinsku intervenciju.

Priziv savjesti treba regulirati

Grujić kaže da u Hrvatskoj priziv savjesti nije reguliran, usprkos opetovanim traženjima grupe liječnika iz Inicijative za regulaciju priziva savjesti.

"Stoga je obiteljski liječnik mogao učiniti što ga je volja. Priziv savjesti u medicini, jednom odobren, vrlo je teško naknadno regulirati tako da zadovolji potrebe pacijenata, a istodobno uvaži stavove prizivača, koji su u većini slučajeva religijski motivirani.

Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948., Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Europska konvencija o ljudskim pravima jamče slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi. No izražavanje religijskih uvjerenja nije apsolutno pravo te se u demokratskim društvima može ograničiti radi zaštite javnog reda, zdravlja i prava drugih", kaže Grujić.

Brojne zemlje strogo reguliraju priziv savjesti

Grujić kaže da je pravo na priziv savjesti drastično ograničen u brojnim državama.

"U Švedskoj zdravstveni radnici nemaju zakonsko pravo odbiti postupke poput pobačaja jer je prioritet pravo pacijenta na zdravstvenu zaštitu. U Finskoj priziv savjesti u skrbi vezanoj uz pobačaj nema uporište u zakonu, a slično je i na Islandu. U Španjolskoj je priziv savjesti dopušten, ali je reguliran kroz službeni registar liječnika koji ga koriste", zaključuje Grujić.

Na naše pitanje hoće li se priziv savjesti u Hrvatskoj bolje regulirati, iz MIZ-a su nam kratko odgovorili: "Ministarstvo zdravstva kontinuirano prati primjenu važećih propisa, a eventualne izmjene zakonodavnog okvira razmatrale bi se u okviru redovite stručne i javne rasprave."