KADA je prije nekoliko mjeseci Baniju pogodio katastrofalan potres, jedna od stvari koja je izazvala prijepore u javnosti bila je izjava predsjednika SDSS-a za Tanjug da je djevojčica poginula u potresu “dijete iz miješanog braka”. Pupovac je zapravo odgovarao na pitanje novinara Tanjuga o nacionalnosti nastradalih na Baniji, području na kojem žive i Hrvati i Srbi, pa je tako naveo i da su roditelji poginule djevojčice različite nacionalnosti, što je možda bilo nespretno, ali ne i zlonamjerno.

Ipak, s obzirom na nacionalističku nabrijanost dijela javnosti na Pupovca, optužen je odmah za “brojanje krvnih zrnaca”, pa smo dio javnog prostora u postpotresnim danima potrošili na jedan iskonstruirani skandal, umjesto da se konstruktivnije bavimo konkretnim problemima na terenu, a njih je, znamo svi, mnogo.

Željki Markić je navodno smetalo brojanje krvnih zrnaca

Jedna od onih s desnice koji su se tada pridružili hajci bila je i Željka Markić, nekoć čelnica dvije propale stranke (Hrast i Projekt Domovina), koja sada vodi desno-klerikalnu udrugu U ime obitelji. 

"Svega smo se nagledali i naslušali u proteklih godina od Pupovca. Ali, ništa ga ne ilustrira bolje od sinoćnjeg intervjua Tanjugu u kojem je 12-godišnje dijete poginulo u potresu, djevojčica, zjenica oka svojih mame i tate, za Pupovca 'dijete iz miješanog braka'. Kad ti je nacionalnost profesija, onda su i u ovakvoj tragediji žrtve i stradalnici prvo Srbi ili Hrvati, a tek onda ljudi", napisala je krajem prosinca prošle godine Markić na svojem Facebooku, što je portal njene udruge odmah prenio kao jako važnu vijest.

Naivan netko je mogao pomisliti da je Markić doživjela preobraćenje i konačno otkrila humanost, ali se sama Markić potrudila, u povodu još jedne tragedije, otkloniti svaku sumnju u svoju dobronamjernost i stav da je samo onima kojima je "nacionalnost profesija" važna nacionalnost nastradalih osoba. 

Nekoliko mjeseci kasnije Željka Markić broji krvna zrnca

Ovaj je Uskrs nasilna smrt dvoipolgodišnje djevojčice Nikoll potresla Hrvatsku, bilo je mnogo buke i bijesa u reakcijama na tu bolnu smrt, koju je sustav imao priliku spriječiti, a naravno da se oglasila i Željka Markić, objavivši kolumnu na svojem propagandnom portalu.

>> Nikoll, djevojčica koju je ubila Republika Hrvatska

U tekstu pod naslovom Zlostavljana 2.5-godišnja Nikoll je iz romske obitelji. Koga štite i kome škode oni koji to skrivaju? Željka Markić je, između ostaloga, napisala: "Zašto se od javnosti skriva da je obitelj o kojoj institucije i mediji izvješćuju zadnjih tjedan dana - romska? Koja nam to cenzura ne dopušta bolje razumjeti kako se može dogoditi da djeca budu sustavno zlostavljana u obitelji koja je u kontaktu i pod nadzorom Centra za socijalnu skrb? Tko nam to u ime samoproglašene 'političke korektnosti', a na štetu sve romske djece u Hrvatskoj, prikriva osnovne informacije o ovoj tragediji?"

Naravno, Markić je napomenula da smrt djevojčice, "bila ona Hrvatica ili Romkinja, isto boli", no očito joj je bilo jako važno da se istakne da je Nikoll Romkinja, odnosno iz romske obitelji. Njen portal je također u više članaka isticao romsko porijeklo Nikoll.

Odjednom je postalo važno koje je nacionalnosti žrtva, a to je važno, kako nas je prije samo četiri mjeseca poučavala Željka Markić, samo onima kojima je "nacionalnost profesija". To je bitno samo onima poput Pupovca, koji je u imaginariju hrvatske desnice najgore zlo na svijetu. Uz napomenu da je Pupovac odgovarao na novinarsko pitanje o nacionalnosti žrtava kada je spomenuo "dijete iz miješanog braka", dok Željku Markić nitko ništa ne pita (jer i nije važna), ali se ona trsi dobiti svoj kolač javnog prostora nakon tragedije u Novoj Gradiški tako što će isticati da je umrla dvoipolgodišnja djevojčica romskog porijekla. 

Pokušaj zaštite dogme o idealnoj katoličkoj obitelji

Zašto to radi? Vjerojatno iz dva razloga. Prvi je što Željka Markić želi biti faktor u Hrvatskoj, pa se svako malo oglašava o ovome ili onome na Facebooku, što portal njene udruge onda vrijedno prenosi. Unatoč svim političkim porazima, a njih je već dvoznamenkast broj, i jednoj pobjedi, onoj na referendumu o braku, Markić samu sebe i svoje mišljenje smatra važnim, želi da ga drugi znaju, čak i kad je nitko ništa ne pita niti ikoga ona zanima.

Drugi je vjerojatni razlog pokušaj obrane ideje o standardnoj katoličkoj obitelji (mama, tata i njihova biološka djeca) kao idealu roditeljstva i obitelji, dok je sve ostalo "nešto drugo". Čitaj: "nešto manje vrijedno". Markić u javnosti stalno ponavlja da "najbolju skrb i brigu djeci pružaju njihovi roditelji - mama i tata", što može zvučati lijepo onima koji pate od tradicionalizma, ali se u praksi često pokazuje da su baš ti famozni "mama i tata" oni koji zlostavljaju djecu. Zapravo i nisu potrebna nikakva znanstvena istraživanja, a ima ih, jer svi iz onoga što smo vidjeli i doživjeli u svojoj okolini znamo da činjenica biološkog roditeljstva automatski ne stvara dobre roditelje. A baš je inzistiranje na biologiji kao ključnom kriteriju, uz dozu redikuloznog katoličkog tradicionalizma i opsesije brakom (biološki roditelji su se vjenčali pa im je zato odjednom bilo u redu vratiti im malo dijete?!), dovelo u konačnici, uz sve propuste sustava, do smrti male Nikoll. 

Isticanjem da je Nikoll iz romske obitelji Željka Markić igra na kartu nedvojbene netrpeljivosti prema Romima u Hrvatskoj, a sve da bi bijes javnosti usmjerila što dalje od svojeg, katoličkog i, u životnoj stvarnosti, odavno nadiđenog koncepta obitelji. Pod izlikom da želi pomoći Romima i romskoj djeci Markić ih nudi kao metu, pritom prokazujući navodni teror političke korektnosti i cenzuru. Time sebe predstavlja hrabrom borkinjom koja jedina govori istinu, dok drugi zataškavaju važne stvari.

Što kaže Kodeks časti HND-a?

Naravno, nije riječ o cenzuri ili posljedicama političke korektnosti, već, između ostaloga, o izvještavanju u skladu s Kodeksom časti Hrvatskog novinarskog društva (HND).

“Novinari u svom djelovanju poštuju, štite i promiču temeljna ljudska prava i slobode, a osobito načelo jednakosti svih građana. Posebna se odgovornost očekuje kad se izvještavaju ili komentiraju prava, potrebe, problemi i zahtjevi manjinskih društvenih skupina. Informaciju o rasi, boji kože, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, životnoj dobi, spolu, seksualnoj orijentaciji, rodnom izražavanju, bilo kojoj fizičkoj ili mentalnoj osobini ili bolesti, bračnom stanju, životnom stilu, društvenom položaju, imovinskom statusu ili razini obrazovanja novinar navodi samo ako je ona izrazito relevantna u kontekstu u kojem se iznosi. Nedopustivo je koristiti stereotipe, pejorativne izraze, ponižavajuće prikazivanje, kao i svaki drugi oblik izravnog ili neizravnog poticanja ili podržavanja diskriminacije”, navodi se u točki 13 Kodeksa časti.

Markić je, naravno, dovoljno inteligentna da ne otklizne u otvorenu diskriminaciju i rasizam, pa je svoje forsiranje da je Nikoll bila Romkinja upakirala u standardnu "Spasimo djecu!" priču.

Da Romi u Hrvatskoj imaju svoje specifične probleme, nema sumnje, ali to što se Nikoll u medijima percipiralo i prezentiralo prvenstveno kao dijete, a ne romsko dijete, nema nikakve veze s cenzurom ili političkom korektnošću, već s ljudskošću i profesionalnim standardima. Dapače, moguće je jednako izvještavati o Romima i njihovim problemima (toga nam definitivno treba više!), bez da ih se još više proskribira i još više gura na društvenu marginu.

Ideološki temelji sustava koji je iznevjerio Nikoll u skladu su s ideologijom Željke Markić

Nažalost, smrt djevojčice Nikoll nije strašan izuzetak koji potvrđuje pravilo da sustav socijalne zaštite dobro funkcionira u RH, već podsjetnik da se svako malo događaju tragedije, koje su se vjerojatno mogle spriječiti, jer nam se socijala raspada. Sjetimo se samo mučnog slučaja s Paga od prije dvije godine, kada je biološki otac pobacao četvero svoje djece s balkona. Rješenje problema je kompleksno, no mnogi se stručnjaci slažu da je jedan od ključnih problema privilegiranje bioloških roditelja u odnosu na dobrobit djece. Tj. da su ideološki temelji postojećeg sustava postavljeni baš u skladu s ideologijom Željke Markić. 

To je i ključni cilj koji Željka Markić želi postići sa svojom himbeno humanitarnom, a suštinski odioznom tezom o "zataškavanju" porijekla Nikoll - da kult tradicionalne, katoličke obitelji ostane vodilja odlučivanja o dobrobiti djece. Najlakše je to učiniti preko leđa Roma, a ako je Željka Markić išta dokazala u svojem javnom djelovanju, onda je to da nema nikakvih problema udariti na najslabije u društvu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala