Foto: Index

TIJEKOM boravka u SAD-u posljednjih tjedana susreli smo puno ljudi s područja bivše Jugoslavije, a koji su u zadnje dvije godine odlučili pronaći bolji život preko bare. Kriza i visoka stopa nezaposlenosti bili su glavni razlog njihovog preseljenja na drugi kraj svijeta.

Iako je u Americi puno teže dobiti radnu dozvolu i boravište nego u zemljama EU, mnoge nije ni to spriječilo da pokušaju ostvariti tzv. američki san.

Jedan od njih je i 38-godišnji Milan iz Srbije. Nekoliko puta je dolazio u SAD radeći na crno po nekoliko mjeseci, a prije godinu i pol je odlučio ostati. Ovdje je došao sam, a nevjenčana supruga i dijete su ostali u Srbiji. U New Yorku je započeo novi život pa se prvo oženio, ali samo kamo bi dobio, kako kaže, papire. Odnosno učinio je prvi korak prema dobivanju američkog državljanstva, za mnoge tako željenom, a poprilično teško dostižnom cilju.

Dosta njih godinama u Americi boravi ilegalno bez mogućnosti povratka u svoju zemlju jer ako odu iz SAD-a, znaju da se više ne mogu vratiti.
A nakon što se oženio, našao posao i stan, sad trenutno sređuje i brak za "papire" svojoj supruzi u Srbiji kako bi s djetetom mogla doći živjeti u SAD.

Oženio se za papire, a sad traži muža svojoj ženi u Srbiji

Pitali smo ga kako se odlučio ostaviti ženu i dijete i doći sam ovdje pa je samo kratko odgovorio "A što ću u Srbiji? Nije ni ovdje bajno, al bar možeš da zaradiš pare i živiš od svog rada". Tako da mu je cilj dovesti ženu i dijete i više se ne vraćati u Srbiju.

U jednom restoranu smo susreli 23-godišnju Makedonku koja radi kao konobarica. Kad je čula naš jezik odmah se raspričala. Došla je u New York tek prije 3 mjeseca i planira ostati. Iako trenutno još ima važeću studentsku vizu preko koje može raditi, ona joj uskoro ističe tako da će u SAD-u boraviti ilegalno.

"U Makedoniji je katastrofa. Nema posla, a ja sam ovdje u tri mjeseca zaradila kao moja majka u Makedoniji u godini dana. Uostalom ovdje je odlično. Život je dinamičan, ok, radim dosta, ali mogu si puno toga priuštiti. Sad samo moram smisliti kako ću legalizirati svoj boravak ovdje", rekla je simpatična Makedonka.

Radi u restoranu čiji je vlasnik Srbin, a menadžer Makedonac. Kaže kako si svi s područja bivše Jugoslavije u Americi međusobno pomažu. Nema dodaje, glupe rasističke mržnje kao kod nas. Svi su dodaje, u istoj kaši, nastojeći se izboriti za bolji život i pomažu si koliko mogu pa iz toga razloga jedni druge i zapošljavaju.

U tri mjeseca zaradila više od mamine godišnje plaće u Makedoniji

U priču se ubacila i druga konobarica, Srpkinja. Ona je u Americi nešto duže, oko godinu dana. Radi tri posla, konobari u restoranu i klubu i još se bavi šminkanjem. Ni ona još nije legalizirala status, ali to je previše ne zabrinjava. Ističe kako u Americi ionako većina ljudi boravi ilegalno, počevši od Meksikanaca koji us najmnogobrojniji.

Osim njih upoznali smo i dosta Hrvata. Dvije djevojke, jedna iz Zagreba, druga iz Osijeka u SAD su došle prije više od dvije godine. Uspjele su za sad legalizirati boravak jer su upisale školu engleskog, međutim i dalje još nemaju status koji bi im omogućio da se jednom kad napuste SAD ponovno mogu vratiti.

Iako ih uhvati nostalgija za Hrvatskom jer im nedostaju obitelj i prijatelji to kompenziraju na način da one dovode obitelj ovdje. Naime, uspijevaju zaraditi toliko da svojoj obitelji kupe povratne karte. Ono sto si mnogi u Hrvatskoj ne bi sa svojim plaćama mogli priuštiti.Generalno govoreći zadovoljne su životom u New Yorku.

Zagrepčanka i Osječanka odselile prije dvije godine

Iako je stanarina poprilično skupa pa ih živi i po troje, četvero u stanu, kažu kako se više ne bi vraćale.

U Hrvatskoj slažu se, nema života za mlade. Nema ih tvrde ni za starije, ali mladima je dodaju, ipak lakše napustiti tamošnji život i snaći se u SAD-u.
Obje rade u ugostiteljstvu jer je to ovdje jedan od najbolje plaćenih poslova. Iako je satnica mala, puno novaca se može zaraditi na napojnicama koje su ovdje obavezne i iznose barem 20 posto od cijene računa, a dodaju kako im znaju "naletjeti" i poprilično darežljivi gosti koji znaju ostaviti napojnicu i do par stotina dolara.

Iako dosta im uzme i država pa plaćaju porez od čak 40 posto na plaću, kao i na napojnice koje im često plaćaju karticama. Međutim unatoč tome uspiju dobro zaraditi.

Jedna od njih ističe kako ne vrijedi za sve fama da se u SAD-u radi 100 sati tjedno, kao što mnogi vole isticati. Jedna od njih radi 4 dana tjedno pa tri ima za sebe.

Ne može dolaziti u Zagreb pa dovodi obitelj u New York

"Recimo moj šogor u Zagrebu radi 60 do 70 sati tjedno u jednom restoranu kao konobar, a još uz to mora raditi i u kuhinji, čistiti i dogovarati sve s dostavljačima pića. Za sve to je daleko premalo plaćen, a ovdje nije tako. Ja radim u restoranu i točno se zna moj posao, vodim svoj šank i ne šalju me da još idem kuhati ili čistiti i uz sve to neusporedivo sam bolje plaćena nego što bi bila u Hrvatskoj, a radim daleko manje", rekla je ona.

U slobodno vrijeme se odmara, putuje po SAD-u, izlazi s prijateljima, odlazi u kazalište i na koncerte bez da si mora unaprijed smišljati hoće li si to moći priuštiti.

"U Zagrebu sam morala žicati roditelje da mi pomognu, a ovdje si sama uspijem zaraditi dovoljno za sve i još uz to šaljem novac njima i kupujem im karte pa oni dolaze k meni. Tako sam za Božić dovela cijelu obitelj sebi. Mamu, tatu, sestru, nećakinju i šogora. Oni si dolazak ovdje ne bi mogli priuštiti jer su im plaće mizerne, neke su presmiješno male", kaže ona, dodajući kako je u godini dana sestra s nećakinjom već dva puta bila kod nje.

"Sretna sam što ih mogu dovesti i vidjeti kad već ja ne mogu u Zagreb. Uskoro mi i tata opet dolazi. Inače kad sam posljednji put odlazila u SAD (jer sam tijekom studiranja svako ljeto provodila na studentskoj vizi ovdje) obitelji nisam rekla da ću taj put i ostati. Nisam ih htjela šokirati pa smo ovako postepeno prebrodili taj šok i činjenicu da napuštam Hrvatsku. Iako im je i dalje užasno teško jer sam u Americi i ne mogu se vratiti, s vremenom su to prihvatili. Čujemo se i vidimo svakodnevno putem Skype-a pa je lakše. I dalje me sestra uspije naživcirati pa imam osjećaj kao da smo i dalje skupa, haha. A ono sto mi je ovdje dobro je i činjenica da ako mi se ne sviđa vise posao kojeg radim lako pronađem drugi. To u Hrvatskoj nije moguće", ispričala je Zagrepčanka s adresom u New Yorku.